NE VOLI ići po kafićima, a slobodno vrijeme najradije provodi u svom dobrovoljnom vatrogasnom društvu - DVD-u Kustošija. Andrej Grgić je 33-godišnji član Mense, udruge koja okuplja ljude s visokim kvocijentom inteligencije. On je na testiranju ostvario rezultat koji ga svrstava među dva posto najuspješnijih.

"Da postanem član DVD-a došlo nekako prirodno. Kad sam završio faks, oslobodilo mi se vrijeme i gledao sam kako ću ga upotpuniti. Zapravo sam htio dati neki svoj danak društvu i još kao mali sam malo bio u vatrogastvu, nešto u mladeži. Sjetio sam se toga i potražio najbliži DVD i pronašao sam odličan, jako sam zadovoljan ovdje" priča nam Andrej.

U razgovoru s njim odlučili smo pobliže upoznati nekoga tko ima kvocijent inteligencije veći od 130 prema Mensa testiranju. Zanimalo nas je kako izgleda svakodnevica osobe s visokim IQ-om, kako je uopće završio u Mensi, pomaže li mu inteligencija u životu ili mu ponekad i odmaže te razlikuje li se život članova Mense od onoga što o njima mnogi zamišljaju.

Andrej ima 33 godine i IQ veći od 130

"Test inteligencije koji održava Mensa je napravljen na način da nije bitna pozadina niti obrazovanje ispitanika. Više je vizualno, ispituje se inteligencija kroz sličice, dakle traže se uzorci na sličicama. Nema teksta u zadacima niti je bitna matematika. Svatko ponaosob dobije rezultat od ovlaštenog psihologa u kojemu je rezultat precizno izražen u IQ i u centilu unutar spektra za koji je određeni test normiran", objašnjava nam Andrej.

Centili govore koliko je osoba iznad ili ispod prosjeka. Za ulazak u Mensu je potrebno 98 centila, odnosno da je IQ 131 ili veći, što znači da je postignut rezultat unutar gornjih 2 posto ukupne populacije na testu inteligencije čime je ispunjen uvjet za primanje u članstvo Mense. Andrej je zadovoljio potrebnih 98 centila, što znači da mu je IQ veći od 130.

Da je natprosječno inteligentan saznao je još u školi

Na testiranje inteligencije se odlučio u kasnim dvadesetima, ponukan testiranjima koje je prošao još u nižim razredima osnovne škole.

"Bio sam žrtva određenog verbalnog nasilja kao učenik pa su roditelji htjeli vidjeti kako to utječe na mene. To je bilo malo opširnije testiranje, ali već tad su se počeli pojavljivati pojmovi visoko ili natprosječno inteligentan. Kako će to što sam negdje iznad prosjeka utjecati na mene kao dijete nisam znao, ali evo ušao sam u kasne dvadesete i sjetio se "što su to meni pričali psiholozi?". I onda sam odlučio to i sam provjeriti i otišao na Mensa testiranje", prisjeća se.

Kaže da je "škakljivo je reći da su članovi Mense iznad prosjeka stanovnika u Hrvatskoj po inteligenciji", a objasnio je i zašto to baš i nije u potpunosti točna formulacija.

"Tu pričamo samo o IQ-u. Po Gardnerovoj podjeli postoji 9 vrsta inteligencije. Ali, ako pričamo o članovima Mense i gdje su oni iznad prosjeka, onda pričamo specifično o IQ-u, ili, da bismo bili precizniji - pričamo o fluidnoj inteligenciji, odnosno sposobnosti logičkog zaključivanja, prepoznavanja obrazaca i rješavanja novih problema neovisno o prethodno stečenom znanju", objašnjava Andrej.

"Naša druženja ne izgledaju tako da smo mi u odijelima, s naočalama i čašama vina"

Ističe kako Mensa nije udruga ljudi istih interesa, nego udruga ljudi koji dijele jednu zajedničku karakternu osobinu. I u Mensi ih, dakle, ima različitih te se bave različitim aktivnostima. Opisao je i kako izgledaju njihova druženja koja mnogi često zamišljaju poprilično sofisticiranijima od "prosječnog pučanstva".

"Naša druženja ne izgledaju tako da smo mi u odijelima, s naočalama i čašama vina kao u filmovima. Dapače, ima nas koji se slažemo, koji se ne slažemo, imamo različite stavove o društvenim aspektima i priče su svakakve. Mogu se usporediti čak i s pričama "na klupici" u kvartu", kaže Andrej.

"Visok IQ nije pancirka od glupih odluka"

Na pitanje je li mu visoka inteligencija u životu više pomogla ili odmogla, kaže da mu je u najvećem broju slučajeva pomogla. Ali isto tako kaže da i ljudi s visokim IQ-om mogu donositi glupe odluke.

"Visok IQ nije pancirka od glupih odluka. Tako da i inteligentni ljudi rade glupe odluke u životu. Ja to doživljavam tako da inteligencija nije ništa drugo nego sposobnost procesuiranja nekih ulaznih informacija i davanje izlaznih informacija. Tako da se glupe odluke događaju u onom trenutku kada taj procesor ne uzme u obzir sve čimbenike, sve okolnosti, zamišlja izlaz i rezultate na određeni način, tako da - svi imamo glupe odluke", rekao je Andrej.

O umjetnoj inteligenciji kaže da ju je nezahvalno uspoređivati s ljudskom inteligencijom.

"Mi već danas imamo umjetnu inteligenciju koja rješava probleme koje najbolji matematičari svijeta nisu riješili desetinama godina. Ali, mislim da se to rješenje krije iza resursa i procesorske snage. Jer bilo bi zanimljivo vidjeti, kad bi premostili razliku između tehnologije i čovjeka, koliko bi brzo najinteligentniji ljudi svijeta riješili neke stvari kada bismo ih spojili na veliki procesor, na puno grafičkih kartica itd.", navodi Andrej.

"Bilo bi lijepo kad ne bismo svi gledali samo svoja posla"

Priznaje da, kada gleda svijet u kojemu živimo, kao i zajednicu u kojoj živi i djeluje na neki način, vidi da u njemu nedostaje ljubavi i razumijevanja, kao i da ljudi previše gledaju samo na sebe i svoje potrebe.

"Bilo bi lijepo kad ne bismo svi gledali samo svoja posla. Onda bi imali čiste šume, čiste livade, čiste špilje jer evo, ako niste znali, u Hrvatskoj je oko 800 špilja zatrpano smećem. A to ne bi bilo tako da se okrećemo za drugima i primjetimo što se događa i verbaliziramo to", rekao je Andrej.

Za kraj je poslao i važnu poruku za sve mlade u Hrvatskoj.

"Pratite svoje snove, vjerujte u svoje snove, čak i ako se ti snovi doimaju nedostižnima. I nemojte u tome samo gledati svoja posla, osvrćite se oko sebe, budite obazrivi. Treba nam ljudskosti, treba nam ljubavi. Kao vrsta možemo rasti jedino kada smo skupa i kada smo jedni uz druge", poručio je.