PROFESOR Andy Molinsky dao je zanimljivu analizu kulturnih razlika u načinu navijanja nogometnih navijača. Dok Svjetsko prvenstvo 2026. ulazi u nokaut-fazu, a sutra, 4. srpnja, počinje osmina finala, pozornost je usmjerena na najveći nogometni događaj na svijetu.

No, ostavimo li sport nakratko po strani, postavlja se pitanje: zašto navijači iz različitih zemalja navijaju na toliko različite načine? Prema profesoru Molinskom, odgovor se krije u nacionalnoj kulturi i načinu izražavanja. Neki navijači vole spontanu atmosferu, dok drugi djeluju poput dobro uigranog stroja, piše LadBible.

Skandinavska sinkronizacija i brazilska samba

Profesor organizacijskog ponašanja i međunarodnog menadžmenta prvo je kao primjer naveo skandinavske zemlje, poput Islanda i Norveške, čiji navijači izvode gromoglasan pljesak i vikinške uzvike kao jedan organizam. "Tisuće ljudi, jedan zvuk, savršena sinkronizacija. Nema kaosa, nitko ne iskače iz ritma", objasnio je Molinsky.

Zatim se osvrnuo na Brazilce. "Sjećam se brazilskih navijača još s Olimpijskih igara u Atlanti. Bubnjevi, pjesma, ples, nekoliko ritmova istovremeno. Glasno je, ali i koordinirano na način da svatko daje svoj doprinos."

Njemačka struktura i engleska tradicija

"Njemački navijači su posve drukčiji. Kod njih je sve puno strukturiranije, s prozivkama i odgovorima, organiziranim navijanjem. Na neki su način precizni i metodični", nastavio je profesor.

Govoreći o Englezima, Molinsky je rekao da njihove navijače stare pjesme i tradicionalna skandiranja povezuju s vlastitom poviješću.

Od Argentine do Japana

U svojoj analizi dotaknuo se i argentinskih navijača koji "tjednima pripremaju veličanstvene koreografije", kao i Japanaca koji "navijaju strastveno, ali samo u ključnim trenucima", a nakon utakmice uvijek počiste smeće za sobom na stadionu.

"Nijedan od tih načina nije 'ispravan'. To su samo različiti načini izražavanja iste poruke - da smo u ovome zajedno", ustvrdio je Molinsky.

Teorija o "čvrstim" i "labavim" kulturama

Svoju analizu sažeo je u teoriju o različitim tipovima kultura koje se očituju u navijanju. "Postoje 'čvrste' kulture sa sinkroniziranim navijanjem, gdje svi rade istu stvar u isto vrijeme. U 'labavim' kulturama pojedinci unose vlastiti pečat u zajedničko navijanje - na prvi pogled djeluje kaotično, ali funkcionira. A hijerarhijske kulture imaju vođe navijanja koje potom slijede ostali."

"Vaš stil navijanja je, u neku ruku, Rorschachov test ili otisak prsta vaše kulture. Pokazuje što uistinu cijenite, čak i kad o tome ne razmišljate, nego se jednostavno prepustite navijanju", zaključio je Molinsky.