PRIPADNICI generacije Z na tržište rada ulaze u okolnostima bitno drugačijima od onih s kojima su se suočavali milenijalci, a novi podaci pokazuju da se mnogima od njih to i isplati. Unatoč nižoj stopi sudjelovanja u radnoj snazi, odrasli članovi generacije Z zarađuju više i rjeđe su nezaposleni nego što su to bili milenijalci u istoj dobi, pokazalo je novo izvješće platforme za zapošljavanje Zety.

Najavljuju li mladi radnici konačni kraj takozvane "hustle" kulture, odnosno kulture neprestanog rada i dokazivanja? Istraživanja potvrđuju da je odgovor potvrdan, no razlog nije nedostatak ambicije, već promjena prioriteta. Analitičari ističu da ovi podaci preokreću narativ o generaciji Z kao lijenoj.

"Svaka generacija pamti koliko je naporno radila u mladosti. Sjećamo se prekovremenih sati i borbe, ali nekako slabije pamtimo koliko smo se žalili s 22 godine", izjavio je za Newsweek Michael Ryan, financijski analitičar i osnivač portala MichaelRyanMoney.com.

"Generacija Z nije lijena. Oni su jednostavno drugačiji. Spremniji su preispitati ima li stari dogovor - 'radi naporno, šuti i na kraju ćeš biti nagrađen' - i dalje ikakvog smisla", piše Newsweek.

Podaci koji ruše stereotipe

Novi podaci osporavaju uvriježeno mišljenje da mladi radnici ekonomski zaostaju za prethodnim generacijama. Iako se generaciju Z često prikazuje kao skupinu koja se bori s visokim troškovima stanovanja i studentskim dugovima, izvješće sugerira da oni koji pronađu posao u prosjeku imaju bolje plaće i manje prepreka pri zapošljavanju nego milenijalci sredinom 2000-ih.

Zetyjevo izvješće analiziralo je podatke američkog Ureda za statistiku rada za osobe od 20 do 24 godine u dva razdoblja: milenijalce od 2005. do 2008. i generaciju Z od 2021. do 2024. godine.

Prema dostupnim podacima, pripadnici generacije Z u istoj dobi zarađuju više nego što su zarađivali milenijalci, kada se zarade prilagode inflaciji. Razlika u primanjima iznosi više od 12% u korist generacije Z. Razlike u primanjima među generacijama mogu biti povezane s promjenama na tržištu rada i gospodarskim okolnostima.

"S obzirom na to da manje radnika generacije Z sudjeluje u tradicionalnoj radnoj snazi, manja ponuda znači da plaće moraju biti više kako bi ih se privuklo", rekao je za Newsweek Kevin Thompson, izvršni direktor 9i Capital Groupa. Istovremeno, generacija Z bilježi nižu stopu nezaposlenosti: u prosjeku 7,5% u usporedbi s 8,9% kod milenijalaca.

Ova prednost postoji unatoč njihovom manjem ukupnom sudjelovanju na tržištu rada. Stopa participacije generacije Z iznosila je 71,1% , dok je kod milenijalaca bila 74,5%. To znači da manji udio generacije Z radi ili aktivno traži posao, no oni koji su na tržištu postižu bolje rezultate.

Bijeg od šefovske fotelje

U svom globalnom istraživanju za 2026. godinu, Deloitte je otkrio da samo 6% pripadnika generacije Z i milenijalaca smatra dostizanje liderske pozicije primarnim ciljem u karijeri. Ipak, 76% pripadnika generacije Z i 67% milenijalaca pokazalo je interes za preuzimanje viših rukovodećih uloga u nekom trenutku karijere. Žele prestižne pozicije, ali ne odmah.

Ovaj odmak od mentaliteta stalnog rada i uspona, poznatog kao "rise and grind", vidljiv je i na društvenim mrežama. Od "tihog otkaza" (quiet quitting) i "ponedjeljka s minimumom truda" (bare minimum Mondays) do "poslova za lijene djevojke" (lazy girl jobs), svijet je upoznao generaciju Z koja želi posao koji ne definira njihov identitet, piše Success.com.

Zatim se pojavio trend "soft life", koji promovira usporavanje tempa, a ekstremniji oblici otpora kulturi stalnog rada su i "bed rotting" (truljenje u krevetu uz ekran) ili škotski izraz "hurkle durkling" (izležavanje dugo nakon buđenja).

No, otpisivanje mlađih generacija kao lijenih zanemaruje ključno pitanje: zašto se opiru liderstvu? Deloitteovo istraživanje nudi izravan odgovor. Glavni razlozi su stres i izgaranje (50% kod generacije Z), prevelika odgovornost (50%) te narušavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života (41%).

Studija tvrtke Robert Walters pokazala je da 72% ispitanih radnika generacije Z radije želi napredovati kao samostalni profesionalci nego postati menadžeri. Taj trend nazvan je "svjesno odbijanje šefovanja" (conscious unbossing).

Sarah, 21-godišnja radnica u tvornici u Minnesoti, kaže da je odbila ponudu za mjesto pomoćnice voditelja. "Nije vrijedno toga. Gledam sadašnje menadžere... pod stresom su, ne skidaju se s mobitela i preuzimaju krivnju za tuđe greške", rekla je.

Koja je tajna pomaka?

Nekoliko čimbenika objašnjava ovaj generacijski pomak. Za razliku od milenijalaca, koji su na tržište ušli uoči Velike recesije, generacija Z profitirala je od goleme potražnje za radnicima nakon pandemije.

To im je dalo veću pregovaračku moć. "Milenijalci su odrasli u vrijeme recesije, dok je generacija Z imala koristi od postpandemijskog tržišta", kaže Alex Beene, instruktor financijske pismenosti.

Uz to, generacija Z odrasla je uz tehnologiju, a njihove digitalne vještine iznimno su tražene. Istovremeno, odlazak "baby boom" generacije u mirovinu stvara prazna mjesta koja poslodavci moraju popuniti mladim radnicima. "Dajte bilo kojoj skupini radnika tržište na kojem nedostaje ljudi i oni će tražiti i dobiti veće plaće", kaže Bryan Driscoll, konzultant za ljudske resurse.

Život na čekanju zbog financija

Unatoč boljim plaćama, financijski pritisak i dalje je golem. Deloitteovo istraživanje pokazalo je da je više od polovice ispitanika iz generacije Z (55%) i milenijalaca (52%) odgodilo važne životne odluke poput braka ili osnivanja obitelji zbog svoje financijske situacije.

Troškovi života već su pet godina njihova glavna briga. Ovo nije odbacivanje ambicije, već težnja prema stabilnosti prije preuzimanja velikih obveza.

Sarah, radnica iz Minnesote, pojašnjava da nije stvar u tome da ne želi razvijati karijeru, već da ne želi upravljati ljudima. Posvećena je usavršavanju tehničkih vještina. Izbjegavanje liderstva u ovom trenutku čini se kao razuman odgovor na stvarne pritiske i procjenu koliko vođenje tima zapravo košta.

Paradoks liderstva

Zanimljivo je da je Deloitteovo istraživanje otkrilo nešto što se protivi pretpostavci da je liderstvo nužno stresnije. Ljudi koji su već na višim rukovodećim pozicijama prijavili su bolje mentalno zdravlje i bolju ravnotežu između posla i privatnog života od onih na početničkim pozicijama.

"Postoji pretpostavka da s usponom na ljestvici dolazi i više stresa. Bila sam na početničkim pozicijama koje su bile stresne, a podržavala sam lidere koji su imali malo stresa", izjavila je Charlotte Simpson, direktorica u tvrtki Novartis.

Moguće je da se žrtve koje mladi povezuju s liderstvom zapravo ne ostvaruju, ili da su oni koji su izgorjeli na tim pozicijama jednostavno otišli, što utječe na rezultate ankete.

Što bi ih moglo predomisliti?

Stvarnost je da mladi donose odluke na temelju onoga što vide oko sebe - starije kolege koji izgaraju na poslu. No, podaci o dugoročnom interesu za vodstvo sugeriraju da većina nije potpuno odustala.

Kada su ih pitali što bi liderstvo učinilo privlačnijim, glavni odgovori bili su veća plaća, fleksibilni radni aranžmani i jasniji put napredovanja. Generacija Z ne uništava "hustle" kulturu da bi ležala u krevetu, već traži najbolji put prema svojoj verziji uspjeha, i to prema vlastitom rasporedu.

Pogled u budućnost

Pitanje je hoće li se ova prednost generacije Z na početku karijere održati. Hlađenje tržišta rada i napredak umjetne inteligencije mogli bi preoblikovati prilike za zapošljavanje. "Vidim da se plima okreće", kaže Driscoll. "Tržište se hladi, a poslodavci uzvraćaju udarac. Ono što vidimo je povlačenje ustupaka koji su iznuđeni pod pritiskom. Radnici zadržavaju samo ono što mogu obraniti".