Ako znate za što služi prečac CTRL+C, izgleda da ste ostarjeli
NA RADNOM mjestu nitko ne obraća pozornost na to koliko godina imaju njihovi kolege. Stariji, mlađi, sasvim je svejedno ako se posao dobro obavlja. Ali je zato u nekim razgovorima sasvim jasno tko su milenijalci, a tko pripadnici generacije Z.
BuzzFeed je prikupio iskustva "starijih generacija" koji su shvatili da pripadaju toj generaciji tek nakon razgovora s Gen Z-jevcima. Ovo su trenuci u kojima su te osobe shvatile da su službeno ostarjele.
Sjećate se kad ste zvali cure/dečke na telefon, pa se javili roditelji? Neki ne...
"Razgovarali smo o tome gdje smo bili kada su se dogodili teroristički napadi 11. rujna. Jedan kolega je zašutio - tad se još nije ni rodio."
"Imao sam kolege koji su se žalili kako je teško i neugodno upoznavati žene na aplikacijama za spojeve. Pitao sam ih jesu li ikad morali nazvati djevojku na kućni telefon i da im se javio njezin tata. Bili su užasnuti. Drugi put, jedan od dečki je pitao što je telefonska govornica. Imajte na umu, radimo u telefonskoj kompaniji."
"25-godišnjeg kolegu morao sam učiti kako koristiti Ctrl+C i Ctrl+V na tipkovnici. Oni su odmah počeli koristiti ekrane osjetljive na dodir pa pretpostavljam da nikad nisu učili kako se služiti računalima. Znao je samo kopirati i zalijepiti putem miša. Prečaci su ga oduševili."
"Mlađa kolegica je rekla da dolazi na posao s 'nevjerojatnim čajem (tea)'. Bio sam krajnje zbunjen i razočaran kada se u uredu pojavila bez čaja, a umjesto toga je počela pričati tračeve o našoj kolegici." Inače, izraz "spill the tea" znači ispričati tračeve, pa se čovjek zbunio jer nije znao da riječ "tea", koja u prijevodu znači čaj, ima i drugo značenje.
"Pao sam niz stepenice, a nitko mi se nije smijao"
"Jednom sam slučajno čuo mlađeg kolegu kako govori o tome kako ne može podnijeti kada ljudi koji su u svojim 30-ima pokušavaju držati korak s modom i stilom. Rekao je nešto poput: 'Star si - samo uzmi traperice, polo majicu i neke tenisice New Balance.' Imao sam tada 34 godine, pa je to bilo zastrašujuće čuti."
"Kada sam pao niz zadnjih nekoliko stepenica na stubištu. Nitko nije pokazivao prstom i smijao se kao što sam očekivao. Umjesto toga, kolege s posla su mi pomogli da ustanem i pitali me jesam li dobro. Tada sam znao."
"Razgovarao sam s kolegicom o filmovima i koji su nam omiljeni. Rekao sam nešto poput: 'Gledao sam taj film puno puta dok sam ga imao na kazeti tijekom studiranja.' Rekla je: 'Kazeti?' Odgovorio sam: 'Znaš, VCR?' Imala je zbunjeni izraz lica pa sam slegnuo ramenima i rekao da je pošteno da mladi ne znaju za videorekordere.
'O, pretpostavljam da je videorekorder sada star. Sve je na DVD-u', rekao sam, a ona me upitala što je DVD. Rekao sam da onda pretpostavljam da je sve na disku. Zbunjeni izraz joj nije silazio s lica. Na kraju sam samo rekao da nema veze."
"Moja puno mlađa sestra radi u hotelu i rekla je da je jednom služila nekog poznatog. Rekla je ležerno: 'Bili su u nekom bendu koji se zove Queen'."