KAKVE veze imaju vještice s vašim omiljenim pivom? Postavljajući ovo pitanje studentima na predavanjima iz američke književnosti i kulture, Stephen Harris iz The Conversationa dobivao bi tišinu ili nervozan smijeh. Povijest piva upućuje na nimalo čarobno nasljeđe transatlantskih predrasuda i rodnih uloga. Sve do 16. stoljeća pivarstvo je bilo ženski posao, sve dok nije započela prljava kampanja optuživanja žena koje se bave pivom da su vještice. Dobar dio ikonografije koju danas povezujemo s vješticama, od šiljastog šešira do metle, možda je proizašao iz njihove povezanosti s pivaricama.

Ljudi piju pivo već 7000 godina

Ljudi piju pivo već gotovo 7000 godina, a izvorno su se proizvodnjom bavile žene. Od Vikinga do Egipćana, žene su kuhale pivo za vjerske obrede, ali i kao praktičko i kalorijama bogato piće za kućnu uporabu. 

Od kamenog doba do 18. stoljeća ale i potom pivo bilo je dio domaćinstva u većini obitelji u Engleskoj i drugim dijelovima Europe. Ovo je piće bilo jeftin način konzumacije i konzerviranja žitarica. Za radničku klasu pivo je predstavljalo važan izvor hranjivih sastojaka, puno ugljikohidrata i bjelančevina. Budući da je napitak bio tako čest u prehrani prosječne osobe, fermentacija je mnogim ženama bila jedan od uobičajenih kućanskih poslova.

Neke su poduzetne žene iznijele ovu kućansku vještinu na tržište i počele prodavati pivo. Udovice ili neudate žene koristile su svoju fermentacijsku vještinu kako bi zaradile dodatan novac, dok su se udane žene udružile sa svojim muževima kako bi vodile pivarski posao.

Pivari optuživali pivarice da su vještice

Vratimo se u na tržnice u Engleskoj u srednjem vijeku ili renesansi, vjerojatno ćemo pronaći neobičan prizor žena koje nose visoke šiljaste kape. U mnogim slučajevima te su žene stajale ispred velikih kotlova, ali nisu bile vještice, nego su se bavile pivom.

Nosile su visoke šiljaste kape kako bi ih kupci mogli vidjeti na prepunoj tržnici. Svoje pivo prevozile su u kotlovima. A one koje su pivo prodavale izvan trgovina, nisu držale mačke zato što su bliske demonima, već da bi miševe držale podalje od žita. Neki tvrde da ikonografija koju povezujemo s vješticama, od šiljastog šešira do kotla, potječe od žena koje su bile majstorice u kuhanju piva.

Baš kad su se žene učvrstile na tržištima piva u Engleskoj, Irskoj i ostatku Europe, započela je reformacija. Vjerski pokret, koji je nastao početkom 16. stoljeća, propovijedao je strože rodne norme i osuđivao vračanje. Muški pivari vidjeli su svoju priliku. Kako bi smanjili konkurenciju u trgovini pivom, optuživali su neke pivarice da su vještice i da koriste kotao za pripremu čarobnih napitaka umjesto pića. Nažalost, glasine su uzele maha.

Neki muškarci zapravo nisu vjerovali da su pivarice vještice. Međutim, mnogi su vjerovali da žene ne bi trebale trošiti vrijeme na izradu piva. Taj postupak je dugotrajan i traži predanost. Satima se pripremao ale, čistili se podovi i dizali teški snopovi raži i žita. Da žene ne kuhaju ale, imale bi znatno više vremena za odgajanje djece. U 16. stoljeću neki su gradovi, poput engleskog Chestera, zabranili većini žena da prodaju pivo, zabrinuti da će mlade supruge postati stare usidjelice.

Dominacija muškaraca u industriji piva se zadržala

Dominacija muškaraca u industriji piva se zadržala, deset vodećih pivarskih kompanija na svijetu vode direktori i uglavnom imaju sve muške članove uprave.

Vodeće pivarske kompanije obično prikazuju pivo kao muško piće. Neki su znanstvenici čak otišli toliko daleko da su oglase za pivo nazivali "priručnicima za muževnost". Čini se da takva spolna diskriminacija postoji i u manjim zanatskim pivovarama.

Studija Sveučilišta Stanford otkrila je da dok 17 posto pivovara s craft pivom ima direktoricu, samo četiri posto tih poduzeća zapošljava majstoricu piva, stručnog nadzornika koji nadgleda postupak kuhanja.

Ne mora biti tako. Kroz veći dio povijesti nije bilo tako.