U SVIJETU roditeljstva malo je tema koje izazivaju toliko snažne emocije i podjele kao učenje beba spavanju. Za mnoge majke odluka o tome hoće li primijeniti neku od metoda uspavljivanja pretvara se u izvor tjeskobe i krivnje, dodatno potaknut lavinom oprečnih savjeta i osuđujućih komentara na internetu. Usred noćnih buđenja i kronične iscrpljenosti, roditelji se često nađu usred jedne od najžešćih rasprava modernog roditeljstva.

Digitalno doba i uspon takozvanih "mamfluenserica" stvorili su kulturu u kojoj se majčinstvo često prikazuje kroz filter savršenstva.

Svaki roditeljski izbor, od dojenja do uspavljivanja, postaje predmet javne procjene i kritike. Upravo je rasprava o učenju spavanja postala posebno osjetljiva tema, dijeleći roditelje u dva suprotstavljena tabora i ostavljajući mnoge majke s osjećajem da će, što god odlučile, pogriješiti.

Dva suprotna pogleda

S jedne strane su zagovornici metoda uspavljivanja koje dijete postupno uče samostalnom snu.

Oni smatraju da je kvalitetan san važan ne samo za razvoj djeteta nego i za mentalno zdravlje roditelja. Psihologinja dr. Jodi Mindell, koja se godinama bavi ovom temom, tvrdi da istraživanja ne pokazuju da takve metode štete djeci. "Znamo da je nedostatak sna jedan od najvećih čimbenika rizika za postporođajnu depresiju", ističe.

Slično razmišlja i Alexis Dubief, autorica popularnog vodiča o dječjem spavanju. "Odmoran roditelj je funkcionalan roditelj. Neodmoran roditelj može biti opasno iscrpljen", upozorava.

S druge strane su stručnjaci i roditelji koji vjeruju da puštanje djeteta da plače dok ne zaspi može ostaviti dugoročne posljedice.

Psihologinja dr. Darcia Narvaez jedna je od najglasnijih kritičarki takvih metoda. Smatra da one mogu narušiti osjećaj sigurnosti i povezanosti između roditelja i djeteta. Prema njezinu mišljenju, bebe su evolucijski navikle na stalnu blizinu i brzu reakciju roditelja na njihove potrebe.

Što kažu stručnjaci?

Između ta dva stava nalaze se stručnjaci poput pedijatra dr. Harveyja Karpa, autora koncepta "četvrtog tromjesečja". On naglašava važnost reagiranja na bebine potrebe, ali istovremeno upozorava da ozbiljan nedostatak sna može imati posljedice i za roditelje i za dijete.

Karp zagovara pristup koji uključuje umirivanje bebe, ali i korištenje različitih tehnika koje mogu pomoći da i dijete i roditelji spavaju dulje.

Dr. Mindell smatra da je rasprava posljednjih godina postala znatno agresivnija, ponajviše zbog društvenih mreža, gdje se osobna iskustva i uvjerenja često predstavljaju kao znanstvene činjenice.

Ne postoji univerzalno rješenje

U konačnici, većina stručnjaka slaže se da ne postoji univerzalno rješenje koje odgovara svakoj obitelji. Pritisak da se donese "savršena" odluka često zanemaruje stvarne okolnosti, od temperamenta djeteta do podrške koju roditelji imaju oko sebe.

Umjesto osuđivanja, naglasak bi trebao biti na pružanju podrške roditeljima i povjerenju da će svaka obitelj, uz dovoljno informacija, pronaći ono što joj najviše odgovara.