IAKO se odrastanje često pamti kao izazovno razdoblje, novo istraživanje pokazuje da su godine viših razreda osnovne škole bile podjednako, ako ne i teže, za same roditelje. Studija Sveučilišta Arizona State otkrila je da su majke djece u dobi od 12 do 14 godina prijavljivale višu razinu stresa i depresije nego majke djece drugih uzrasta, pa čak i one s novorođenčadi.

Roditelji najviše pod stresom tijekom predtinejdžerskih godina

Studija, objavljena u časopisu Developmental Psychology, pratila je više od 2200 visokoobrazovanih majki i njihove djece, od dojenačke do odrasle dobi. Istraživanjem se procjenjivala dobrobit roditelja, njihove roditeljske vještine i općeniti osjećaji prema djeci.

Istraživači su zaključili da su roditelji djece u višim razredima osnovne škole, u dobi od 12 do 14 godina, prolazili kroz najteže razdoblje. Roditelji predtinejdžera bili su najviše pod stresom i depresivni, a opća dobrobit bila je bolja čak i kod majki novorođenčadi.

Prijelaz s fizičke na emocionalnu brigu

Pretpostavka je jednostavna: briga za bebe i malu djecu fizički je iscrpljujuća, ali pravi teret nastaje kada se potrebe djeteta s fizičkih prebace na mentalne i emocionalne. "Kako se djeca približavaju pubertetu, izazovi roditeljstva postaju daleko složeniji, a ulozi su puno veći ako stvari krenu po zlu", izjavila je umirovljena profesorica sa Sveučilišta Arizona State, Suniya Luthar.

Brojni su razlozi zašto su viši razredi osnovne škole iznimno zahtjevni: hormoni divljaju zbog puberteta, djeca postaju svjesna društvenog statusa, počinje se formirati njihov pojam o sebi, a pritisak za uspjehom u školi raste. Uz to, doživljavaju i prve nalete neovisnosti, što bez odgovarajuće razboritosti može dovesti do loših odluka.

Stari odgojni pristupi više ne djeluju

Roditelji probleme djece u višim razredima osnovne škole ne mogu rješavati na isti način kao kad su bili mali. "Majke su u suštini prve koje reagiraju na dječju nevolju, a sada moraju otkriti kako najbolje pružiti utjehu i ohrabrenje, s obzirom na to da stari načini poput zagrljaja, blagih riječi i priča za laku noć više ne funkcioniraju", nastavila je Luthar.

To u osnovi znači da je ovo razdoblje najteže za roditelje jer se od njih traži da odgovore na stvarne probleme svoje djece. A kao što je poznato, stvarni se problemi ne mogu riješiti obećanjem sladoleda ili s dodatnih pola sata gledanja televizije.

Iako život nosi različite izazove, čini se da su neki prijelazi teži od drugih. Možda poteškoće u nošenju s problemima više proizlaze iz toga što nismo naučeni kako se s njima nositi, a ne iz samog nedostatka sposobnosti. Ipak, napori roditelja u tom razdoblju ključni su jer da su im rješavali sve probleme, djeca se nikada ne bi naučila snalaziti sama.