Roditelji koji djeci često govore ovih sedam rečenica odgajaju samopouzdane ljude
NAČIN na koji roditelji komuniciraju s djecom ključan je za njihov razvoj i oblikovanje u samopouzdane i empatične odrasle osobe. Određene rečenice, ako ih djeca redovito slušaju tijekom odrastanja, pružaju im osjećaj sigurnosti i uče ih kako ostati vjerni sebi, piše YourTango.
"Tu smo za tebe, što god da se dogodi"
Roditelji koji djeci pružaju bezuvjetnu podršku pomažu im da izrastu u samopouzdane odrasle osobe. Djetetovu vrijednost ne povezuju s njegovim uspjesima, nego mu jasno daju do znanja: "Tu smo za tebe, što god da se dogodi". Takva djeca kasnije se lakše odlučuju na rizik i ne boje se pogrešaka. Naučila su cijeniti trud i put do cilja, a ne samo konačni rezultat.
"Što misliš, kako se oni osjećaju?"
Neki roditelji toliko su usredotočeni na osjećaje vlastitog djeteta da pritom zanemaruju važnost razvijanja empatije. Mogu ga čak i kazniti zbog loših odluka, a da mu pritom ne objasne kako sljedeći put može postupiti bolje. Roditelji koji potiču empatiju djeci postavljaju pitanja poput: "Što misliš, kako se druga osoba osjeća?"
Tako ih uče da razmišljaju i o osjećajima drugih. Pritom se trude dobro upoznati vlastito dijete, pokazivati mu razumijevanje i vlastitim primjerom učiti ga ljubaznosti prema drugima.
"Čujem te"
Osjećaj da nas netko doista sluša temelj je dobrih odnosa, no roditelji ponekad zaboravljaju koliko je važno posvetiti pažnju vlastitoj djeci. Zbog brojnih obaveza često su rastreseni i ne posvećuju im dovoljno vremena. Tako djeca mogu steći dojam da trebaju skrivati svoje osjećaje i ugađati drugima kako bi bila prihvaćena.
S druge strane, pažljivi i obzirni odrasli ljudi nisu samo slušali roditelje kako izgovaraju "Čujem te", nego su doista osjećali da ih razumiju. Zajedničko kvalitetno provedeno vrijeme pružalo im je osjećaj pripadnosti, a u razgovorima su se osjećali sigurno jer su ih roditelji aktivno slušali, umjesto da se samo pretvaraju da ih prate.
"Vjerujem u tebe"
Umjesto da odmah uskaču i rješavaju dječje probleme, dobri roditelji daju djeci priliku da sama pronađu rješenje. Pritom im pružaju podršku riječima "Vjerujem u tebe" i grade njihovo samopouzdanje dopuštajući im da pogriješe i nešto nauče iz vlastitih pogrešaka.
Takva djeca u odrasloj dobi lakše se odvažuju na nove izazove i znaju se iskreno veseliti tuđim uspjesima. Ne boje se postavljati si nove ciljeve, a prema drugima su obzirnija jer su i sama tijekom odrastanja dobivala razumijevanje i podršku.
"Što idući put možeš napraviti drugačije?"
Djeca koja odmalena uče da se iz pogrešaka može nešto naučiti lakše se nose s neuspjehom od one koju se zbog pogrešaka kažnjava. Ne odrastaju sa strahom od pogreške niti osjećaju potrebu skrivati vlastite neuspjehe. Umjesto toga, roditelji ih potiču na razmišljanje pitanjima poput: "Što idući put možeš napraviti drugačije?" i tako im pomažu da iz svakog iskustva izvuku pouku.
Kao odrasli, sigurniji su u sebe kada se suoče s izazovima i lakše prihvaćaju kritiku. U poslovnom i privatnom životu spremniji su učiti i napredovati jer se ne povlače kada im netko ukaže na problem.
"Hajdemo razgovarati o tome"
Dobri roditelji ne izbjegavaju neugodne razgovore niti osuđuju djecu zbog njihovih osjećaja. Kada su djeca preplavljena emocijama, pružaju im osjećaj sigurnosti svojom prisutnošću i riječima poput "Hajdemo razgovarati o tome".
Takva djeca mogu izrasti u emocionalno zrele odrasle osobe koje se ne boje govoriti o svojim osjećajima. Ne moraju skrivati emocije niti se stalno braniti od osude. U njihovim se obiteljima poticala otvorena komunikacija, što se poslije pozitivno odražava na njihove odnose s drugima i samopoštovanje.
"To zvuči teško"
Mnogi roditelji upadaju u zamku davanja savjeta koje djeca nisu tražila. Iako im je namjera pomoći, nuđenje rješenja umjesto razumijevanja i emocionalne podrške može kod djeteta stvoriti osjećaj da njegovi problemi i osjećaji nisu važni.
Kada roditelji umjesto toga redovito govore "To zvuči teško" ili "Razumijem te", daju djeci prostor da prožive svoje emocije, umjesto da ih potiskuju. Tako uče prepoznavati vlastite osjećaje i nositi se s njima, što im može pomoći da izrastu u emocionalno stabilne i sigurne odrasle osobe.