KADA je sedmogodišnja kći Hannah Paulk nacrtala svoju obitelj, njezina majka odmah je primijetila jedan urnebesan detalj vezan uz oca. Crtež je podijelila na društvenim mrežama, a priča koja stoji iza njega pokazuje koliko djeca svijet promatraju na svoj jedinstven način.

Obitelj Paulk jedna je od milijuna američkih obitelji čiji je život obilježen invaliditetom.  "Suprug i ja zajedno smo već 13 godina. Dijagnosticirana mu je rijetka autoimuna bolest, kronična upalna demijelinizacijska polineuropatija ili CIDP, zbog koje koristi invalidska kolica", ispričala je Paulk.

CIDP je rijedak autoimuni neurološki poremećaj koji zahvaća živce izvan mozga i leđne moždine. Uzrokuje progresivnu slabost, utrnulost i poteškoće s kretanjem, a simptomi se najčešće razvijaju tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci. Procjenjuje se da pogađa između 0,01 i 0,02 posto stanovništva SAD-a.

Par ima tri kćeri, a očeva bolest s vremenom je postala dio njihove svakodnevice. Zato majku nije iznenadilo što je najmlađa kći oca nacrtala u invalidskim kolicima. Ono što je, međutim, iznenadilo i nju i supruga bio je način na koji ga je prikazala.

"Preslatko je i nevjerojatno smiješno"

Paulk se našalila da njezin suprug na crtežu više nalikuje kokoši nego čovjeku. Naravno, nitko to nije shvatio kao uvredu, a roditelji su oduševljeni ovim posebnim umjetničkim djelom.

"Nismo to očekivali, ali ovo ćemo sigurno sačuvati i dugo pamtiti. Preslatko je i nevjerojatno smiješno", rekla je Paulk.

Nisu samo roditelji oduševljeni crtežom. Kako kaže majka, njezina je kći jedva čekala da ga pokaže drugima. "Bila je jako ponosna na svoj rad", kazala je. Paulk se nada da će crtež njezine kćeri izmamiti osmijeh i drugim ljudima te potaknuti roditelje da sačuvaju dječje crteže i uspomene.

"Voljela bih da ljudi ne zaborave čuvati dječje crteže jer djeca imaju nevjerojatnu maštu. Uvijek je lijepo vratiti se takvim uspomenama, pogotovo kada odrastu", poručila je.

Što dječji crteži otkrivaju

Čuvanje dječjih crteža ima i dodatnu vrijednost. Studija objavljena 2024. godine u časopisu Frontiers in Psychology zaključila je da dječji crteži nisu samo oblik igre i umjetničkog izražavanja, nego i vrijedan pokazatelj kognitivnog i emocionalnog razvoja.

Do sličnog zaključka došli su i istraživači sa Sveučilišta Stanford, koji su u studiji iz 2024. godine naveli da su dječji crteži svojevrsni "prozor u djetetov unutarnji svijet" jer otkrivaju njegove osjećaje, način razmišljanja i pogled na svijet.

Zaključili su da analiza dječjih crteža može pomoći u razumijevanju načina na koji djeca razmišljaju, uče i doživljavaju svoju okolinu.

Istraživanje je također pokazalo da je crtanje važan pokazatelj razvoja fine motorike i prostorne percepcije u ranom djetinjstvu.