ČINI se očitom željom svakog roditelja da mu djeca uvijek budu sretna. Trudimo se zaštititi ih od negativnosti, razočaranja i tuge, no jedna stručnjakinja za odgoj tvrdi da to nije njezin cilj te da je neprestana težnja sreći zapravo znak lošeg roditeljstva. Ona smatra da je ključno djeci dopustiti da iskuse i izraze čitav spektar emocija, piše YourTango.

"Želim da mi djeca budu realna"

"Ne želim da moja djeca budu sretna cijelo vrijeme. Želim da budu realna. A stvarni ljudi svakodnevno proživljavaju razne emocije", objašnjava stručnjakinja za odgoj Mia Von Scha. Prema njezinim riječima, istraživanja pokazuju da emocionalna kompetencija uključuje pristup čitavom rasponu emocionalnih iskustava, a ključno je da djeca nauče regulirati te osjećaje kada se pojave.

"Ono što želim jest da se moja djeca uz mene osjećaju toliko ugodno da mogu vrištati i vikati, plakati i jaukati, stenjati i žaliti se te iskreno izraziti sve kroz što u tom trenutku prolaze", navodi ona. Ističe kako svaka emocija na kraju prođe. "Emocije koje se izraze ne zadržavaju se dugo, dok potisnute emocije mogu ostati doživotno."

Njezin je cilj da djeca budu slobodna biti ono što jesu u svakom trenutku i da znaju da su voljena u svim svojim stanjima. "Želim da se osjećaju sigurno dolazeći mi sa svojom boli kako bismo se mogle povezati i podijeliti priče, osjećaje i samu našu ljudskost."

Opasnost poticanja isključivo sreće

Kada pretpostavljamo da je za djecu najbolje da su sretna i potičemo sreću iznad svega, šaljemo im neizgovorenu poruku da će njihova nesreća utjecati na našu sreću kao roditelja. Tada, kako kaže Von Scha, vlastitu krivnju, strah i osjećaj neuspjeha prenosimo na djecu. "Navodimo ih da vjeruju kako ne mogu pokazati stvarne osjećaje bez da brinu o nama i o tome kako nas iznevjeravaju."

Time svoju djecu pripremamo za život u fantaziji gdje je sve lako i svi su stalno sretni, a ako niste sretni, s vama nešto nije u redu. "To je sama osnova depresije, a također i temelj industrije antidepresiva vrijedne više milijardi dolara", upozorava ona. Poruka koju bismo trebali prenijeti djeci jest da svi svakodnevno osjećamo razne emocije - neke snažne i dugotrajne, druge blage i prolazne, ali sve su dio ljudskog iskustva.

Prihvaćanje boli kao put do zdravlja

Svaka emocija ima svoje mjesto i svrhu te će proći kada joj posvetimo pažnju i dopustimo joj prostora. Istraživači koji su proučavali više od 1000 ljudi otkrili su da su pojedinci koji su si dopustili osjećati negativne emocije, bez samokažnjavanja, imali bolje mentalno zdravlje. Kada prihvatite emociju umjesto da je pokušavate odgurnuti, ona brže blijedi i s vremenom vas manje muči.

Dopuštanjem sebi i djeci da iskusimo sve emocije otvaramo mogućnost učenja i rasta. Također postajemo slobodni podijeliti ih s drugima bez osjećaja krivnje što se osjećamo loše. To je, prema stručnjakinji, put do istraživanja dubina onoga što znači biti živ. "Ne trebamo se bojati vlastitih iskustava. Ne trebamo se skrivati od svoje boli."

Ovakav pristup, tvrdi, obogaćuje odnos s djecom i omogućuje nam da ih vidimo onakvima kakva jesu, a ne onakvima kakvima smo se nadali da će biti. "To su stvarna, sirova, lijepa, izražajna i nevjerojatna bića koja samo čekaju da ih volite u svoj njihovoj složenosti", kaže ona.

"Trajno sretna djeca su ona koja su potisnula velik dio svoje ljudskosti. Ja to ne želim za svoju djecu", zaključuje Von Scha.