KRUMPIR je jedna od najzahvalnijih namirnica u kuhinji. Može se pripremiti na brojne načine, od pirea i pečenog krumpira do pomfrita, a uz pravilno skladištenje može ostati svjež mjesecima.

Ipak, ako se čuva u neodgovarajućim uvjetima, može početi klijati, omekšati ili poprimiti neugodan miris znatno prije očekivanog roka. Zato je važno znati gdje ga čuvati, ali i prepoznati kada više nije siguran za jelo.

Kada krumpir treba baciti

Proklijali krumpir može se koristiti ako je i dalje čvrst i nema znakova kvarenja, a klice se prije pripreme trebaju ukloniti. Posebnu pozornost treba obratiti na zelene dijelove i plijesan. Krumpir koji je izrazito mekan, smežuran, pljesniv ili ima neugodan miris nije za upotrebu. Isto vrijedi i za krumpir iz kojeg curi tekućina.

Ako se na krumpiru pojave manje tamne ili zelene površinske mrlje, mogu se odrezati prije kuhanja, no veće površine promijenjene boje mogu biti znak da ga je bolje baciti.

Gdje ga je najbolje čuvati

Tradicionalno se preporučivalo čuvanje krumpira na hladnom, tamnom i suhom mjestu, primjerice u smočnici ili kuhinjskom ormariću. Međutim, neke britanske organizacije i proizvođači danas preporučuju čuvanje krumpira u hladnjaku.

Krumpir se može čuvati u hladnjaku na temperaturi ispod pet stupnjeva Celzijevih, čime mu se može produljiti svježina.  Bez obzira na mjesto čuvanja, krumpir treba držati dalje od izravnog svjetla i vlage. Najbolje ga je ostaviti u papirnatoj ili prozračnoj vrećici kako bi zrak mogao cirkulirati.

Prije skladištenja krumpir nije potrebno prati jer višak vlage može ubrzati kvarenje. Najbolje ga je oprati tek neposredno prije pripreme. Pravilnim skladištenjem može se znatno usporiti klijanje i produljiti rok u kojem je krumpir kvalitetan za pripremu.