IGRE su postale poput velikih filmskih hitova. O njima se priča na kavama, iskaču s jumbo plakata i bannera na portalima, a za njihovu reklamu plaćaju se zvijezde.

Rečenica iz uvoda zvuči prilično dobro. Osim što nije točna.

Igre su postale puno jače od filmskih blockbustera.

Tako smo prije oko mjesec dana gledali kako Read Dead Redemption 2 u prvom vikendu nakon izlaska ostvaruje zaradu veću nego ijedan film u povijesti. U jednom vikendu zaradila je 725 milijuna dolara i tako s trona skinula film "Avengers: Infinity War" sa zaradom od 640 milijuna.

Ukratko, igre su od zabave za rijetke geekove i još rjeđe vlasnike kompjutera početkom devedesetih, u samo četvrt stoljeća postale neizostavna zabava za stotine milijuna ljudi diljem svijeta, a tržište je to, naravno, prepoznalo.

No ovo nije priča o igrama, nego o Read Dead Redemptionu 2, apsolutnom hitu godine. Igra je to o kojoj se priča.

Tako je dugoočekivani RDR2 (koji nam je ustupila Instar Informatika) u posljednjih mjesec dana, osim što je svojim tvorcima, istoj firmi koja stoji iza GTA5, donio milijarde, ujedno pobrao masovne pozitivne kritike.

Igra je to u kojoj pratite život Arthura Morgana i njegove bande na prijelazu stoljeća. Bandi je sve manje, a život kakav zamišljamo kroz prizmu vestern filmova silovito se i nepovratno urušava pred naletom civilizacije i nadirućeg 20. stoljeća. U igri je to lijepo ispričano i prekrasno prikazano. Priča, atmosfera, grafika i široka prostranstva koja možete obilaziti velika su prednost RDR2 i nesumnjivo će očarati milijune ljudi diljem svijeta, posebno one, a vjerojatno je mnogo takvih, kojima RDR2 predstavlja uvod ili povratak u svijet igara.

No ima li ova igra svojih negativnih strana? Itekako.

Nakon početne euforije uzrokovane dobrim dijelom snažnim marketingom, iskusniji igrač ne može ne primijetiti neke loše stvari kojih u RDR2 ne nedostaje. Nisu to, da se razumijemo, stvari zbog kojih ćemo kazati da je igra loša. Više su to zamjerke zbog kojih ćemo titulu igre godine dovesti u pitanje.

Pa krenimo redom.

Jahanje, jahanje i još malo jahanja

Igra je ovo u kojoj jašete. I jašete. Beskrajno jašete. Nakon što sam prešao 30 posto igre, valja konstatirati da sam od nekih osam sati koje sam proveo uz PS4, trećinu tog vremena jahao konja. Brzo putovanje, doduše, kasnije postane dostupno (googlajte kako), ali i dalje je prilično komplicirano pa ćete i uz to opet morati jako puno jahati.

Isprva je jahanje zabavno. Promatrate prostranstva i divite se grafici. Na putu ćete naići na ženu kojoj treba pomoć ili ćete vi biti meta napada bande. No sve su to detalji koji, budimo iskreni, predstavljaju samo zgodan dodatak glavnoj priči te vam nakon nekog vremena postanu zamorni.

No jahanje je konstanta. Događalo se tako da od sat vremena osamdeset posto provedem jašući konja kako bih došao do misije. Onda ide par minuta puškaranja. I onda opet jahanje natrag.

Ni "s" od survivala

Kao klasični RPG, RDR2 nas tjera da tijekom misija skupljamo novac koji će nam onda trebati za kupnju oružja, razne nadogradnje kampa i slično. Zanimljiva je ideja o zajedničkoj blagajni. Naime, pošto živite u kampu koji vam je baza, zajedno s ostalim članovima bande skupljate dobrovoljne priloge. Što više novca date u zajedničku blagajnu, to će vas kolege više cijeniti. Tako da, osim za sebe, skupljate i za zajednicu, što nije loša novost u igrama.

No ovdje je to naprosto bez veze riješeno. Već nakon 20 posto igre bit ćete enormno bogati, višestruko bogatiji od svog kampa. Nakon trećine igre bit ćete još bogatiji. Novca ćete imati na bacanje. A usput ćete skupiti i gomilu oružja pa se gubi ikakva potreba da išta kupujete. Naprosto ćete od samog početka igre imati gomilu svega - od oružja preko napitaka do novca kojim biste to trebali kupovati.

Novac je jednostavno prelako skupiti i cijela ideja o kupovanju upgradeova za kampove time gubi smisao, nećete imati dojam da ste se za to morali potruditi.

Oružje

Višak novca vodi u još jedan problem, a to je da ćete i oružja i municije imati u izobilju. Oni koji su igrali primjerice Fallout 4, u kojem se od početka do kraja igre mučite s nedostatkom municije, odmah na početku RDR2 shvatit će da takvih problema, koji igri daju posebnu draž, neće imati. U Falloutu četvorci tako ste morali vagati svaki metak i štedjeti kad god je to bilo moguće. To je na trenutke bilo iritantno, ali igri daje jednu posebnu draž, a onda i lootanje kutija predstavlja užitak i malu pobjedu kad se nešto pronađe.

U RDR2 toga nema. Od samog početka imat ćete obilje svega. Ni u jednom trenutku nije mi se dogodilo da mi je nestalo metaka ili da sam osjetio potrebu da za određenog neprijatelja primijenim neko drugo oružje (što je u Falloutu 4 itekako važna stavka). Naprosto, ako je neprijatelj blizu, ide pištolj ili sačmarica. Ako je nešto dalje, može bilo koja puška. Ako je još dalje, daj snajper i to je to.

Neprijatelji

Borba s neprijateljima riješena je tako da se uvijek borite protiv gomile ljudi. No to nisu odveć pametni ljudi. Vrlo brzo shvatit ćete da svaku borbu možete dobiti tako što ćete se naprosto sakriti iza najbližeg zida. Neprijatelji neće imati neke taktike osim što će napamet pucati. Ciljanje je prelako riješeno (dobro, to se može isključiti pa time borba postaje daleko teža) pa ćete svakog neprijatelja vrlo lako riješiti. Samo morate biti dovoljno strpljivi, sakriti se iza najbliže prepreke i skidati jednog po jednog. Ponekad će vas pokušati okružiti, ali to ćete relativno lako riješiti. Municije, kako smo rekli, ionako imate u izobilju.

Je li RDR2 dobra igra?

I na kraju, je li RDR2 dobra igra? Nesumnjivo jest. Igra je to koja će, sasvim sigurno, osvojiti srca ljudi koji igre igraju povremeno ili će im RDR2, a takvih sigurno ima, biti uvod u svijet igara. Igra je to koja nudi višetjednu zabavu, a odlično dočarava atmosferu Divljeg zapada. Priča je također sjajna, interakcija s likovima je na visokoj razini, a misije su često detaljne pa ćete stati i upitati se: "Dobro, kako im je ovo palo napamet?" Nudi ta igra bezbroj sitnih podigara koje će vas nakratko zabaviti - od pljačkanja vlaka do lovljenja divljih životinja i ribe.

No da ima boljki, ima ih. Gore smo neke pokušali sažeto prikazati. Možda to nisu neke krucijalne stvari, no ljudi koji češće igraju igre i iza sebe imaju više naslova sasvim sigurno će ih primijetiti. 

Igru nam je ustupila Instar Informatika.