"MOGU li te upoznati?" najpopularnije je pitanje tjedna. U glavnoj ulozi: Bill Ackman, hedge fond menadžer, čovjek težak gotovo 5 milijardi dolara koji je gen Z-ovcima podijelio staromodan savjet i predložio da curama priđu s rečenicom "Mogu li te upoznati?".

Ackman je postao predmet sprdnje, memovi su preplavili internet. U jednom viralnom videu, influencer Nick O'Neill odlučio je testirati Ackmanovu metodu pa je prišao potpunoj strankinji s jednostavnim, ali ključnim pitanjem: "Mogu li te upoznati?"

Galerija

Naravno, nije se radilo o iskrenom pokušaju flerta. Ipak, reakcija žene bila je ključna - nije baš bila zainteresirana. 

"Bill Ackman je sugerirao da imamo krizu kod muškaraca koji ne žele prilaziti ženama pa je predložio da te pitam mogu li te upoznati?", rekao je influencer djevojci koja je plesom zabavljala prolaznike i nešto promrmljala na njegov prijedlog.

"OK, naći ćemo se poslije", rekao joj je influencer pa zaključio: "Bill Ackman se baš dobro osramotio tim savjetom. Ludo."

Gorak okus za prosječnog Peru

Njegov pokušaj dobro opisuje koliko je poruka milijardera izvan doticaja sa stvarnim životom. Zamišljena poruka je: "Izlazi van, budi samouvjeren, priđi! Radi!" Tu leži gorak okus za prosječnog Peru.

U komentarima ispod tog threada (kao i ispod svakog sličnog) pojavili su se i glasovi incela – zajednice muškaraca koji sebe vide kao genetski i društveno osuđene na samoću. Njihova poruka je uvijek ista: “Ackman je milijarder, visok, bijel, moćan – naravno da može. Mi prosječni dečki nemamo šansu.”

I tu se otvara pitanje koje nitko ne želi glasno postaviti, ali koje visi u zraku već godinama: Je li moderni dating zapravo brutalno brutalan prema izgledu, statusu i novcu? Jesu li aplikacije poput Tindera stvorile hipergamiju na steroidima gdje 80 posto žena lovi istih 10 posto muškaraca? I je li to uopće fer kritizirati ili je to samo biologija koju smo konačno učinili vidljivom? Za ogromnu većinu ljudi koji se muče s aplikacijama, ghostingom i ignoriranjem, Ackmanov "savjet" zvuči kao uvreda.

Njihov pokušaj Ackmanovog spontanog pristupa često rezultira pogledom punim sumnje, ignoriranjem ili odbijanjem. O'Neillov video nije bio lekcija o hrabrosti, nego baš naprotiv: bio je demonstracija i dokaz onoga što mnogi muškarci danas i smatraju najvećim problemom u datingu. Da u modernom svijetu upoznavanja, status, resursi i izgled rade pola posla prije nego što si izgovorio i prvu riječ. To je brutalna, ali realna istina koju mnogi odbijaju priznati.

Digitalni zid i brutalni paradoks izbora

Upoznavanje se preselilo na ekrane, a time su se pravila igre drastično promijenila. Aplikacije za upoznavanje stvorile su tržište partnera gdje vlada brutalna selekcija. Žene, koje čine manjinu korisnika na Tinderu ili Hingeu, imaju neusporedivo veći izbor, što prirodno vodi do oštrijeg filtriranja.

Ovo dovodi do fenomena koji neki nazivaju hipergamija na steroidima - izbor partnera koji se nalazi visoko iznad njihove "tržišne vrijednosti" prije aplikacija. Prosječni muškarci postaju nevidljivi, gurajući se u donjih 80 posto koje se bore za mrvice pažnje, dok se fokus žena usmjerava na elitnih 20 posto muškaraca.

Zamor od povlačenja (Swipe-Fatigue)

Čak i kad dođe do matcha, problemi tek počinju. Neprestani priljev novih lica stvorio je paradoks izbora, čineći ljude manje predanima i sklonijima ghostingu – naglom prekidu komunikacije bez objašnjenja. Zašto se truditi oko osobe s kojom si na kavi ako te u džepu čeka još pedeset potencijalnih "boljih" opcija?

Aplikacije su stvorile neprestani osjećaj da negdje postoji nešto bolje, zbog čega je teško posvetiti se i uživati u onome što imamo.

Tuga, bijes i incel kultura: Opasni ekstrem frustracije

Ova duboka i rasprostranjena frustracija, ponajviše kod muškaraca koji se osjećaju isključeno i nevidljivo u digitalnoj areni, ponekad nađe svoj ekstremni izraz u kontroverznoj incel (involuntary celibate - nevoljni celibat) kulturi. Iako je važno naglasiti da je to marginarna, radikalna skupina, inceli su postali opasno zvono za uzbunu o posljedicama društvene isključenosti.

Njihova filozofija polazi od iskrenog osjećaja usamljenosti i odbačenosti, ali brzo eskalira u gorčinu, mizoginiju i često nasilnu retoriku.Inceli za svoje probleme ne krive sebe, već sustav, "hiper-izbirljive žene" (koje nazivaju "Stacey") i "privilegirane uspješne muškarce" (koje nazivaju "Chad").

U incel kulturi, frustracija zbog nemogućnosti upoznavanja pretvara se u opasnu ideologiju.

Njihov svijet je fatalističan; vjeruju da su izgled i visina jedine mjere vrijednosti, a da su društvene vještine i osobnost nebitni. Internet forumi, nažalost, služe kao inkubator za radikalizaciju i širenje mržnje prema ženama i "normalnom" svijetu.

I kod nas je ista priča.

Problem i među Hrvatima (ali i Hrvaticama)

Forumi poput r/askcroatia i r/hrvatska prepuni su postova mladića od 20–30 godina koji pišu da nikad nisu imali djevojku, da su prestali izlaziti jer “nema smisla”, da su “nevidljivi”.

S druge strane, djevojke se žale da ih nitko ne zove van na normalan spoj, da su svi na aplikacijama ili prestrašeni ili preagresivni.

Autentičnost kao otpor

Ackmanov, koliko god privilegiran bio, i incelovski, koliko god destruktivan bio, pogled na upoznavanje nude sličan zaključak: u krizi je nužna autentična komunikacija.

Ključ je možda u namjernom odmaku od savršenstva koje promoviraju društvene mreže, u razvijanju socijalnih vještina i, konačno, u prihvaćanju neuspjeha. Moramo naučiti ponovno cijeniti spontanost i stvarnu, nefiltriranu interakciju, umjesto da se oslanjamo na hladne algoritme i lažni osjećaj izbora.