Nedavno je bend Bijelo dugme izazvao pažnju koncertom u Beogradu, kada je tijekom izvođenja pjesme Ružica si bila došlo do sukoba između pjevača Alena Islamovića i Mladena Vojičića Tife. U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz 1989. godine u kojem Tifa spominje i Gorana Bregovića i opisuje ga kao sebičnjaka, ali mu i savjetuje da sa Željkom Bebekom snimi oproštajnu ploču i ode u legendu. 

Lipanj 1989: Jugoslavensku rock scenu promatrati sa strane i dati svoj sud vrlo je teško za ljude poput mene, koji su dio te burne priče. Ne bih puno o nekim osnovnim generalijama, u smislu kada sam krenuo u te "muzičke vode", ali ipak se ne mogu ne sjetiti svojih početaka.

Počeo sam kao bas gitarist i slučajno propjevao jednog davnog dana '77. godine. Poslije toga logično je bilo da osnujem svoju grupu (TOT) s kojom je trebalo nastaviti dalje. Sada kada o tome mislim, vidim - strašno sam pogriješio.

Ali nisam imao snage da se oduprem stvarima poput jedne koju sam doživio od svog prijatelja, koji me ostavlja zbog ultimatuma koji je postavila njegova djevojka: ja ili rock.

Ishod vam je, vjerojatno, poznat. Rock glazba ostala je bez jednog odličnog bas svirača. To me je više ubijalo nego svi problemi na koje mlade grupe, poput moje u to vrijeme, nailaze.

Dolazi mali predah, a onda "plafon u Yu rock okvirima" - Bijelo dugme. To je opet priča za sebe. O tome je toliko puta pisano da mi je muka od toga, ali jednog dana i ja ću pisati o tom mom boravku i da kažem pravu istinu, istinu iz mog ugla...

Odlazak je bio neminovan! Dolazi suradnja s Bebekom pa Vatrenim poljupcem i Divljim jagodama. I o tome se pisalo, ali mnogo manje. Pisat ću i o tome - samo da se zna - jednog lijepog dana. Sad sam "sam" i dobro se osjećam. Eto, toliko o tome.

Imam potrebu nešto reći o poslu kojim se bavim. Prije svega, volim svoj posao iznad svega i sav mu se dajem, ali me nervira kada ljudi počnu to zloupotrebljavati. Ne želim poricati da je lova bitna, ali nije to to što me privuklo poslu.

Ne volim gaziti preko ljudi, a takve stvari su se upravo meni dešavale, pa na osnovu toga i mogu objasniti svoje odlaske iz grupa.

Glazba je kao i ljubav: treba je voljeti, njegovati, ne lagati, pa će ti uzvratiti punom mjerom.

Glazbu ne treba miješati s politikom, bar po meni, svatko ima svoja zaduženja i za to je plaćen. Da sam htio, izučio bih političke nauke i bavio se - politikom. Svjestan sam da će me dosta ljudi pogrešno shvatiti, ali... Konkretno, ako usporedim Boru Čorbu i Bregu.

Kod prvog, to je dio njegove ličnosti i on plaća ceh svega toga, vrlo žestoko, dok drugi vješto koristi sve to i puni vreće novcem... Bora živi sa svim svojim stihovima i dalje, kad ih preda narodu, dok kod Brege sve je to lijepo upakirano, a poslije jako daleko od njega.

Plaši me pomisao, u ovoj situaciji u kojoj smo svi mi Jugoslaveni, da se ne desi da Bosanac Bosancu samo pomaže, Srbin Srbinu, Hrvat Hrvatu itd, da ne nabrajam. Trebamo biti jedinstveni i živjeti u ljubavi. Mrzim razjedinjenost!

Ne bih više o tome, mislim na politiku, ali bih rekao nešto o tome zašto već treći pjevač Bijelog dugmeta napušta bend jer me u posljednje vrijeme to često pitaju.

Kad sam ja bio u toj "firmi", dešavalo se svašta. Ne mogu zaboraviti kada me Brega prisilio na žestoku dijetu koja se sastojala od zelene salate i jabuke za ručak, a za večeru dva jogurta. Pa kako, pitam ja vas, da čovjek poslije toga pjeva i da da maksimum?

Brega se ufurao da sam debeo i točka.

Argumenti za ovo postoje, mislim za moju priču, to su slike s te turneje (Bio sam živi leš).

Druga stvar koja mi je užasno smetala je - njegova zatvorenost.

U svemu je htio biti i ostati mističan. Kao da je izgubio vjeru u ljude. Koliko god se trudio da ostavi dojam čovjeka koji točno zna što radi, znam da nije tako. Trudio se on, kada smo bili u kontaktu s ljudima, masom svijeta, da ostavi dojam da je sve u redu, da se svi iz grupe volimo i da svi volimo ovo što radimo, ali mu to nije uspjelo. Pogotovo sada, odlaskom i trećeg pjevača - Alena Islamovića.

I ptice na grani znaju da voli pare. Sebičan je! Pa i drugi ljudi oko njega žive, i oni imaju potrebu jesti i sve ostalo. Pa nisu oni kao Ivica (onaj Ivica iz crtića koji sve što poželi nacrta i dobije).

Vrijeme mu je da vrati Željka Bebeka, pogotovo što i ovaj to silno želi, i da jednom za svagda napravi poštenu ploču, odradi turneju i ode u legendu.

Volio bih iskreno, ako već spominjem Bijelo dugme, da okupi staru postavu i uradi što treba.

To mu je moj savjet.

Toliko o tome.

A sve ostalo je historija... 

Napisao: Mladen Vojičić Tifa (Ćao, 1989.)