VELIKA nagradna igra Hrvatskog radija povodom 100. obljetnice emitiranja završila je diskvalifikacijom Šibenčanke Tine Bure. Nakon 14 sati iscrpljujuće borbe za glavnu nagradu od 10.000 eura, Tina je izbačena iz natjecanja zbog, kako tvrdi, nejasnih i promjenjivih pravila, što je izazvalo burne reakcije u javnosti, piše ŠibenikIN.

Natjecanje, održano u subotu 3. siječnja, okupilo je 21 sudionika u jedinstvenom izazovu - što duže držati ruku na kugli. Pravila su na početku bila stroga i jasna: ruka mora biti mirna, bez savijanja u laktu i pomicanja. Svako kršenje pravila, kako su objasnili voditelji, značilo je trenutnu diskvalifikaciju.

Pravila su se mijenjala?

Međutim, prema navodima Šibenčanke Tine Bura, tijekom 14-satne igre došlo je do promjena u tumačenju pravila, a nadzor žirija - koji su činili radijski voditelji - bio je, kako kaže, nedovoljno ujednačen. Kako je natjecanje odmicalo, pojedini su sudionici ispadali zbog navodnog pomicanja ruke, no Tina i još neki prisutni tvrde da se kriteriji nisu primjenjivali jednako na sve.

Ključan trenutak, prema tim svjedočenjima, dogodio se oko 20.15 sati, kada su u igri ostale samo dvije natjecateljice. Tek tada su postavljene kamere za izravno snimanje njihovih ruku, dok je sastav i način nadzora ostao nepromijenjen. U tom dijelu natjecanja, Tina navodi da je među prisutnima postojao dojam kako se jednoj natjecateljici daje prednost, navodno zbog njezine životne priče.

Tina također tvrdi da žiri nije reagirao ni nakon upozorenja da druga natjecateljica vidno savija ruku, što bi, prema ranijem objašnjenju pravila, trebalo biti nedopušteno. "Rečeno mi je: 'Pa i Tina savija'. A pravila su od početka bila jasna - ruka mora biti ravna. Postavljalo se pitanje čekamo li da ja odustanem ili se pravila uopće više ne poštuju", prepričava Tina.

Sporna diskvalifikacija

Do odustajanja nije došlo. Umjesto toga, u 23:11 sati, nakon punih 14 sati igre, Tina Bura je diskvalificirana. Objašnjenje koje je dobila bilo je da je pomaknula prst ulijevo.

"Do tada smo imali jasno označenu liniju ispod koje prst ne smije pasti. Odjednom više nije bilo važno gore-dolje, nego lijevo-desno. Cijelo vrijeme jedna voditeljica stajala mi je iza leđa, slikala moju ruku i pratila svaki pokret, dok drugu natjecateljicu gotovo nitko nije gledao. To mogu potvrditi svi koji su bili tamo", kaže Tina.

"Pravda za Tinu"

Za ŠibenikIN, Tina Bura je naglasila kako joj cilj nije osporiti pobjedu druge natjecateljice, već traži da se čuje i njezina strana priče te se nada isprici HRT-a. "Pravila su se mijenjala tijekom igre i to smatram nepravednim. Obje smo bile iznimno izdržljive i snažne, vjerujem da bismo još dugo mogle stajati tamo", rekla je kroz smijeh.

Smatra da bi najpravednije rješenje bilo da organizator dodijeli nagradu objema finalisticama jer, kako kaže, nitko ne želi oduzeti zasluženi novac, ali ovakav ishod ostavlja gorak okus. Nedugo nakon završetka igre, na Facebooku je osvanula i stranica podrške "Pravda za Tinu".

Tinina objava na društvenim mrežama

Na društvenim mrežama objavila je i opširan status koji prenosimo u cijelosti:

"Dakle, pokušat ću biti kratka, ali ne obećajem. Što se tiče humanosti odnosno nehumanosti koja se spominje, mislim da o tom stvarno ne treba previše razglabati; to je za neku drugu raspravu. Ovdje se radi isključivo o nejasnim pravilima, samoprozvanom i nepristranom žiriju (koji je, btw, bio sastavljen od novinara radija koji bi dolazili i odlazili u svoju radnu prostoriju u Bogovićevoj ulici).

Dakle, pravila: krećemo od toga da pitam (tri puta) mogu li se imati slušalice - pitanje postavljeno u 8.40 ujutro. Na što dobijem odgovor: da, naravno. Nakon pet sati igre slušalice se zabranjuju? Zbog čega? Okej, puštam slušalice, idemo bez njih.

Nakon šest sati igre uvode se nova pravila: stavlja se traka, označava se linija ispod koje ne smije pasti prst. Nakon pauza bi nam rekli: spustite traku ako vam je previsoko, i opet bi označili liniju.

Nakon nekakvih osam/devet sati igre produkcija HRT-a već kreće s komentarima koliko ovo traje; nitko nije mislio da će ovoliko igra trajati. Već su vidno i oni promrzli i htjeli bi kući.

Dolazim do najbitnijeg dijela igre u kojem ostajemo gospođa koja je odnijela nagradu i ja (sad je već prošlo 12 sati igre). Iz aviona je vidljivo da ni gospođa ni ja ne popuštamo; vjerujem da nisu računali na mentalno dvije jake žene koje će se boriti.

Najsporniji dio: nakon zadnje pauze (14 sati igre) kažem da mi spuste malo traku jer mi je sad već previsoko, na što dobijem odgovor: ne, sad više to ne radimo. Molim? Po kojim pravilima? Prije dva sata se moglo, sad se više ne može? Prije 10 sati se mogu slušalice, nakon pet se ne može? O čemu mi sad već pričamo?

U redu, pristajem i na tu igru, da bi nakon 15 minuta došli do mene i diskvalificirali me zbog toga što sam pomaknula prst ulijevo. ULIJEVO. Imali smo jasnu liniju u kojoj prst nije smio pasti ispod linije; sad je problem jer je prst otišao ulijevo te mi kažu da pustim ruku.

Gospođa slavi, ja joj od srca čestitam. Bez imalo ljutnje jer, Bože moj, igrali smo se.

Da bi mi kasnije tijekom te večeri te sutradan pristiglo dosta poruka od ljudi koje znam i koje ne znam da se gospođu nije gledalo koliko mene, da su samo mene promatrali i da je to bilo jako vidljivo.

Procesuiram to i mislim se: okej, njezin motiv je školovanje sina, moj motiv put u New York. Moj motiv, naravno, nije dovoljno jak da se samo gospođina ruka gleda, što je bilo u mom slučaju.

Poanta mog posta je da se protiv vjetrenjača nikad ne isplati boriti, ali da imam pravo glasa i da šutjeti neću. A i neka isprika od strane HRT-a prema meni ne bi škodila.

Sljedeći na redu je Survivor; sva sreća, nije u produkciji HRT-a."