HRVATSKI književnik Stjepan Čuić preminuo je u srijedu u Zagrebu u 81. godini, izvijestilo je Društvo hrvatskih književnika (DHK).

Životni put i karijera

Stjepan Čuić rođen je 1945. godine u Bukovici kraj Tomislavgrada. Nakon završene srednje škole u Osijeku, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavistiku te ruski jezik i književnost. Radio je kao lektor za Vjesnikova izdanja, a više je godina bio i lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu. Obnašao je dužnost glavnog urednika Trećeg programa Hrvatskoga radija, a tijekom Hrvatskoga proljeća uređivao je časopis "Tlo".

Književni opus

U književnosti se javio 1961. godine, objavljujući priče u časopisima poput Modre laste, Revije, Poleta, Republike i Foruma. Objavio je više zbirki pripovijedaka, tematski uglavnom vezanih uz zavičaj, u kojima je analizirao mehanizme vlasti u totalitarnom režimu. U realističko pripovijedanje unosio je elemente fantastike i groteske, stvarajući dojam da zbiljom vladaju iracionalne sile.

Njegov roman "Orden" iz 1981. godine smatra se kanonskim djelom hrvatske književnosti. Riječ je o modernoj društvenoj satiri u kojoj je ironijski dojam pojačan dokidanjem konvencija klasičnog realističkog pripovijedanja. Istoimena kazališna predstava zabranjena je 1983., a izvedena je tek 1990. u Zagrebu.

Roman je na njemački jezik preveden 1991. godine. Mlađim čitateljima posvetio je pustolovni roman "Tajnoviti ponor" (1990.). Objavljivao je i publicističke radove te političke kolumne, kasnije objedinjene u knjigama "Abeceda licemjerja", "Lule mira" i "Tumač vlasti".

Nagrade i priznanja

Za svoj rad Čuić je dobio brojna priznanja. Za knjigu "Staljinova slika i druge priče" (1971.) nagrađen je Nagradom Sedam sekretara SKOJ-a i Nagradom lista Mladost. Za kratke priče "Gulinova priča" i "Igra" dobio je nagradu Večernjeg lista 1975. i 2011. godine.

Dobitnik je i Nagrade grada Zagreba za životno djelo 2021., a 2025. primio je Medaljon grada Tomislavgrada za zasluge u očuvanju zavičajnoga identiteta. U Društvu hrvatskih književnika bio je voditelj Tribine DHK, potpredsjednik i predsjednik, a u više je mandata bio i član Upravnoga odbora.