SADA se već slobodno može zaključiti da je Bianca Matković postala Sanaderov Ivić Pašalić: osoba od najvećeg povjerenja vladara Hrvatske, tajanstvena koliko i utjecajna, a strah i trepet za stranačke kolege, državne službenike i Vladine ministre, a sve više i za hrvatsku javnost.

Njezino postavljanje na čelo HDZ-ove zajednice žena "Katarina Zrinska", a time i njezino oktroiranje u Predsjedništvo HDZ-a, znak je da Ivo Sanader želi formalizirati utjecaj koji žena iz njegova najbližeg okruženja (takozvanog "kitchen cabineta") uživa već godinama. I koji jača iz mjeseca u mjesec.

Politička moć Biance Matković raste na strahu, a strah na mistifikaciji njezine moći

Još jučer, Bianca je bila tajnica kabineta premijera Sanadera. Onda je izabrana u Hrvatski sabor, pa postavljena za državnu tajnicu u Ministarstvo vanjskih poslova, dok je svoju moć delegiranu izravno od samog premijera iskazivala prilikom posjeta Georgea Busha i učlanjenja u NATO savez, prilikom koordinacije ministara na putu ulaska u Europsku uniju i usklađivanja aktivnosti Hrvatske u Vijeću sigurnosti UN-a. Gotovo preko noći Sanaderova prijateljica i tajnica, osoba koja je došla niotkuda, hvata se u koštac s najvećim državnim problemima, ali ne preko državnih tijela, već mimo i iznad njih, putem ad hoc povjerenstava koje "koordiniraju ili nadziru". I što je najvažnije, politička moć Biance Matković raste na strahu, a strah na mistifikaciji njezine moći.

Sjetimo se kako je politički napredovao Ivić Pašalić. Početkom devedesetih bio je liječnik opće prakse u Zagorju kad je postavljen za glavnog tajnika HDZ-a. Ubrzo se dočepao Pantovčaka i mjesta savjetnika predsjednika Franje Tuđmana, odakle je širio svoj utjecaj mimo i iznad svih institucija: bio je zadužen za unutarnju politiku, tajne službe, medije, tajkune, Herceg-Bosnu, ukratko, bio je neformalni vladar Hrvatske. Njegova moć rasla je na strahu, a strah na mistifikaciji njegove moći.

Kao i o Bianci Matković, ni o Iviću Pašaliću u to doba nije se znao gotovo ništa. I baš kao Bianca Matković,  nije davao intervjue, nije držao govore, nije se pojavljivao u javnosti, a njegovo ime u kuloarima se spominjalo šaptom kao čovjeka koji sređuje stvari. Njegov utjecaj proizlazio je direktno od Franje Tuđmana, baš kao što ga Bianca Matković sada crpi od Ive Sanadera. I dok su svi pohvatali konce i shvatili tko je zapravo Ivić Pašalić, bilo je već kasno. Možda za Biancu neće biti.

Mit je relativno lako izgraditi: "Bič Božji" o kojem ministri govore šapatom

Međutim, fenomenološki gledano, mit je relativno lako izgraditi. Još dok je bila tajnica, novinari su počeli graditi priču o misterioznoj "čuvarici Sanaderova kabineta", o "kraljici Banskih dvora" i "Biču Božjem" o kojem "ministri govore šapatom". Spominjali su ženu koja odlučuje tko će imati dovoljno sreće da se sastane s nedodirljivim premijerom. Samo troje ministara imalo je privilegiju da zaobiđu Biancin stol, dok su si ostali ovisili o njezinoj dobroj volji. I tu je udaren temelj mitu. Kad je postala državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova, njezina tajanstvenost dodatno je ojačana magičnom dozom utjecaja.

Pa se tako pisalo da "Bianca ide napraviti reda u MVPEI", da će u njoj Sanader na Zrinjevcu imati "osobu od najvećeg povjerenja", te da je riječ o "povučenoj i samozatajnoj osobi koja se nametnula svojom odanošću, povjerljivošću i efikasnošću". Kad je, pak, postavljena za koordinatora vladinih tijela u procesu približavanja EU, najavljeno je da će ministrima utjerati strah u kosti. Jasno, ništa od toga u stvarnosti nije se dogodilo: na Zrinjevcu je tek spriječila službenike da sjede na loptama za pilates, dok Vlada još uvijek tetura i posrće na putu prema EU.

Svejedno, njezin mrki lik trebao je sugerirati strogost, a vječita šutnja - mudrost. Sve češće pojavljivala se u Sanaderovoj blizini, ali nikad u prvom planu, na sastancima je uvijek šutjela, da bi zatim sa Sanaderom neki problem raspravila u četiri oka.

Godinama je Pašalić gradio mit kroz medije, kao što to sada čini i Bianca Matković

Na sličan način krenula je i politička karijera Ivića Pašalića. Daleko od javnosti, u velebnim dvorima na Pantovčaku, ispod Tuđmanova šinjela ordinirao je žgoljavi cvikeraš koji je uvijek bio blizu, ali nikad u prvom planu. S Tuđmanom je raspravljao o četiri oka, šutio u javnosti. Malo-pomalo, anonimni liječnik opće prakse postao je središte političke mreže koju je bivša vlast počeo plesti oko obavještajnog podzemlja, ratnih zločinaca, pretvorbenih tajkuna, sigurnosnog aparata, financijskih tokova prema Herceg-Bosni, privatizacije i kontrole medija. Ništa se nije događalo bez njegova znanja, premda je njegova funkcija bila prilično bezazlena: bio je zapravo tek običan savjetnik šefa države.

Godinama je Pašalić gradio mit kroz medije, kao što to sada čini i Bianca Matković. S vremena na vrijeme pojave se idolopoklonski tekstovi u kojima se spominje kako se čak i Miomir Žužul bojao Biance Matković, o tome kako ona zapravo kroji kadrovsku politiku u diplomaciji, kako "vjeruje u Sanaderovu ideologiju i on joj je uzor". Globus ju proglašava 43. najljepšom Hrvaticom. O njezinu utjecaju, međutim, nitko se ne usuđuje javno govoriti, pa čak ni poslovično brbljivi Damir Kajin.

Nitko nije otkrio niti jedno konkretno postignuće Biance Matković

Od samog početka njezina napredovanja, o Bianci Matković nije se govorilo kao o mladoj i ambicioznoj službenici, već isključivo o "Biču Božjem", vrhunaravnoj operativki koja "uvodi red" i izvodi slična čuda, ali nitko nije uspio otkriti niti jedno konkretno postignuće. Predsjednik Bush posjetio je Hrvatsku, kao što bi to učinio i da nije bilo koordinatorice Biance Matković. S njom ili bez nje Hrvatska je svejedno ušla u NATO, kao što sada svejedno zapinje na putu prema EU.

A sjetimo se na koji način je Ivić Pašalić ušao u legendu: u trenutku kad je postao Tuđmanov čovjek za posebne zadatke. Nitko nije znao kakve su mu reference, ali svi su govorili da on dolazi "srediti stvari". I on ih je sređivao - što za Tuđmana, što za sebe. Denis Kuljiš jednom je prilikom za Pašalića napisao da je on "figura koju na Siciliji, gdje su familijarni s takvim likovima, s poštovanjem nazivaju pezzonovante, po najkrupnijoj sačmi u lovačkim puškama". Vrlo brzo mogao bi sazrijeti trenutak kad će se slična usporedba primijeniti i na Sanaderovu "krupnu figuru", Biancu Matković.

Zasad je konkretan politički utjecaj još uvijek neusporediv. Pašalić je bio alfa i omega HDZ-ove vladavine u drugoj polovici devedesetih, što Bianca Matković - unatoč svom napredovanju i utjecaju - vjerojatno nikad neće postati. Međutim, pitanje je dokle će ići njezin uspon. Već sad nazivaju je "vladaricom, kraljicom i gospodaricom", ušla je u Predsjedništvo stranke i ima još tri godine na vlasti. Otprilike u tom periodu, dakle tri godine prije isteka mandata - negdje 1996. godine - Pašalić je već uvelike vladao Hrvatskom. Bit će zanimljivo vidjeti što će u istom periodu učiniti Bianca Matković, nova članica Predsjedništva HDZ-a.

Foto: Index