SVAKI peti učenik pokazuje simptome depresije, a sustav koji bi im trebao osigurati pravodobnu pomoć često zakaže već na prvom koraku. Polovica škola nema psihologa koji bi mogao prepoznati prve znakove teškoća i uputiti dijete na daljnju obradu, dok se na termin kod dječjeg psihijatra u zagrebačkoj Klaićevoj čeka nevjerojatnih 488 dana.

Suočeni s dugim listama čekanja, roditelji su često prisiljeni potražiti pomoć u privatnom sektoru. No što kada je upravo privatni pregled jedini dostupan put do pomoći, a njegova cijena nešto što obitelj ne može priuštiti?

Napad panike i više od 300 dana do pregleda

Prema podacima HZJZ-a, velik dio djece školu doživljava kao izvor pritiska, a 18 posto učenika na početku srednje škole pokazuje ozbiljne simptome stresa. Ti podaci roditeljima 15-godišnje djevojčice nisu značili mnogo sve dok se njihova kći prošle godine nije našla među djecom koja se teško nose sa školskim pritiskom.

"Uvijek sam smatrala da svoje dijete poznajem najbolje. Sve dok me jednog dana nije nazvao razrednik i zamolio da dođem u školu, gdje me dočekala školska psihologinja. Na kćeri nisam primijetila ništa neobično.

Možda je, kad danas vratim film, bila malo opterećenija, ali nisam shvaćala da joj to stvara ozbiljne probleme. Imali smo sreće što je razrednik primijetio promjene i što je škola imala psihologinju s kojom je kći mogla razgovarati", ispričala nam je majka djevojčice koja je odlučila anonimno podijeliti svoje iskustvo kako bi upozorila druge roditelje da anksioznost kod djece nije nešto što će nužno proći samo od sebe.

"Da smo čekali pregled, pogoršalo bi se"

Umor, problemi sa spavanjem i bolovi u trbuhu prije ispita bili su posljedica pritiska kojem se djevojčica izložila pokušavajući uskladiti treninge, druženja s prijateljima i odlične ocjene kako bi upisala željenu srednju školu, priča nam majka. Kada je prvi put doživjela nešto nalik napadu panike, roditelji su odlučili potražiti pomoć izvan škole.

"Tada sam nazvala njezinu liječnicu obiteljske medicine i zatražila uputnicu za dječjeg psihologa. Mislila sam da smo time već na pola puta do pomoći, ali drugi dio puta trajao je više od 300 dana. Situacija mi se činila toliko ozbiljnom da nisam mogla zamisliti da čekamo ni 30 dana na pregled u bolnici, a kamoli gotovo godinu dana.

Danas mi je drago što nismo čekali termin, nego smo pomoć potražili kod privatnog psihologa. Iako se pokazalo da stanje nije bilo alarmantno koliko smo u početku mislili, sigurna sam da bi se pogoršalo da nismo na vrijeme reagirali.

Godinu dana poslije kći ide u školu koju je željela upisati, ali i dalje jednom mjesečno razgovara sa svojim prijateljem, kako zove psihologa. Ne znam što bismo napravili da nismo imali financijsku mogućnost otići privatno ili da nismo imali toliko dobrog razrednika i školsku psihologinju koji su nam ukazali na problem", govori nam majka.

Psihologinja: Iza dobrog uspjeha često se kriju teškoće

Anksioznost je jedan od najčešćih razloga zbog kojih djeca i mladi traže stručnu pomoć, ističe dječja psihologinja Žanja Pavlović. Uz anksiozne teškoće, sve je izraženiji i problem simptoma depresije. Pritom Pavlović upozorava kako je važno razlikovati prisutnost simptoma depresije od kliničke dijagnoze jer one ne znače isto.

"Depresivnost kod djece neće se uvijek manifestirati kao tuga, prije ćemo primijetiti razdražljivost, ljutnju, povlačenje, gubitak interesa za aktivnost koju vole ili pad školskog uspjeha. Anksioznost roditelji mogu prepoznati ako je dijete pretjerano zabrinuto, strah ga je pogriješiti ili izbjegava određene situacije.

To mogu biti i tjelesni simptomi bez medicinskog uzroka, umor, problemi sa spavanjem, razdražljivost i osjećaj da se dijete više ne može nositi s nekim svakodnevnim stvarima. Posebno treba obratiti pozornost na djecu koja naizgled dobro funkcioniraju, a istodobno iznutra proživljavaju tjeskobu. To su djeca koja su navikla biti uspješna i ne opterećivati druge svojim problemima. U posljednje vrijeme ima puno takve djece", govori nam psihologinja Pavlović.

"Duge su liste čekanja već godinama"

Dodaje kako je važno pratiti koliko svaka promjena kod djeteta traje, može li se dijete nositi sa svakodnevnim stvarima i ne normalizirati problem kao nešto što će proći. Potrebno je, dodaje, na vrijeme reagirati.

"Nažalost, naša svakodnevica je takva da dijete ne možete upisati na pregled psihologa u bolnici dosta dugo, osobito mlađe dijete. Ta se situacija godinama ne mijenja. Jako je važna pravodobna reakcija: što prije prepoznamo teškoću i pružimo podršku, veće su mogućnosti da spriječimo njezino produbljivanje i razvoj dodatnih problema.

To ne znači da će se svako stanje pogoršati, ali čekanje donosi rizik. Zato je važno da sustav osigura dostupnost pregleda i dovoljan broj stručnjaka kako roditelji ne bi bili prepušteni sami sebi dok čekaju termin", upozorava psihologinja Pavlović.

Na dječje psihologe čeka se i do 390 dana

Sustav bolničkih pregleda, kada je riječ o dječjoj psihološkoj i psihijatrijskoj skrbi, pokazuje velike razlike u dostupnosti termina. Izdvojili smo liste čekanja u pojedinim dijelovima Hrvatske u kojima su zabilježena osobito duga čekanja na prvi pregled.

Kada je riječ o prvom pregledu dječjeg psihologa, najbrže se do termina dolazi u Općoj bolnici Dubrovnik, gdje se čeka samo jedan dan. S druge strane, u KBC-u Split, nakon prvog termina dostupnog za šest dana, na sljedeće ponuđene termine čeka se od 370 do čak 391 dan.

Ni kod dječje i adolescentne psihijatrije situacija nije bolja. Za prvi pregled se najkraće čeka u OB-u Pula, 48 dana, dok je najdulje čekanje zabilježeno u Klinici za dječje bolesti Zagreb, gdje se na prvi pregled čeka čak 488 dana.

S druge strane, privatne poliklinike nude znatno bržu dostupnost termina, no takva je pomoć mnogim roditeljima financijski teško dostupna. Cijena prvog razgovora s dječjim psihologom prosječno se kreće od 40 do 100 eura, dok cjelovita psihološka procjena stoji između 150 i 350 eura.

Ako dijete treba jednom tjedno odlaziti na psihološko savjetovanje, roditelji za četiri susreta mjesečno moraju izdvojiti između 280 i 350 eura.

Gdje potražiti besplatnu pomoć?

Ipak, roditeljima i djeci koji ne mogu čekati bolnički termin, a ne mogu si priuštiti privatnu psihološku pomoć, na raspolaganju su i besplatni oblici savjetovanja. U Zagrebu pomoć nude Centar za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja Zagreb-Zapad, Centar za zdravlje mladih te Hrabri telefon, koji pruža podršku djeci i roditeljima.

U Splitu se mogu obratiti Savjetovalištu za djecu i mlade pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i udruzi Mentor. Informacije o dostupnim oblicima besplatne psihološke pomoći mogu se potražiti putem web stranica HZJZ-a i županijskih zavoda za javno zdravstvo.

Pritom je važno razlikovati savjetodavnu podršku od kliničke psihološke procjene i psihoterapije jer ne pružaju sve ustanove iste oblike pomoći. Ako dijete pokazuje ozbiljne znakove psihičke krize, preporučuje se odmah potražiti stručnu pomoć u najbližoj hitnoj psihijatrijskoj službi.

Mentalno zdravlje djece ne smije biti pitanje obiteljskog proračuna ni sreće da netko na vrijeme prepozna problem. Iza svakog broja na listi čekanja nalazi se dijete kojem je pomoć možda potrebna upravo sada. Pravodobna psihološka skrb ne bi smjela biti privilegija obitelji koje si mogu priuštiti privatni pregled, nego dostupna zdravstvena usluga svakom djetetu kojem je potrebna.