OVIH dana i noći ne izlazi iz svog doma u Teheranu. Čeka. Zvuk zrakoplova. Bombi. Vijesti o prijateljima u pritvoru, ili pak izostanak bilo kakvih vijesti. Shirin - što joj nije pravo ime - neprestano je tjeskobna i pokazuje znakove posttraumatskog stresnog poremećaja, a lijeva ruka više joj nije potpuno funkcionalna. BBC je, koristeći pouzdane izvore unutar Irana, razgovarao s ljudima čije glasove režim pokušava ušutkati, piše BBC.

"Svaki put kad čujem neki uznemirujući zvuk, tijelo mi nevoljno reagira. Zbog psihološkog pritiska pod kojim živim, otupio mi je dio lijeve ruke. Ne funkcionira. Stalno me muči tjeskoba da bi rat mogao ponovno početi, a to je užasno", priča Shirin. Na ulicama, režim demonstrira silu paradama u kojima žene voze džipove s teškim strojnicama, dok druge nose automatske puške.

Osjećaj bespomoćnosti i stalni strah

Kao politička aktivistica koja živi pod teškom represijom, Shirin pati od osjećaja bespomoćnosti. "Događale su se stvari na koje nismo mogli nikako utjecati, poput smaknuća uhićenih u siječanjskom ustanku. Pogubili su ih, zatvorenici su obješeni... sada smo izgubili ulice", kaže ona. Neprestano osluškuje zvuk automobila koji se zaustavljaju pred kućom. Kucanje na vratima. Telefonski poziv koji je poziva na ispitivanje. Jednom kad dođu po vas, strah nikada ne nestaje.

Prvi put su došli po nju 2024. godine, tijekom dugotrajnih posljedica prosvjednog pokreta "Žena, život, sloboda", koji je potaknula smrt 22-godišnje Mahse Amini u pritvoru. Nju je uhitila moralna policija zbog navodno nepravilnog nošenja hidžaba. Shirin je upravo razgovarala s majkom na telefon kada se pored nje na ulici zaustavio automobil. Izašli su muškarac i mlada žena. "'Jeste li vi gospođa...?', upitao je muškarac. 'Jesam', odgovorila sam. Majci sam rekla da ću je nazvati kasnije i prekinula sam", prisjeća se Shirin, koja je s majkom dogovarala što će jesti za večeru.

Kao aktivistica, odmah je shvatila da su pred njom tajni agenti. "Pitala sam: 'Što želite?' Odgovorili su: 'Uhićeni ste.'" Nekoliko trenutaka kasnije bila je u automobilu, gdje ju je agentica napala zbog nenošenja marame. "'Stavite maramu', rekla je i pokušala mi je na silu navući. Rekla sam: 'Ne smijete me dirati' i povukla sam joj ruku."

Pojačana represija

Shirin je ispitana i na kraju puštena nakon što je potpisala izjavu kojom se, pod prijetnjom samice, obvezala na dvomjesečnu javnu šutnju. Kršenje tog obećanja značilo bi izravan odlazak u zatvor. Da je danas uhite, malo je vjerojatno da bi joj ponudili takav izbor. Prema Human Rights Watchu (HRW), "pritvorenici, od kojih mnogi uopće nisu trebali biti uhićeni, suočavaju se s kršenjem ljudskih prava, teškim ozljedama i smrću".

Aktivisti procjenjuju da je od posljednjih proturežimskih prosvjeda u siječnju uhićeno više od 50.000 ljudi, a mnogi su u izolaciji. Represija se pojačala otkako je u veljači počeo rat, a učestale su i vjerodostojne optužbe za mučenje. U izvješću koje je HRW objavio prošlog mjeseca citiran je visoki iranski policijski zapovjednik Ahmadreza Radan, koji je upozorio: "Nikoga tko izađe na ulice po volji neprijatelja nećemo smatrati prosvjednikom, nego neprijateljem, i prema njima ćemo se odnositi kao prema neprijatelju."

Shirin je zbog svojih proturežimskih stavova izgubila posao. Neki kolege okrivili su nju i druge aktiviste za izraelsko-američki napad na Iran. Iako to nije umanjilo njezino protivljenje režimu, osjećaji prema ratu su joj se promijenili. "Bila sam sretna kada su ginuli pripadnici režimske vojske. Ali kada su počeli ginuti civili, slomila sam se - pogotovo kad sam vidjela da su pogodili nedovršenu, novu zgradu uz ulicu i da je u njoj poginulo 25 ljudi. Jednogodišnje dijete ostalo je bez majke. To me duboko potreslo", ispričala je.

Kriza mentalnog zdravlja

Kombinacija državne represije i američko-izraelske kampanje bombardiranja produbila je ionako tešku krizu mentalnog zdravlja u Iranu. Iranski Crveni polumjesec izvijestio je o desecima tisuća poziva na svoje linije za pomoć od početka sukoba. Svjetska zdravstvena organizacija zabilježila je napade na 18 medicinskih ustanova, pa se ionako slabo opremljen sustav teško nosi s valom psiholoških problema.

Jedan liječnik iz teheranske bolnice opisao je za BBC tjeskobu ljudi koji pate od traume povezane sa sukobom. "Čim pacijenta pitate 'kako ste?', on počne plakati. A imamo samo jednog psihologa koji dolazi jednom tjedno jer mu nisu htjeli potpisati ugovor. Jedan dan u tjednu za područje od 26.000 ljudi? Nisam ni sanjao da će nam se sve ovako oteti kontroli."

Shirin brine zbog uvjetne zatvorske kazne koju tajna policija može aktivirati u svakom trenutku. "Mogli bi je provesti", kaže. Poput mnogih aktivista s kojima je BBC razgovarao posljednjih tjedana, i ona očekuje da će se represija pojačati ako se rat završi, a režim ostane na vlasti. "Jasno je da će se pritisak i gušenje osobnih sloboda pojačati... Ali te se teškoće mogu podnijeti da bi Iran opstao. Rekla sam majci: 'U redu je, pristat ću i na zatvor, samo da Iran opstane'."