NAKON što su Index Istrage otkrile kako su iz agencije za naplatu potraživanja B2 Kapital procurili osobni podaci o 77.317 fizičkih osoba, otkriveno je kako su banke uz dugove davale i telefonske brojeve osoba čije su dugove prodavale - i to su uredno navodile u ugovorima s utjerivačima dugova.

To da cure osobni podaci je ogroman propust, no to da banke gotovo pa javno, ugovornim odredbama, dijele osobne podatke - to je, da prostite, svinjarija. Nema druge riječi za opisati slučaj kada nešto toliko nezakonito rade banke, dakle oni koji imaju ogromne pravne službe, skupe pravne savjetnike i vrlo precizan regulatorni okvir. > Opširnije.

Banka ima pravo prodati dug - ali tu mora vladati red

Kada banka neko potraživanje smatra nenaplativim, onda umjesto da se bakće s prisilnom naplatom, koja može trajati godinama i realno se nikada ne mora u potpunosti ostvariti, ona to potraživanje proda. Recimo, 100 kuna duga proda za 50 kuna nekoj od agencija za naplatu potraživanja. Banka dobije svojih 50 kuna, a agencija onda kontaktira klijenta i pokušava naplatiti dug. Ako naplati više nego što je platila dug (npr. naplati 75 kuna), taj dio je, nakon što plati svoje troškove, zarada agencije za naplatu.

Banke mogu legalno prodati potraživanje, to nema spora. To rade svugdje jer im takva nenaplaćena potraživanja, za koja je često upitno hoće li se ikada naplatiti, predstavljaju problem. No pri tome je sasvim jasno da prema propisima o zašiti podataka ne smiju davati i dodatni set podataka koje o klijentu znaju, a telefonski broj tu svakako spada. 

Banke vaš broj telefona uglavnom znaju jer ste im ga dali radi brže komunikacije. No taj podatak nije nužan kod prodaje duga agenciji za naplatu i banke ga toj agenciji ne smiju proslijediti, barem ne bez dopuštenja samog dužnika. One su to radile kako bi agenciji olakšale kontaktiranje dužnika i time „skuplje“ prodale dug. Znale su da se to ne smije i to su svejedno napravile.

Oporba je na ovaj problem ukazivala u saboru

U Hrvatskoj cijela problematika prodaje duga agencijama za prisilnu naplatu nije posebno riješena, a govorimo o tržištu na kojem se vrte milijarde kuna. Nedavno je u saboru bila rasprava o izmjenama zakona  o potrošačkom i stambenom kreditiranju i potpuno se slažemo s onim što je oko toga rekla predstavnica Kluba zeleno-lijevog bloka Sandra Benčić: "Svaka pekara u vašem kvartu, svaki frizer, pa i svaki kiosk je reguliran više nego što su regulirane agencije za naplatu potraživanja."

To područje naplate prodanih potraživanja potrebno je zakonski jasno regulirati! Potrebno je sve propisati do detalja - od načina obavijesti korisnika da je potraživanje prodano, preko obavještavanja o visini duga, načina predlaganja otplate duga, mogućih dodatnih troškova, pa sve do načina kako, kada i koliko često agencije smiju, posebno telefonski, kontaktirati dužnika. Dugove treba platiti, ali se taj postupak ne smije pretvoriti u šikaniranje i svojevrsni progon dužnika. 

Dobro zapažanje u istoj raspravi dala je i Dalija Orešković, koja je naglasila kako je većina tvrtki i agencija stvorenih za otkup potraživanja osnovana s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna. Potom je upitala je li bilo koje nadležno tijelo (HNB ili Ministarstvo financija) provjeravalo porijeklo tog novca kako bi se znalo radi li se možda o prljavom novcu.

Ovakav neregulirani model rada agencija je neprihvatljiv

Potpuno je neprihvatljivo da bilo tko za 20.000 kuna osnuje firmu, otkupi potraživanja od banke (jesmo li sigurni da i tu nema nekih umreženih?), zaposli nekoliko ljudi da za sitnu plaću zivkaju okolo dužnike i evo biznisa! Bez posebne kontrole, bez posebnog nadzora, bez gotovo ičeg. Usput dobije i cijelu hrpu osobnih podataka, puno širu od onih potrebnih za posao. 

U tom poslu koji, ponavljamo, mora postojati - treba biti regulirana hrpa toga. Od vrlo preciznih izračuna iznosa, preko načina kontaktiranja dužnika (i to primjerenog i pristojnog!), sve do čuvanja osobnih podataka dužnika sukladno pravilima informacijske sigurnosti. A to u ovom slučaju znači vrlo visoku razinu sigurnosti jer su u pitanju vrlo osjetljivi osobni podaci.

To sve ne može ići samo po općim propisima obveznog prava i zaštite potrošača. Potrebna je jasna i precizna regulacija.

Ovo treba riješiti u saboru - posebnim zakonom

Nemojte misliti da vas se sve ovo ne tiče. Firma vam može propasti. Potres ili poplava oštetiti ili uništiti imovinu. Možete se naći na dugotrajnom bolovanju. Može vam rođak, radišna i pouzdana osoba kojoj ste jamac za kredit, stradati i postati radno nesposoban. Može vam se dogoditi sto stvari zbog kojih ćete zapeti s plaćanjima i onda kreću zvanja agencija za naplatu.

Posao prodaje dugova i njihove naplate od građana, kao i drugi osjetljivi poslovi, mora biti precizno reguliran. Mora se osigurati transparentnost cijelog postupka, dužnik mora znati što ga i kako čeka, mora se omogućiti model koja omogućava i funkcioniranje dužnika i naplatu potraživanja. 

Činjenica da država ovo područje, u kojem se vrti toliko novca, nije regulirala govori da su neki vjerojatno imali interes da se ovo područje ne regulira. Što je argument više da ga treba regulirati. Štoviše, osjeća se neka uznemirenost sada kada su novinari počeli po ovome kopati.

Dame i gospodo saborski zastupnici, kada završite zimsku pauzu (sabor po Ustavu ne zasjeda do 15. siječnja), uhvatite se posla i zakonski, precizno i pravedno regulirajte rad agencija za naplatu potraživanja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala