ZAMISLITE samo koliki je to stupanj nepovjerenja u društvo i državu da je očajna žena, koja trpi višegodišnje nasilje, morala na kraju sebe fizički izložiti kao dokaz. Nesretna žena iz Ljubuškog Klara Buntić je po dolasku pijanog muža Denisa Buntića kući uključila snimanje na telefonu, potpuno sigurna da je čekaju tko zna koje batine po redu, od višestruko težeg i višestruko snažnijeg muškarca kojem je rodila dijete. Denis je bivši profesionalni sportaš, reprezentativac Hrvatske u rukometu, tri puta teži od svoje supruge.

Zamislite samo taj trenutak, taj horor, u očekivanju batina kao spasenja.

Pomislila je, kad mi već ova svjetina ne vjeruje, kad ova policija i ovo tužilaštvo ne vidi modrice ispod mojih očiju i po rukama, možda će ipak povjerovati ako snimim kako me moj čovjek tuče, jer sigurno je jedino da će me ponovo istući. 

Pomislila je naivno da jezivi krici i zvuci udaraca, vapaji da je poštedi mogu i moraju biti dovoljni da ova svjetina povjeruje u bilo koju drugu istinu, do tradicionalne umobolnosti, da je kurva sama sebi kriva.

Patnja je tek počela

Međutim, otkako je prijavila zločin, dostavila svoje tijelo i snimku nasilja kao dokaze, njena patnja ne prestaje, naprotiv, tek počinje. 

Snimljena rika nasilnika i udaraca nisu bili dovoljan razlog ni da nekadašnji reprezentativac završi u pritvoru. Policija ga je privela, odvela na triježnjenje, i iako je prilikom pretresa kuće, ispod njegovog kreveta, pronađeno nekoliko zolja i bombi, automatsko oružje i iako je u pitanju povratnik u nasilnom ponašanju, Sud je donio odluku da bude pušten na slobodu, uz mjere zabrane prilaska supruzi. 

"Svi smo u šoku. Da je bilo tko drugi na njegovom mjestu, on bi ostao u pritvoru. Tu su oružje, nasilje pred maloljetnim djetetom pod utjecajem droge i alkohola. To je arsenal oružja u kući. Da je imao vremena doći do njega, on bi mene ubio. Okrenuo se samo na sekundu, što sam ja iskoristila za bijeg kroz balkonska vrata. Da nisam pobjegla, bila bih mrtva na licu mjesta. On ima 160 kg, a ja 50. Nemoguće je da se čovjek obrani, da čovjek stane i postavi se. Kada u njemu proradi zlo nakon alkohola i droge, to je neprepoznatljiv čovjek", rekla je Klara za medije koji su, ispostavilo se vrlo brzo, jedini imali interes za njenu priču. 

Novinar Andrija Jarak se javno nakon informacije o nasilju upitao: "Gdje je sada reakcija Olimpijskog odbora, rukometnog saveza, kluba olimpijaca. Nekog suigrača, trenera... Nije vrag da se bojite. S obzirom da šutite, možda to odobravate, mislite da je zaslužila? Ili da je to privatna stvar. Sram vas može biti." 

Nije mnogo trebalo da dobije traženi odgovor. Gotovo svi bivši suigrači i trener su bili složni u pohvalama nekadašnjeg kolege, to je divan čovjek i ne znamo ga takvog, to su mediji napuhali. Ni traga bilo kakvoj osudi. 

Svećenik Ike Mandurić je otišao korak dalje te je javno poslao poruku "muškarcima koji trpe maltretiranje", pun razumijevanja za one koji su "prošli teške trenutke na kakvima je Buntić pao": "Ako ste istrpjeli onakve histerije i cmizdrenja, ja vam se divim." 

Iako je svoj status s Facebooka ubrzo i skinuo, ostao je gorak okus riječi kojim se pravda nasilje, onog tko bi nasilje uvijek kao božji glasnik trebao osuditi. 

Na kraju, za dodatnu relativizaciju nasilja pobrinula se dovoljna brojka muškaraca i, što je posebno zapanjujuće, žena na društvenim mrežama, što su opravdavale batine, jer pobogu, pogledaj kako se ta Klara oblači i na šta liči ta žena, kako li samo toliko zvoca, kriva je i točka.

Krvavi niz može se nastaviti svakodnevno

Par dana nakon što je prebijena Klara, u Zavidovićima je partner Mersud Halilčević ubio Aidu Dendić, radnicu u pekari, da bi nakon njenog ubojstva i sebi oduzeo život. Njen bivši muž objavio je na Facebooku apel da se fotografije žrtve s njihovom djecom ne dijele po društvenim mrežama, a usputno je dodao: "Možda ona nije bolje ni zaslužila, znam ja i zna bog…" 

Na Palama je nedavno C.B. supruzi prijetio da će je ubiti, silovati i sve snimati kao što je Nermin Sulejmanović to učinio tijekom ubojstva Nizame Hećimović u Gradačcu. U džepu njegove jakne i u njegovom vozilu pronađene su dvije ručne bombe.

Višestruki ubojica Nermin Sulejmanović još nije sahranjen, ali njegovo djelo i ubijanje uživo je i dalje živo i dostupno. Podsjećam da su desetine tisuća ljudi krvavi pir pratili uživo, neki ga i odobravali.

Ovaj krvavi niz se može svakodnevno nastaviti u BiH i regiji. Svaki dan neka žena je dovoljno kriva da bude ubijena ili prebijena, tako da obiteljsko nasilje odavno nije incident, već pravilo. 

U društvu u kojem pobjeđuju nasilne politike, s medijima u kojima su nasilnici zvijezde, svako odbijanje sudjelovanja u takvoj stvarnosti, koju je, da se ne lažemo, kreirala ogromna većina, smatra se slabošću. 

Bez obzira na modrice, krivnja se pripiše žrtvi

Zato i osuda nasilja prolazi kao slabost pa je rijetkost da ga neko prijavi. I na koncu, ma kakve bile modrice i silina udaraca, krivnja se na kraju uvijek uspješno pripiše žrtvi. 

Zato žrtve šute, kriju svoju sudbinu, stide je se i ne dijele je ni s najbližima, jer ionako im ne bi povjerovali. 

Žao mi je, kako si se samo prevarila, Klaro, kad si pomislila da ćeš dobiti pomoć, tresem se od nemoći, jer ovo društvo i ova država su toliko ogrezli u nasilje, toliko se srodili s njim da ga ni snimka ubojstva uživo niti stereo zvuci nasilja muškarca nad ženom ne mogu izbaciti iz vjerovanja u ispravnost vlastitih kukavičkih i bolesnih stavova čopora, koje se patetično naziva tradicijom. 

Zato bježi, Klaro, i ne okreći se, spasi se i od njega i od nas, jer može biti samo gore. 

Bolje još dugo biti neće.