Foto: Index/Pixsell/Kristina Štedul Fabac

SLUČAJ ismijavanja vrtićke djece, kojima odjeću roditelji kupuju u Lidlu, odličan je pokazatelj do koje je razine hrvatsko društvo šizofreno.

>> Siromašnu djecu u vrtićima druga djeca zovu "lidlićima"

>> Zašto djeca siromašne vršnjake zovu "lidlićima"? "Danas su dječji heroji nasilnici u markiranoj robi"

Ako ste kojim slučajem propustili ovu vrlo znakovitu priču, evo kratkog podsjetnika - u jednom splitskom vrtiću odgajateljice su uočile da se djeca koju roditelji slabijeg imovinskog stanja odijevaju u Lidlu, trgovačkom lancu poznatom po niskim cijenama, ismijavaju i rugaju im se nazivajući ih "lidlići".

Savršeno je jasno da se radi o jednom obliku nasilja nad djecom, jer se djeca koju nazivaju "lidlići" osjećaju manje vrijednima i neprihvaćenima od strane vršnjaka, što je u toj osjetljivoj dobi izuzetno važno.

Kakvi roditelji, takva djeca

No, prvo pitanje je: Otkud djeci od nekoliko godina uopće ideja da se drugoj djeci ismijavaju zbog jeftinije odjeće koju nose? Kako im je to uopće palo na pamet?

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordana Buljan Flander danas je u razgovoru za Index ustvrdila da su djeci te dobi prvi modeli za identifikaciju upravo roditelji, čije ponašanje kopiraju. Jasno je da su djeca izložena utjecajima sa svih strana. No, glavni utjecaj na njih, a naročito u toj dobi, imaju prvenstveno roditelji.

Svi roditelji koji svoju djecu direktno ili indirektno uče ponižavanju vršnjaka u vrtiću jer nose odjeću kupljenu u Lidlu su, najblaže rečeno, snobovi.

Hrvatski snobizam

Takvom bahatom i neutemeljenom snobizmu imali smo priliku svjedočiti i nedavno, kad je u Lidl došla modna kolekcija napravljena u suradnji sa slavnom manekenkom Heidi Klum. Društvene mreže vrištale su od ismijavanja žena koje markiranu odjeću nabavljaju u Lidlu.

To likovanje nad ljudima koji iz ovih ili onih razloga (koji se uopće ne moraju svoditi na niske cijene) kupuju odjeću u Lidlu posebno je licemjerno u zemlji u kojoj si samo najuži sloj stanovništva može priuštiti odjeću skupih modnih marki, ali zato dobar dio srednjeg sloja itekako teži odijevanjem pokazati da pripada višem sloju. Za kruh i mlijeko možda nemaju, ali za Versace majicu će se ipak naći (najčešće ipak samo kopiju).

Za razliku od roditelja "lidlića", snobovi se imaju čega sramiti

U svakom slučaju, roditelji djece koju nazivaju "lidlićima" nemaju se čega sramiti, za razliku od snobova kojima su životni uzori skupo plaćeni nogometaši i starlete koje oblijeću oko njih kao muhe oko govna.

Jedno je sigurno, bolje je biti "lidlić" nego snobić.