HRVATSKA pošta će 3. svibnja u povodu obilježavanja 25. obljetnice smrti Gojka Šuška pustiti u optjecaj novu prigodnu poštansku marku s motivom njegova portreta, pri čemu nominalna vrijednost marke iznosi 0.47 eura i bit će otisnuta u 30.000 primjeraka.

Zagrebačka dizajnerica Sabina Rešić autorica je poštanske marke, a fotografiju koja je poslužila kao predložak za izradu marke ustupila je redakcija časopisa Hrvatski vojnik, izvijestila je Hrvatska pošta.

Šuškov lik je na marki u svojevrsnoj fotošopiranoj verziji i ponešto se razlikuje od toga kako je Gojko Šušak zaista izgledao za života.

Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana, tj. FDC (First Day Cover).  Na omotnici i paketu maraka stoji i Šuškov citat: "Zapovijed izvršili!"

Tko je bio Gojko Šušak

Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. u Širokom Brijegu. Od 1969. živio je i radio u Kanadi, gdje je bio predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije, predsjednik Zaklade za Hrvatske studije i ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi.

Šušak se iz emigracije u Kanadi vratio 1990. godine i sudjelovao je na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postao je član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u, koja je imala tvrde nacionalističke stavove i koketirala s ustaštvom. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. rujna imenovan ministrom obrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka.

Iz proljeća 1991., u vrijeme velikih napetosti između Hrvata i Srba u Slavoniji, potječe prvi veliki skandal u koji je Šušak bio upleten, a svjedoči da tadašnji ministar iseljeništva nije bio pretjerano zainteresiran za mirno razrješenje postojećih sporova. Šušak je u društvu HDZ-ovih ekstremista Vice Vukojevića i Branimira Glavaša 8. travnja pucao po Borovu Selu kako bi isprovocirao lokalno srpsko stanovništvo. Njih trojica su u noći na Borovo Selo iz armbrusta, protuoklopnog lansera, ispalila više projektila, o čemu je pak svjedočio kasnije u sumnjivim okolnostima ubijeni šef osječke policije Josip Reihl-Kir. 

Tuđmanov čovjek za tzv. Herceg-Bosnu

Kao ministar obrane Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog stožera, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a.

Dvostruka linija zapovijedanja je prema nekim svjedočenjima upućenih dovela do pada Bosanske Posavine 1992., a prema jednoj verziji događaja to je bila posljedica dogovora Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića. Neprijeporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa željama Franje Tuđmana.

Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana. Takvu je hrvatsku politiku, predvođenu Franjom Tuđmanom, Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Prijeporno je i kakva je bila uloga u započinjanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH.

Šuškov MORH skrivao optužene za ratne zločine u Ahmićima

MORH je u Šuškovo vrijeme sudjelovao u skrivanju osumnjičenih i optuženih za ratne zločine iz BiH, poput Ivice Rajića i skupine koja je operativno izvela masakr u bošnjačkom selu Ahmići. Zbog svoje velike političke moći i utjecajne pozicije u stranačkoj i državnoj hijerarhiji, koju je uspostavio Tuđman, Šušak je zapravo sudjelovao u svemu dobrom, ali i u svemu lošem što se vezalo za sektor obrane i vanjske politike RH, naročito kad je riječ o politici prema BiH. 

Umro od raka u 53. godini 

Svoj posljednji javni istup Šušak je imao u veljači 1998., kad je u saboru HDZ-a održao govor i bio izabran za potpredsjednika stranke. U govoru se naročito založio za to da se Hrvatska usmjeri na pomaganje Hrvatima u BiH. 

Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. svibnja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj je godinu i pol  kasnije umro i Franjo Tuđman. Na poziciji ministra obrane naslijedio ga je Andrija Hebrang, koji je nakon nekoliko mjeseci mandata napustio MORH uz objašnjenje da se ne uspijeva nositi s golemim kriminalom koji je ondje vladao.