PROŠLA godina je bila intenzivna u svakom smislu, pa tako i u ekonomskom. Kako ekonomska očekivanja ovise primarno o događajima u svijetu koji ne moraju imati direktne veze s ekonomijom, kaotičnost 2022. je stvorila pregršt rizika, izvanrednih situacija i ostalih (uglavnom negativnih) šokova.

Ekonomska predviđanja, koja su u konačnici "predviđanje svega" jer je sve indirektno vezano uz ekonomiju, nesigurna su i u najmirnijim vremenima. U prognoze je relativno lako uključiti ono što je poznato, jako teško ono čega smo svjesni da ne znamo, ali što je sa stvarima za koje ne znamo da bi se mogle dogoditi, tj. nismo svjesni da ne znamo?

Koliko je ljudi krajem 2021. znalo da će Rusija napasti Ukrajinu i mogli su to uključiti u svoja očekivanja? Ili, još bolji primjer, je li itko mogao predvidjeti izbijanje pandemije covida-19 u 2020.? Nije samo problem predvidjeti te događaje, nego i reakciju državnih vlasti i građana na njih. Čak i da je netko mogao predvidjeti pandemiju i rat, nije mogao reakcije država na te događaje.

Najočekivanija kriza u povijesti

Zbog toga se stvari stalno preispituju, a očekivanja prilagođavaju. Kaotičnost svijeta zadnje tri godine je dovela do velikog rasta cijena, posebno hrane i energenata, potpune promjene trgovinskih ruta, visoke cijene transporta, sankcija, pada realnih plaća, političkih napetosti, trgovinskih ratova, prosvjeda, štrajkova itd.

Toliko nestabilnosti je stvorilo savršene uvjete za recesiju. Naravno, predviđanja su se temeljila na čvrstim podacima i pokazateljima i stvoren je dosta širok konsenzus u polju poznatome po manjku konsenzusa - ekonomiji.

Najočekivanija recesija u povijesti bi trebala nastupiti tijekom 2023., a u tome se slaže širok krug stručnjaka. Svjetska banka, MMF, Wall Street, političari, prognostičari, ekonomski znanstvenici te svi ostali opinionmakeri i donosioci odluka se kao rijetko kada u povijesti slažu oko toga. Rijetko kada u povijesti, ako ikada, postignut je tako širok konsenzus.

Anketa profesionalnih ekonomskih prognostičara FED Philadelphije, koja se provodi gotovo neprekinuto od 1968. (samo dva kratka prekida u razdoblju do 1975.), pokazuje da je prosječno očekivanje da će SAD biti u recesiji kroz sljedećih 12 mjeseci bilo 46.55 posto, što je najviše u povijesti.

Čak i krajem 2008. je procjena vjerojatnosti bila manja, 45.12 posto. "Najočekivanija recesija u povijesti" stoga nije samo arbitrarna izjava, nego činjenična. Doslovno nikada od početka mjerenja (1968.) prosječno očekivanje vjerojatnosti dolaska krize nije bilo veće.

Širok konsenzus oko toga da će 2023. biti krizna

The Conference Board, neprofitno udruženje preko 1000 kompanija diljem 60 zemalja, bilo je još pesimističnije. U kolovozu je predviđalo vjerojatnost od čak 96 posto da će SAD tijekom sljedećih 12 mjeseci upasti u recesiju.

Dok je vjerojatnost recesije bila blizu nule nakon početne faze globalne pandemije od rujna 2020. do ožujka 2022., porasla je na preko 30 posto u travnju 2022. i dosegla 50 posto u svibnju 2022.

Anketa koju provodi Bloomberg, jedan od najutjecajnijih ekonomskih financijskih medija na svijetu, u prosincu je pokazivala vjerojatnost od 70 posto da će američko gospodarstvo tijekom 2023. potonuti u recesiju zbog smanjene potražnje i povećanja kamatnih stopa središnje banke radi borbe protiv inflacije. Vjerojatnost je porasla sa 65 posto u studenom i više je nego dvostruko veća nego u lipnju 2022.

MMF je 2.siječnja upozorio da će u 2023. trećina svijeta biti u recesiji, uzrokovanoj usporavanjem gospodarstava Kine, EU i SAD-a. "Čak u zemljama koje nisu u recesiji, stotine milijuna ljudi bi se osjećale kao da su u recesiji", izjavila je glavna direktorica MMF-a Kristalina Georgieva.

"Globalni rast je usporen do te mjere da je globalna ekonomija opasno blizu pada u recesiju", upozorila je Svjetska banka u izvješću iz siječnja. Svjetski rast BDP-a će usporiti na 1.3 posto, najmanje u 30 godina ako se zanemari pandemijska 2020. i kriza 2009.

Kao razlozi usporavanja svjetskog gospodarstva i ulaska većine razvijenog svijeta u recesiju navode se podizanje referentnih kamatnih stopa središnjih banaka diljem svijeta, sve gori financijski uvjeti i rat u Ukrajini.

"Sjedinjene Države, eurozona i Kina prolaze kroz razdoblje izraženih slabosti...", piše u izvješću. Kao nagovještaj globalnog usporavanja, a recesije u najrazvijenijim dijelovima, navodi se da je tijekom druge polovice 2022. usporio rast svjetske trgovine, a kao rezultat usporavanja industrijske proizvodnje.

Srećom, očekuje se da će biti blaga i kratkotrajna

Širok konsenzus ne postoji samo oko dolaska recesije. Većina se slaže oko toga da će biti blaga i kratkotrajna, iako je konsenzus po tom pitanju (težini i trajanju) puno manji nego oko samog pitanja hoće li je biti. Mnogi pokazatelji izgledaju puno bolje nego prije nekoliko mjeseci.

Najnovije vijesti o kretanju cijena u SAD-u i eurozoni ulijevaju nadu u to da se inflacija polako stavlja pod kontrolu. Godišnja inflacija u SAD-u, mjerena Indeksom potrošačkih cijena (CPI), pada sedam mjeseci zaredom i u siječnju je iznosila 6.4 posto. U eurozoni, koje je od 1. siječnja dio i Hrvatska, pala je na 8.5 posto.

U zadnja tri mjeseca 2022. je BDP SAD-a rastao više od očekivanja, kao i Njemačke. Francuska je s rastom BDP-a od 0.1 posto u zadnja tri mjeseca 2022. na rubu recesije, Italija je s padom od 0.1 posto u istom razdoblju već zagazila u nju, Ujedinjeno Kraljevstvo je zadržalo istu razinu kao u prethodna tri mjeseca, a Kina je usporila na rast BDP-a manji od 3 posto.

Puno je pokazatelja koje analitičari prate i uključuju u modele da bi prognozirali dolazak recesije, ali krajem 2022. je većina glavnih pogoršana. Izgradnja i kupnja nekretnina pada, promet u maloprodaji pada, realne plaće su sve manje, nove narudžbe u industriji bilježe pad.

Kaotična situacija zadnjih godina je iznimno otežala predviđanje

Problem s recesijom je u tome što se sazna za nju tek nakon što je ona već počela. Podaci o kretanju BDP-a u jednom kvartalu (tri mjeseca) se objavljuju tek par tjedana nakon što je period prošao. Kako je recesija tehnički uzastopna dva kvartala (šest mjeseci) pada BDP-a, službena objava recesije može kasniti više od pola godine od njenog stvarnog početka.

Zbog toga su važna predviđanja, jer ona mogu upućivati na probleme u budućnosti, a kompanije i države mogu proaktivno implementirati mjere koje će ublažiti posljedice nadolazeće recesije, smanjiti njen intenzitet ili trajanje.

S druge strane, najavljivanje recesije može djelovati kao samoispunjavajuće proročanstvo. Zbog očekivanja gospodarskog usporavanja, kompanije zaustavljaju novo zapošljavanje ili već razmišljaju o otkazima, planirane investicije se otkazuju, implementiraju se programi štednje, manje se troši, ne uzimaju se novi krediti. Samo očekivanje da će uskoro nastupiti kriza može navoditi na radnje koje same po sebi stvaraju uvjete za krizu.

Uz to je jako teško predvidjeti što će se događati politički, tehnološki, vojno, klimatski itd. u 2023. Treba se sjetiti da su se 2019. radile prognoze za narednih nekoliko godina, koje su se pokazale sasvim promašenima. Ali ne zato što su bile loše, nego se od tada dogodilo toliko nepredvidivih stvari koje su korjenito promijenile sve.

U samo tri godine, što je jako kratak period, nagomilali su se negativni šokovi iznimno male vjerojatnosti ali golemog utjecaja. Pa ipak, kada bi se vjerojatnost svih takvih događaja uključivala u prognoze i modele, rezultat bi bio neupotrebljiv. Jedino što preostaje u takvim situacijama je čekati da se dogode, pripremiti se i reagirati. 

Nastanak konsenzusa, prioritet je borba protiv rasta cijena

U vrijeme pandemije su države i središnje banke provodile politike kojima su pokušavale ublažiti utjecaj lockdowna i same pandemije na gospodarstvo, kolokvijalno zvane "tiskanje novca" (ekspanzivne monetarne politike) i "helikopterski novac" (ekspanzivne fiskalne politike).

U tom trenutku su postojala razna tumačenja tih politika, od toga da bi se trebale uvijek provoditi (ne samo u kriznim vremenima), preko toga da su nužne za očuvanje gospodarstvo, do toga da će stvoriti više štete nego koristi.

Najočitija šteta se pojavila već u prvoj polovici 2021., u obliku rasta inflacije. Još nije postojao konsenzus ekonomske struke, pa su jedni upozoravali na opasnosti visoke inflacije i njenog daljnjeg rasta, drugi tvrdili da je samo privremena, a treći čak da je visoka inflacija dobra za radnike.

Kako su cijene nastavile rasti, sve više se stvarao konsenzus oko toga da je rast inflacije opasan i treba ga zaustaviti. Oni koji su teoretizirali o tome kako će inflacija biti dobra za radnike, brzo su utihnuli suočeni s efektima rasta cijena, na što su valjda zaboravili jer se do tada zapadna Europa i SAD nisu desetljećima morali suočavati s tim problemom.

Središnje banke tek krajem 2021. priznaju da inflacija nije prolazna, a početkom 2022. kreću u borbu protiv nje. Pokrenuta je serija podizanja referentnih kamatnih stopa središnje banke, što za cilj ima usporavanje gospodarske aktivnosti kroz rast troškova zaduživanja, a da bi se ekonomija "ohladila" i time prestao rast cijena.

Stvoren je konsenzus oko tog da je borba protiv rasta cijena prioritet, zbog kojega vrijedi žrtvovati gospodarski rast. Oni koji su donedavno tvrdili da je inflacija dobra, povukli su se. Čak ni Wall Street, koji je zbog rasta kamatnih stopa doživio potop, nije uspio uvjeriti ekonomske stručnjake i središnje banke da prestanu s borbom protiv rasta cijena.

Izbjegnuto je najgore

Čak i politike kvantitativnog popuštanja, što je eufemizam za upumpavanje novaca u gospodarstvo, prestaju. Napokon konsenzus u struci poznatoj po manjku konsenzusa. Početak rata u Ukrajini, problemi u nekretninskom sektoru Kine, visoke cijene energenata i hrane, povremene krize s opskrbom... ništa nije poremetilo neformalni dogovor da treba prestati s politikama koje su dovele do inflacije te obuzdati ju po cijenu recesije i velikog pada burzi.

Budućnost je neizvjesna, posebno zadnje tri godine, a nema naznaka da će 2023. biti mirnija i stabilnija. Ipak ohrabruje činjenica da se u takvim situacijama može stvoriti prešutni dogovor o putu kojim treba krenuti i ciljevima koje treba ostvariti.

Upravo takav dogovor je doveo do toga da se više ne razgovara o stagflaciji, situaciji u kojoj postoji visok rast cijena, a zbog krize raste nezaposlenost. To je situacija koja se htjela izbjeći jer je daleko gora od recesije. Za sada podaci pokazuju da rast cijena usporava, a recesija će biti kratka i blaga.

Prognoze su dovele do uvođenja politika kojima se spriječio najgori scenarij. Uvjerilo se kompanije i države da se pripreme za najgore i bore protiv toga. Konsenzus je, za sada tako izgleda, urodio plodom.