INICIJATIVA američkog predsjednika Donalda Trumpa za okupljanje međunarodne koalicije radi deblokade Hormuškog tjesnaca, koji je Iran pretvorio u moćno oružje, ukazuje na nezavidan položaj u kojem su se Sjedinjene Države našle. Izostanak značajnijeg međunarodnog odaziva taj dojam dodatno pojačava.

Poručivao da je Amerika pobjednik, sad moli za pomoć

Podsjetimo, Trump je nedavno rekao kako su Sjedinjene Države pobijedile u ratu protiv Irana. "Sve je bilo gotovo u prvih sat vremena", njegove su riječi. U svom kontradiktornom stilu dodao je da će "ostati u borbi kako bi dovršile posao". Unatoč takvim izjavama o brzoj i potpunoj pobjedi, Trump danas dolazi u situaciju da traži pomoć drugih država za rješavanje krize.

U nedjelju je pozvao više država, uključujući Kinu, Francusku, Japan, Južnu Koreju i Veliku Britaniju, da se pridruže zajedničkom naporu za održavanje otvorenosti Hormuškog tjesnaca slanjem ratnih brodova. Cilj je organizirati vojnu pratnju trgovačkih i naftnih brodova kroz tjesnac kako bi se osigurala neometana plovidba.

Saveznici redom odbijaju

"To nije rat NATO-a. NATO je obrambeni savez", rekao je glasnogovornik njemačke vlade Stefan Kornelius. Britanski premijer Keir Starmer također je rekao da Ujedinjeno Kraljevstvo "neće biti uvučeno u rat".

I Europska unija odbacila je Trumpov poziv da sudjeluje u osiguravanju Hormuškog tjesnaca, pri čemu su ministri vanjskih poslova država članica zaključili da je riječ o problemu koji SAD moraju same riješiti. Rekli su da trebaju znati više o ratnim ciljevima SAD-a i Izraela. Japan i Australija rekli su također da neće sudjelovati u misiji u Hormuškom tjesnacu.

Osim sigurnosnog rizika, saveznici očito ne žele biti uvučeni u izravan sukob s Iranom niti politički stati iza američkog vođenja rata protiv Irana.

Trump je danas poručio da SAD ne treba ničiju pomoć, dodajući da je NATO uvijek smatrao jednosmjernom ulicom.

Iran je Hormuški tjesnac pretvorio u učinkovito oružje

Iranska Revolucionarna garda još je na početku sukoba, 2. ožujka, objavila da je zatvorila Hormuški tjesnac. Iako formalna blokada nikada nije proglašena, jedan od najvažnijih naftnih puteva svijeta dobrim se dijelom našao u stanju paralize. Promet tankera kroz tjesnac gotovo je stao, a cijene nafte na svjetskim tržištima u samo dva tjedna od početka sukoba skočile su za više od 40 posto.

Wall Street Journal napominje da Iran dopušta svojim partnerima, uključujući Kinu, da iz Perzijskog zaljeva izvoze naftu, dok drugim državama to onemogućuje. Upravo u toj selektivnoj kontroli prometa vidi se koliko je Teheran Hormuški tjesnac pretvorio u učinkovito geopolitičko oružje.

Washington nije računao na ovakav rasplet

Sve upućuje na to da Washington nije ozbiljno računao na ovakav rasplet, isto kao što očito nisu računali na napade na američke baze u regiji. 

Dva izvora potvrdila su Reutersu kako je Trump prije operacije bio obaviješten da će Teheran vjerojatno pokušati zatvoriti Hormuški tjesnac. Wall Street Journal piše kako je general Dan Caine, načelnik Združenog stožera, rekao Trumpu da bi američki napad mogao potaknuti Iran da zatvori Hormuški tjesnac.

Avdagić: Ova "nuklearna opcija" Irana je bila realna mogućnost

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za Index govori da ne možemo reći kako se nije znalo što bi napad mogao izazvati.

"O takvim se scenarijima javno raspravljalo i među analitičarima i u medijima. Procjene su bile da će napad dovesti do odgovora Irana, što uključuje napade na baze i pokušaj zatvaranja Hormuškog tjesnaca kao svojevrsne "nuklearne opcije" Irana. To nije bila informacija dostupna samo obavještajnim službama poput CIA-e ili Mossada, to je bila općeprihvaćena procjena.

Unatoč tome, američka strana odlučila je krenuti u ovu, kako se sada čini, rizičnu avanturu, svjesna mogućih posljedica. Danas se vidi da su im opcije ograničene. Cijena nafte porasla je na oko 100 dolara po barelu, što razvijeni zapadni svijet još uvijek može podnijeti bez većih poremećaja, ali za manje razvijene zemlje, osobito u Africi, to može imati ozbiljne posljedice", govori Avdagić.

Ističe kako ga ne iznenađuje što su države odbile Trumpov poziv na uključivanje u operacije u Hormuškom tjesnacu.

"Takva reakcija bila je očekivana. Dok traju aktivni napadi na Iran, svako priključenje, u bilo kojem obliku, znači izravan ulazak u rat. Hormuški tjesnac iznimno je usko područje i dolazak tamo automatski vas čini metom. U takvom prostoru svaki brod postaje velika i laka meta, a za napad nisu nužno potrebni sofisticirani sustavi", dodaje.

Moćna mornarica Americi nije dovoljna

Iako SAD ima jednu od najvećih i najmoćnijih mornarica na svijetu, to ne znači da ima dovoljno sredstava potrebnih za deblokadu tjesnaca, odnosno pratnju brodova.

"Osnovna pomorska pratnja trebala bi između osam i deset razarača za zaštitu konvoja od pet do deset komercijalnih brodova u svakom tranzitu", stoji u izvješću pomorskog analitičkog servisa Lloyd's List Intelligence.

SAD raspolažu sa 73 razarača klase Arleigh Burke, ključnih ratnih brodova namijenjenih zaštiti i pratnji drugih plovila. No, prema dužnosnicima mornarice, samo je oko 68 posto američkih brodova spremno za borbu u bilo kojem trenutku, odnosno približno 50 brodova, piše CNN.

Ako je za samu misiju pratnje kroz Hormuški tjesnac potrebno desetak razarača, jasno je koliko bi takve operacije dugoročno opteretile američku mornaricu. U izvještaju CNN-a napominje se kako je otkrivanje i uništavanje mina u tjesnacu još jedan problem s kojim se SAD ne mogu same dobro nositi.

Kako navodi The Strategist, publikacija australskog think tanka Australian Strategic Policy Institute, američka mornarica ne može kontrolirati sam tjesnac unatoč tome što "može eliminirati svu iransku pomorsku aktivnost".

Analitičari think tanka pišu da Iran može rasporediti jeftino protubrodsko oružje duž obale tjesnaca s puno većom lakoćom i sigurnošću nego što im moderne pomorske snage mogu pouzdano parirati. "Masovnost će nadvladati vrhunsku kvalitetu", navodi se.

Je li Trump očajan?

Uz sve navedeno, nije čudno zašto svjetske sile odbijaju Trumpovu inicijativu i zašto Amerika moli za pomoć. Pitali smo Avdagića je li taj Trumpov apel iskaz američke nemoći ili očaja.

"Teško je točno procijeniti što se događa. Ono što znamo o SAD-u i njihovom obavještajnom aparatu jest da dobro razumiju planiranje određenih ishoda. S druge strane, Trumpovo djelovanje čini se posve neplanskim i nekoordiniranim s dijelom sustava. Moguće je da je Trump u ovom trenutku doista očajan, ali moguće je i da je ovdje posrijedi nešto drugo, a tiče se faze kada napadi na Iran prestanu", objasnio je.

"Trump ponekad nešto traži ne zbog toga što mu to treba u tom trenutku, nego zbog nečeg drugog. Nisam siguran da ovdje ima za cilj osigurati podršku u idućoj fazi. Kad SAD poruči da je 'posao završen', postavlja se pitanje je li Iran završio sa svojim 'poslom', prije svega kroz kontrolu Hormuškog tjesnaca", kaže.

"Možda Trump osigurava podršku za drugu fazu"

"U tom smislu, Trumpova retorika može se promatrati i kao pokušaj da unaprijed osigura političku podršku za tu drugu, osjetljiviju fazu. U toj fazi jasno je da će svaka isključivo američka operacija nositi znatno veći rizik. Nije isto jesu li na terenu samo američki brodovi ili uz njih sudjeluju i druge države poput Francuske, Grčke, Njemačke ili Nizozemske", poručuje.

Sjedinjene Američke Države nisu izravno ugrožene rastom cijena nafte jer proizvode dovoljno energenata za vlastite potrebe te su posljednjih godina postale i izvoznik. Trump stoga definitivno ne misli da je u poziciji nemoći. No još uvijek smo u vrlo nejasnoj situaciji, pogotovo oko američkog plana za 'day after'", dodao je Avdagić.