OSTALA su otprilike dva tjedna do početka Dinamove sezone. Petnaestog srpnja prvak Hrvatske će na Maksimiru otvoriti sezonu superkupom protiv Hajduka, tjedan dana prije nego s istim suparnikom i na istom mjestu otvori prvenstvo i desetak dana prije prve utakmice drugog pretkola Lige prvaka.

Prijelazni rok je u HNL-u počeo prije točno deset dana, ali zasad u Dinamu nije bilo dugo najavljivanih izlaznih transfera kapitalnih igrača. Ipak, samo par dana nakon početka prijelaznog roka se oko kluba počela generirati iracionalna panika na svim razinama kluba.

Onaj dobronamjerni dio kritika počiva na želji navijača da ne izgubi vodeću poziciju u hrvatskom nogometu i da na jesen opet u Maksimiru gostuju velike europske momčadi. Onaj zlonamjerni dolazi od uvijek istih ljudi u medijskom i navijačkom svijetu - onih koji žele propast Dinama ako se njime ne upravlja isključivo iz Međugorja.

Panika oko prijelaznog roka

Podsjetimo, prijelazni rok u HNL-u traje do 1. rujna. No Dinamu sezona počinje puno ranije i to ključnim, europskim utakmicama pa je logično da klub što ranije pokušava riješiti kadar za narednu sezonu. 

Kad se usporedi trenutno stanje s prijašnjim sezonama, Dinamo bi jako rijetko pitanje kadra riješio do početka srpnja, iako bi nekad prijelazni rok počinjao i par tjedana ranije. Posebno bi to bio slučaj u onim sezonama kada se prinove ne bi ranije dogovorile, a što ove sezone zbog diskontinuiteta u upravi nije bilo moguće.

Ove sezone je još lakše shvatiti zašto će za popunjavanje momčadi vjerojatno trebati više vremena. Osim novih lica u upravi koja postavljaju drugačije pregovaračke uvjete, Dinamu prijeti odlazak čak četvorice ključnih igrača - Josipa Šutala, Brune Petkovića, Dominika Livakovića i Luke Ivanušeca. Dinamo još uvijek ne zna hoće li mu odmah trebati zamjena za nekog od njih.

Racionalnije poslovanje je sada znak slabosti

Još jedan veliki grijeh nove uprave je već uvažena priča o "drastičnom smanjivanju" budžeta koja ujedno znači i manjak ambicije. Prava istina je da Dinamo uistinu mora pažljivije gledati svaki euro i da dane u kojima menadžeri i Međugorje pojedu trećinu budžeta moraju biti daleko iza nas.

Dobar primjer su pregovori Dinama oko Vipotnika. Maribor, kao i ostali klubovi, navikao da može musti Dinamo koliko hoće, tražio je 3.5 milijuna eura za napadača za kojeg je Dinamo bio spreman ponuditi otprilike upola. Dogovor na kraju nije pao, a Maribor ga prema zadnjim informacijama prodaje u Francusku za 1.5 milijuna eura - znači, manje od onog što je Dinamo nudio.

Ogromnu bazu koja je u jednom trenutku brojala 35 profesionalnih ugovora i pitaj-boga-koliko svih ostalih je Dinamo odlučio skresati. Riješio se igrača na koje više ne računa poput Marka Tolića, a za Ćužea, Kulenovića i Jankovića se traži rješenje u kojem bi drugi klub u koji bi bili posuđeni preuzeo bar dio tereta njihovih plaća. 

Rješavanje igrača koji nisu bili u prvom, a ni u drugom planu sve do ove sezone nije bio problem kad je to znak slabosti. Godinama je Dinamo imao igrače poput Zakarića, Petrovića, Vasilja, Milića i desetinu drugih za koje navijači nisu znali ni gdje igraju, ali su zato stotine tisuća eura godišnje curile iz blagajne za njihove usluge.

Dinamovi ciljevi su u prijelaznom roku i Europi sasvim jasni. Sve ostalo je pozadinska buka

Mnogi igrači su se zadnjih mjeseci dovodili u vezu s Dinamom, ali u odnosu na prošlu sezonu je sasvim jasno da se Dinamo mora pojačati na tri pozicije. Potreban mu je lijevi bok kako bi multipraktičnog Ljubičića konačno oslobodio i gurnuo zauvijek u veznu liniju, još jedan veznjak koji bi pojačao konkurenciju i krilni napadač.

U tom pogledu, jedini igrač koji izbliza zadovoljava kriterije nekog tko odmah treba Dinamu, a (bar još uvijek) nije doveden je Matija Frigan koji može igrati i centralnog napadača i desno krilo te je iza njega sjajna sezona.

Oko Bakrara i Vipotnika se očajava iako nisu igrači koji su prijeko potrebni Plavima i iako spadaju u kategoriju najčešćih Dinamovih transfera - onih s relativno malim ulaganjima s velikom mogućnošću zarade i napretka pri čemu je za rezultat i profit klubu dovoljno da se pogodi jedan od tri takva transfera.

U Europi Dinamo mora proći Astanu ili Dinamo Tbilisi kako bi osigurao početni mir u sezoni i minimalno skupine Konferencijske lige. Nakon toga bi Plavi trebali uloviti barem Europsku ligu gdje bi mogli puno bolje graditi koeficijent uoči one iduće sezone koja će u europskom smislu biti ključna jer starta super Liga prvaka s najvećim nagradama dosad.

Novo lice Dinama ima jedan problem. I dok god ga ne popravi, izgledat će kao da se klub raspada

Svi problemi koji u javnost šalju sliku da se klub raspada imaju isti uzrok, a to je da su i oni ljudi koji su ostali u Dinamu i oni koji su tek stigli očajni u komunikaciji. Iz radne skupine za izradu novog statuta stalno cure informacije u medije koje djeluju kao slanje probnih balona za navijače i širenje panike o izdaji.

Menadžeri sa svih meridijana neposredno i posredno pišu članke u medijima i daju iskrivljene informacije koje šalju sasvim krivu sliku o klubu, a uprava ništa ne poduzima po tom pitanju. Na temelju tekstova zadnjih mjesec dana može se zaključiti da se između 10 i 15 klasnih igrača Dinamu nudilo besplatno, ali je uprava to odbila u namjeri da uništi klub.

Dinamo mora naći način kako da bolje komunicira s navijačima i javnošću, kako da iz kluba ne cure informacije koje to nisu i kako da radi na imidžu koji je gotovo jednako bitan kao i ono što se stvarno radi u klubu. Ne smije si dozvoliti da menadžeri s kojima je jučer sjedio za stolom sutra indirektno ocrnjuju klub.

Dario Šimić i druga nova lica u klubu možda uistinu nisu pravi ljudi za Dinamo. O tome će, kao i uvijek, sud dati njegovo veličanstvo rezultat. Nitko nije, bez obzira na to kakvu ideju predstavljao, iznad kluba. Navijači su se borili za bolji Dinamo u svakom pogledu i samo ljudi koji to mogu ostvarit će budućnost u njemu.

Ali suditi o kapacitetima nekog tko je došao u ovakav klub sa svim njegovim vrlinama i manama, pri čemu se činjenice dovode u kontekst u kakvom nikad nisu, može samo netko tko mu a priori želi neuspjeh kako bi dokazao da su stari putevi jedini ispravni.