NOT GREAT, not terrible. Tako bi se moglo opisati gostovanje na Rujevici iz Dinamove perspektive. Plavi su odigrali solidnih 45 minuta i nekontroliranih, sporih i bezveznih još toliko. Zaradili su bod kojim su zadržali osjetniju prednost nad Hajdukom i ukupno su bili bliži pobjedi.

Iz aspekta lige i igre, ovo je bila utakmica u kojoj nitko nije dobio ništa. Dvoboj aktualnog prvaka i viceprvaka, koji će biti dva od tri najbolje plasirana kluba i ove sezone, bio je nogometno jako siromašan. SHNL je proizvod koji je vratio veliku dozu popularnosti uslijed rezultatske napetosti u zadnjih nekoliko sezona. Jednom kad i ako se to izgubi, ima jako malo za ponuditi gledateljima.

Logična ideja Rijeke

Iz aspekta ideje, osnovna postavka Rijeke bila je logična. Gradili su napad s trojicom u zadnjoj liniji što im je garantiralo igrača viška u toj fazi i onemogućilo Dinamu presing koji se u zadnje vrijeme pokazao kao važno kreatorsko oružje za Plave.

Centralno je Rijeka natiskala puno igrača i natjerala Dinamo da suzi obrambenu formaciju, a onda pokušavala brzo otvarati napad na bokove u koje su bekovi uletavali iz drugog plana. Posebno su ciljali desnu stranu Dinamove obrane, na kojoj igra Monsef Bakrar koji je defenzivno veliki teret te Moriys Valinčić koji je rekonvalescent i očigledno je da nije na razini na kojoj može biti.

To je to što se moglo primijetiti od aktualnog prvaka Hrvatske. Bez obzira na to što je na Rujevici gostovala najbolja ekipa lige, dva udarca u 90 minuta i nijedna jedina izrađena šansa su znak da nešto ne štima.

Dinamu je falilo malo, ali ni pobjeda ga ne bi smjela zavarati

S druge strane, Dinamo je pokazao da može biti opasan i kada se postavi reaktivno i kada dominira posjedom. Sada ima već solidan niz utakmica u domaćem prvenstvu u kojem je bio očito bolja momčad i uhvatio je kontinuitet koji nije imao ni prošle ni pretprošle sezone, isključimo li ludi Jakirovićev finiš prvenstva.

Da je Stojković bolje reagirao u situaciji kad su on i Beljo išli sami na golmana ili da su solidne šanse realizirali Miha Zajc ili Bakrar, ispalo bi da je Dinamo rutinski slavio i ne bi se previše pričalo o tome kako je igrao. Čak ga ni takav scenarij ne bi trebao zavarati jer Dinamo mora napraviti igrački iskorak.

Dok momčad može trčati u visokom intenzitetu, očigledna je razlika u kvaliteti u odnosu na ostatak lige. Kada nema svježinu, postaje očito kako nema rješenja u napadu kojima sustavno otvara obranu kroz suradnju više igrača. Za osvojiti SHNL će vrlo vjerojatno i ovo biti dovoljno, ali Kovačević dugoročno mora ekipi stvoriti dodatnu vrijednost.

Derbi za zaborav

Na kraju, jedini koji su istinski izgubili su gledatelji. Premalo je ovo za promociju lige i hrvatskog nogometa. Marketinški "Livaja" efekt i puno neizvjesnija utrka Dinama, Rijeke i Hajduka zadnjih nekoliko sezona neće trajati vječno.

Jednom kad to nestane, gledateljima će trebati ponuditi više akcije i puno bolji nogomet. U svijetu u kojem je deficit pažnje sve očigledniji i u kojem je potrebna stalna stimulacija da se zadrži interes, jedino uzbudljiviji sadržaj može donijeti rast lige. A ako je ovo najbolje što SHNL može pružiti, jao si ga njemu.