DINAMO je s rutinskih 2:0 slavio u Puli protiv Istre nakon dvije i pol godine čekanja. Time je došao na koračić od vraćanja titule na Maksimir. Za takav scenarij bit će mu dovoljan remi kod domaćina u Jadranskom derbiju ili pobjeda u nedjelju protiv Varaždina kada klub slavi 115 godina postojanja.

Bila je to dominacija u svakom pogledu od prve do zadnje minute. S obzirom na stanje domaće ekipe, takav razvoj događaja se i mogao očekivati, ali Dinamove igre u nastavku prvenstva, koje su prihvaćene kao novo normalno, baš i nisu normalne. Za Plave je u rezultatskom smislu prvenstvo odavno završilo, a jedino je pitanje hoće li dobro iskoristiti ostatak sezone.

SHNL je postao dosadan. Dinamo je glavni krivac

Za razliku od prethodnih sezona, kada je interes za SHNL bio visok u završnici prvenstva, zadnjih nekoliko prvenstvenih kola djeluju kao prijateljske utakmice. Manje ljudi gleda prijenose, manje ih dolazi na stadion, a sadržaj posvećen ligi na portalima ne prolazi ni izbliza dobro kao što je to bilo u prvom dijelu sezone.

Izuzmemo li bitku Osijeka i Vukovara za ostanak, utakmice djeluju kao da im drastično fali intenziteta, emocije i rizika. Ukratko, SHNL je postao brutalno dosadan. Krivac za to je samo jedan – dominantni Dinamo kojem nitko ne može ništa.

Prošlih sezona su mu za vratom visili i Hajduk i Rijeka (koja mu je lani čak i uzela naslov), ali ove sezone je Dinamo galaksija za sebe. Lakoća kojom dolazi do protivničkih vrata i ubojitost koju tamo prikazuje neodoljivo podsjeća na slavnu Kužeovu sezonu kada je potpuno novi Dinamo uzeo titulu i postavio nove standarde dominacije. Koja, uz kraće prekide, traje i danas.

Što donosi iduća sezona?

U zadnje dvije sezone Dinamo je imao tek jedan kvalifikacijski dvomeč. Pod vodstvom Sergeja Jakirovića je prošao Qarabag i ušao u ligašku fazu Lige prvaka. Prošle sezone je, također zahvaljujući odličnom koeficijentu, direktno otišao u ligašku fazu Europske lige.

To znači da je udarni dio sezone počeo kudikamo kasnije nego što je uobičajeno. Sada se Plavi vraćaju starim navikama i već ih od sredine srpnja očekuju truckanja diljem Europe gdje će na 40 stupnjeva pokušati izboriti povratak u najelitnije nogometno natjecanje. 

Bit će to sjajna šansa za rekuperiranje koeficijenta koji je patio zbog puno manje kvalifikacijskih utakmica u zadnje dvije sezone, ali i izazov. Drugi dio sezone je Mario Kovačević standardizirao udarnih 11 igrača i nekoliko zamjena u užoj rotaciji. 

No, Dinamo je van toga pretanak za ozbiljno igranje na tri fronte i na ljeto će morati reagirati. Treba podsjetiti i na to da se u opticaj vraća i druga momčad čiji kadar treba smisleno popuniti.

Je li Dinamo dovoljno dobro koristio luksuz koji si je stvorio?

Dinamo je u praksi postao prvak onog trenutka kada je na Poljudu slavio s 3:1. Hajduk je i prije tog dvoboja imao male nade koje su u derbiju potpuno potonule, a i izjave s Poljuda su potvrđivale da su se Bijeli pomirili s još jednom sezonom bez titule.

Iz te perspektive, Dinamo je imao luksuz koji nije imao godinama – da zadnjih desetak utakmica u prvenstvu pokuša iskoristiti za dva cilja – oživljavanje igrača koji su (prije svega zbog ozljeda) jako pali u formi kako bi imao jasniju sliku koliko od koga može očekivati iduće sezone, ali i uvođenje svježe krvi u momčad.

U prvom cilju je potpuno uspio jer je dobio sjajne Gabriela Vidovića i Niku Galešića, dok se Dion Drena Beljo raspucao kao nitko nikad u Ligi 10. S druge strane, nejasno je zašto nekoliko mlađih igrača nije dobilo više minuta u završnici sezone.

Posebno se to odnosi na Svena Šuntu s obzirom na manjak igrača u sredini terena, ali i Marka Zebića kojeg se najavljivalo kao velikog talenta. Kovačević je u pravu kada kaže da nije lagano balansirati činjenicom da na klupi ima igrače poput Marka Solde ili Arbera Hoxhe koji su zaslužili svoje minute, ali trener mora biti spreman donositi i nepopularne odluke.

Dinamo je većinu utakmica u trenutačnom nizu riješio davno prije završetka, a pri tome je u utakmicama protiv Istre i Vukovara ostao s tri neiskorištene zamjene. Dinamovi navijači imaju PTSP od kraćenja rotacije, a Kovačević mora dokazati da je naučio iz svojih grešaka.