ANJA Vicković, 21-godišnja kuglašica iz Zagreba koja je prošlog vikenda osvojila titulu svjetske prvakinje u pojedinačnoj konkurenciji, do zadnjeg je trenutka u austrijskom Schwazu bila koncentrirana na svoju stazu.

Iako je Nijemicu Biancu Gollu vodila gotovo cijelo vrijeme, njezino ozbiljno lice poprimilo je osmijeh tek na samom kraju, prije nego što je kuglom pomela zadnji čunj koji joj je ostao i odnijela titulu najbolje.

"Nadala sam se da ću pokupiti koju medalju, pogotovo na juniorskom natjecanju", priča nam Anja dojmove nakon ovog velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu koje je završilo prošle subote. "Na seniorsko sam išla čisto da skupim iskustvo, uopće nisam očekivala da ću išta osvojiti, a posebno ne zlato u seniorskoj pojedinačnoj konkurenciji."

Nanizala medalje u Austriji

Na U23 prvenstvu, koje se prvo održalo u sklopu natjecanja u Schwazu, Anja je osvojila zlato u sprintu te dva srebra, jedno u kombinaciji, a drugo u sklopu hrvatske ženske reprezentacije. Onda je uslijedilo Svjetsko seniorsko prvenstvo, na kojem je postala svjetska prvakinja, a uz to osvojila i srebro u tandemu te broncu u parovima.

"Meni su sve ove medalje važne jer znam da sam uložila jednako truda za svaku od njih i da sam bila jednako sretna na svakom tom podiju", govori nam Anja.

Ipak, srebro koje je na U23 prvenstvu osvojila sa svojom suigračicom i prijateljicom iz djetinjstva Paulom Polanšćak možda joj je i najdraže s ovog prvenstva.

Nestvaran osjećaj na podiju

"Zajedno stajati s Paulom na podiju, svojom prijateljicom od vrtića, bio je jedan od najljepših osjećaja ikada", kaže pa nam objašnjava o čemu je razmišljala dok je čekala svoje zaslužene medalje. "Na podiju samo razmišljaš: svi ljudi ovdje gledali su mene i navijali za mene. Toliko čudan osjećaj, nestvarno je. Treba procesuirati da ti stojiš na tom podiju jer si nešto osvojio, a ne zato što ideš kuglati. To je jedan predivan osjećaj, bila sam ponosna i zadovoljna sama sa sobom."

Nije bilo potrebno puno ni spominjati koliko je njezina obitelj bila ponosna na nju kada se doma vratila sa šest medalja oko vrata. Pitali smo je što joj je prije natjecanja poručio njezin otac, inače legendarni novinar Trpimir Vicković Vico, koji je pratio svaku njezinu utakmicu.

"Naljuti se, pamet u glavu i razbij ih"

"Tata mi uvijek kaže isto: 'Naljuti se, pamet u glavu i razbij ih sve tamo.' On zna da ja ne razmišljam na taj način, ja sam smirena na stazi, zato mi on to kaže", smije se Anja.

Najveća podrška u cijelom ovom vrtuljku emocija i stresa, osim prijateljica i obitelji, bio joj je trener Robertino Mileta.

"Mi već imamo rutinu prije svakog međunarodnog natjecanja da ja dođem na trening i plačem. To uvijek bude tako pa mi je on prije ovog Svjetskog rekao: 'Dođi, isplači se, razgovarat ćemo.' Čuli smo se dok sam bila na Svjetskom, jako me dobro poznaje i točno zna što treba reći", kaže.

Kako je otkrila sport

Na kuglanje se, inače, odlučila nakon što je krenuo i njezin brat, jer su roditelji htjeli da se djeca bave s više sportova, a ubrzo joj se toliko svidjelo da je nagovorila i Paulu da krene s njom. Kako se paralelno bavila i rock'n'rollom, u jednom trenutku zbog svih obaveza morala se odlučiti samo za jedno.

"Na kuglanju smo stvorile ekipu iz koje nisam htjela otići. Meni je bilo super na treningu, ali sam znala da će mi uvijek biti super atmosfera i prije i nakon utakmica", kaže.

Kada smo je pitali koje su joj iduće želje u ovom sportu, Anja nije oklijevala.

"Htjela bih da sa svojim curama budemo prve u ligi u Zagrebu, tome uvijek težimo. Ove godine smo došle dosta blizu, ali eto, dogodilo se nekoliko utakmica u kojima smo se okliznule i koje su ispale onako kako nismo htjele", kaže, no za sebe želja više nema. "Mislim da sam pojedinačno želje ispunila."

Uz kuglanje i studira na PMF-u

Inače, osim kuglanja, Anja trenutačno studira na zagrebačkom PMF-u pa joj nakon Svjetskog prvenstva nije ostalo puno vremena za slavlje jer uskoro kreću rokovi.

"Jako teško balansiram. Hvala Bogu pa imam nekakve povlastice kao kategorizirani sportaš, ali sama sam si kriva što sam odabrala fakultet za koji bih mogla reći da je malo teži. No to je nešto što mene zanima i čime se želim baviti. To što ću možda malo dulje studirati, jer nije realno baviti se sportom ovakvim intenzitetom i studirati, meni uopće ne smeta. Ja uživam u svom studentskom i sportskom životu", kaže pa dodaje kako bi se jednog dana voljela baviti poljoprivredom.

"To mi je san odmalena, a zato sam i krenula na biologiju, kako bih stekla osnove. Ja uvijek kažem da u tim nekim selima postoje kuglane, tako da bi bilo super kada bih jednog dana živjela na selu", kaže.