Foto: Index / Cropix

SJETIMO SE se kako je ono išlo...

U pravednoj zemlji predsjednik Republike ne laže o svojim poslovima i o poslovima svojih prijatelja. Ili jednostavno ne laže.

U pravednoj zemlji predsjednik države ne falsificira biografiju i ne skriva podatke koji bi mu mogli naštetiti na predsjedničkoj funkciji.

U pravednoj zemlji predsjednik države ne prejudicira nalaze pravosudnih tijela i ne štiti prijatelja sa sumnjivim poslovima.

U pravednoj zemlji predsjednik države ne mulja.

A ne zaboravimo ni ovo: u pravednoj zemlji predsjednik države snosi odgovornost za sve gore navedeno.

Je li se Josipović umorio od pravednosti?

Pitanje je samo je li ovo pravedna država u koju se zaklinjao Ivo Josipović. Ona za koju će se boriti i u toj borbi nikad se neće umoriti.

Ivo Josipović je prevario birače. Kao što se osjećate prevareno kad kupite karton mlijeka, a u njemu nađete sok od rajčice, tako se oni koji su mislili da je Ivo Josipović političar posvećen pravednosti osjećaju izigrano kad vide njegovo muljanje oko afere ZAMP.

Prsti blizu tegle

U ovome trenutku Josipović još nije uhvaćen s prstima u pekmezu, ali je uhvaćen vrlo blizu tegle. Bolje rečeno, ćupa punog milijuna. I blizu onog koji je u taj ćup umočio ruke do lakata.

Kao da dokumenti koji povezuju Ivu Josipovića s Markom Vojkovićem, Emporionom, ZAMP-om i stotinama milijuna koji su se slijevali od autorskih prava u Vojkovićev ćup zlata nisu bili dovoljno kompromitirajući, Josipović je svojim demantijima sebi dodatno otežao poziciju.

Naime, lagao je.

Uloga u haraču

Nije lagao o tome koliko njegov automobil troši ili koliko cigareta poskrivećki popuši, nego je lagao o svojoj ulozi u ZAMP-ovu haraču. O tome stoji li iza tih zakona, jesu li ti zakoni progurani kroz redovnu ili hitnu saborsku proceduru, a napose ima li on veze s Hrvatskim društvom skladatelja.

Zašto je Ivo Josipović rekao kako još od 2000. godine ne sudjeluje u radu tog društva, kad je mogao znati da će se to vrlo lako otkriti kao neistina?

Zašto bježi od HDS-a?

Ne samo da je kao saborski zastupnik godinama s novinarima komunicirao preko HDS-ove e-mail adrese, nego je sudjelovao u radu HDS-a prilikom usvajanja financijskih i drugih dokumenata, a čak je i njegova sadašnja šefica kabineta Danica Juričić otkrila autorici najnovije Milanovićeve biografije da je još tijekom 2008. godine "radila intervju s Josipovićem u caffe baru Kolding u Berislavićevoj ulici, preko puta Hrvatskog društva skladatelja u kojemu je tada bila njegova baza".

Zašto Josipović negira svoje kontakte s HDS-om, ako nema razloga nešto skrivati?

U Bajića se uzda

Zašto govori da brojke kojima Index barata nisu točne, ali priznaje da on "ne zna točne brojke"? I otkud mu smjelosti da govori kako je "nadležno tijelo" zaključilo da je sve čisto, kad bi to nadležno tijelom trebao biti DORH? Zar samo zbog Mladena Bajića?

Uglavnom, što se više koprca u blatu, Josipović se u njega sve više zakopava. A to se baš ne očekuje od "pravednog predsjednika u pravednoj zemlji".

Zlato iz Zlatice

Ili se možda očekuje, još od onog trenutka kad je otkriveno da se taj pravedni Josipović, kao član nadzornog odbora propale štedionice, prvi naplatio iz njezine stečajne mase?

U ovom trenutku Josipović se uzda u mnogo stvari koje mu idu na ruku. Mladen Bajić je i dalje glavni državni odvjetnik, najveći dio medja i dalje je od njegovom kontrolom ili utjecajem, na vlasti je SDP, a ova zemlja nema snage, želje, volje - pa ni navike, s obzirom da nije pravedna zemlja - baviti se nekakvom političkom, moralnom, pa onda još i eventualnom kaznenom odgovornošću šefa države.

Nositelj nepravde

Zaboga, pa predsjednik bi se trebao boriti protiv nepravde, a ne biti njezinim nositeljem, zar ne?

"Kao predsjednik Republike obećajem da nikada neću odustati u borbi za pravedno društvo. Neću posustati u beskompromisnom obračunu s korupcijom, gdje god se pojavi. Svaki dan svoga mandata vodit ću se ovom istinom: vaša dobrobit - moja je dužnost i cilj moga djelovanja", govorio je Josipović u svoj predsjedničkoj prisezi prije dvije godine.

Nažalost, onaj tko je to napisao ubrzo je najuren s Pantovčaka. A Josipović je ostao da u miru izbori novi mandat.

Ne samo kaznena odgovornost

Godinama se na zahtjeve onih medija da Ivo Sanader podnese ostavku zbog objektivne, moralne i političke odgovornosti za sve ono što je njegova Vlada radila, odgovaralo da Sanader ipak nije ništa ukrao. Sve dok nije podnio ostavku. Pa se ipak počelo pisati da je ukrao.

Slična priča ponavlja se sada oko Josipovića. Njegovi sljedbenici odbacuju aferu ZAMP pitajući se gdje je dokaz da je Josipović nešto ukrao. Zaboravljajući da on ne treba ukrasti da bi bio odgovoran: dovoljno je da štiti nekoga tko je ukrao, dovoljno je da laže i mulja, kao da ima razloga nešto skrivati i zataškavati.

Kaznena odgovornost je krajnja posljedica. Prije toga dolazi politička, moralna i odgovornost prema građanima pred kojima je položio zakletvu.

Kako je ono išlo: "U pravednoj zemlji...".

Ostale komentare autora pročitajte ovdje