Biolog o otpadu u Gospiću: "Ne mjeri se ono što bi se trebalo mjeriti"
BIOLOG i ekotoksikolog Branimir Hackenberger upozorio je da dosadašnje analize povezane s ilegalno odloženim opasnim otpadom u Gospiću ne obuhvaćaju neke kemijske spojeve za koje smatra da bi se mogli nalaziti u otpadu. Upozorio je i da jednokratno uzorkovanje vode u krškom području nije dovoljno za pouzdanu procjenu mogućeg onečišćenja.
Hackenberger je govorio na javnoj tribini "Ne okolišajmo s okolišem!", održanoj sinoć u Gospiću u organizaciji Građanske inicijative Gospić je naš dom i Udruge Lička ekološka akcija (LEA). Na tribini su sudjelovali i okolišni novinar i stručnjak za krš Ivo Lučić te geolog i hidrogeolog Želimir Pekaš, piše Lika Club.
"Ako se nešto ne mjeri, ne znači da toga nema"
Hackenberger je upozorio da bi se analize trebale proširiti na kemijske spojeve koji se mogu očekivati u određenim vrstama otpada, posebno medicinskom i farmaceutskom.
"Ako se nešto ne mjeri, ne znači da toga nema. A to su upravo kemikalije koje možemo očekivati u ovom otpadu. Kao što znate, ovdje postoji i specijalni otpad, tj. poseban otpad ili opasan otpad. A to su prvenstveno medicinski otpad i otpad iz farmaceutskih industrija. A to je upravo ono što se ne mjeri", rekao je Hackenberger.
Među tvarima koje bi, prema njegovu mišljenju, trebalo dodatno ispitivati naveo je policikličke aromatske ugljikovodike (PAH), uključujući benzo(a)piren, te nanoplastiku.
Kritizirao je i dosadašnje analize hrane. Prema podacima koje je iznio, analizirana su 32 uzorka iz 15 različitih namirnica, što smatra nedovoljnim za donošenje pouzdanih zaključaka o stanju poljoprivrednih proizvoda.
Naglasio je da nema razloga za širenje panike, ali ni za tvrdnje da je okoliš potpuno siguran dok se ne provedu dovoljno opsežna ispitivanja.
"Apsolutno ne treba dizati paniku. I nije problem dizanje panike. Nije problem ni smirivanje, nego je problem neznanje. Nitko vam ne može reći da je sve zatrovano u Lici. Tko kaže da je sve zatrovano, ne može znati. Isto tako nitko ne može reći da je sve zdravo i da je sve čisto. Zašto? Zato što se ne mjeri", istaknuo je.
Za analizu vode iz bunara i do 10.000 eura
Posebno je upozorio na moguće rizike za građane koji koriste vlastite bunare te poljoprivrednike koji takvom vodom zalijevaju nasade.
Objasnio je da u kršu može dolaziti do takozvanog pulsnog onečišćenja, odnosno promjena koncentracije štetnih tvari ovisno o oborinama i kretanju podzemnih voda. Zbog toga jedno uzorkovanje ne mora pokazati stvarno stanje.
Hackenberger smatra da bi država ili odgovorni za odlaganje otpada trebali financirati opsežne analize bunarske vode jer su takva ispitivanja preskupa za većinu građana.
"Ako bi htjeli biti sigurni da je vaša bunarska voda totalno ispravna za zdravlje, vi biste trebali potrošiti najmanje desetak tisuća eura za jednu analizu. Dakle, to su užasno velike svote koje nijedan čovjek sebi ne može dozvoliti. I to bi država koja je odgovorna za ovaj otpad, ili oni koji su taj otpad donijeli, to bi oni trebali platiti. I mislim da to treba forsirati, jer vi ne možete biti sigurni dok je taj otpad ovdje da ono što imate u bunaru, da to možete piti", rekao je.
"To uopće nije sanacija, to je samo izolacija otpada"
Govorio je i o prekrivanju otpada zaštitnom folijom na lokaciji bivšeg silosa.
Objasnio je da je takav postupak bio potreban kako bi se smanjilo ispiranje otpada zbog kiše i snijega, ali upozorio da se ta privremena zaštita ne smije poistovjećivati sa sanacijom.
"Što je sa sanacijom? Pitali su me danas, nešto je napravljeno i sad mi moramo biti sretni. Nešto je napravljeno, napravljena je prva pomoć, većina otpada je prekrivena folijom. Zašto je to bilo nužno? Zbog toga da se oborinom, kišom, snijegom koji sad dolazi ne bi opet taj otpad ispirao i opet dolazio u podzemne vode. Da li je to gotova sanacija? Ne, to uopće nije sanacija, to je samo izolacija otpada i to je nešto gdje mi ne smijemo stati."
Poručio je da se otpad mora ukloniti s lokacije.
Hidrogeolog: Postojeći piezometri nisu reprezentativni
Na mogući problem s dosadašnjim ispitivanjima podzemnih voda upozorio je i hidrogeolog Želimir Pekaš.
Govorio je o piezometrima, odnosno mjernim objektima kojima se prati stanje podzemnih voda. Prema njegovim riječima, potrebno je utvrditi koliko uzorci prikupljeni na pojedinim mjestima doista predstavljaju stanje podzemlja.
Kao primjer naveo je pokušaj prikupljanja 100 litara vode iz jednog piezometra, pri čemu je on presušio.
"Prema tome, i ovi piezometri koji su ovdje napravljeni nisu reprezentativni. Nije nitko njih ispitao i zašto. Kolege su, apropos te plastike, trebali crpiti 100 litara vode iz jednog piezometra i oni su presušili. Prema tome, za što je reprezentativan? Za što je reprezentativan taj uzorak koji je nađen u toj vodi koja se nacijedila u par kvadratnih metara? Prema tome, ispitivanja moraju biti neusporedivo ozbiljnija. To nije stvar improvizacije", rekao je Pekaš.
Upozorio je i da sama prisutnost neke tvari u vodi ne govori dovoljno o opasnosti bez podataka o njezinoj koncentraciji i mogućem utjecaju.
Pekaš je otvorio i pitanje zaštite izvora pitke vode u Lici. Naveo je da Gospić ima devet vodozahvata, ali nijedan pojedinačni izvor koji bi samostalno mogao zadovoljiti sve potrebe grada. Smatra da se zbog uvriježene predodžbe o velikom bogatstvu vode u Lici može zanemariti potreba zaštite postojećih izvora.
Građani pitali je li voda iz slavine sigurna
Tijekom rasprave građani su stručnjake pitali o sigurnosti vode koju svakodnevno piju, mogućem onečišćenju hrane i načinu provođenja analiza.
Jedno od pitanja odnosilo se na Hackenbergerovu raniju izjavu da osobno ne bi pio vodu iz slavine.
Pojasnio je da time nije tvrdio da je gospićka voda neispravna, nego da zbog mogućih rizika i nedostatka informacija osobno bira oprez.
Na tribini je istaknuta potreba za dodatnim i sustavnijim analizama, boljim poznavanjem kretanja podzemnih voda te uklanjanjem ilegalno odloženog otpada.
Što se dosad zna o onečišćenju?
Podsjetimo, u Gospiću se već dulje istražuju moguće posljedice ilegalnog odlaganja velikih količina otpada na okoliš i zdravlje stanovnika.
Dosadašnja ispitivanja pokazala su prisutnost mikroplastike u uzorcima podzemnih voda, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo početkom studenoga ponovno je utvrdio prisutnost PFAS spojeva u bunaru najbližem odlagalištu. Sama prisutnost pojedinih spojeva ne znači automatski da je voda zdravstveno neispravna. Za takav zaključak važni su i njihova koncentracija te propisane ili toksikološki relevantne vrijednosti.
U tijeku su i postupci uklanjanja otpada. Početkom studenoga odabran je izvođač za uklanjanje približno 4500 tona rasutog otpada, uz vrijednost radova od 7,87 milijuna eura bez PDV-a.
Istodobno se provodi postupak za zbrinjavanje oko 33.000 tona zakopanog otpada, čija je procijenjena vrijednost 36 milijuna eura.