Rayes: U Venezueli više nema pasa lutalica, ljudi su ih pojeli jer nisu imali hrane
BIVŠA američka veleposlanica u Hrvatskoj Nathalie Rayes, rođena u Venezueli, analizirala je stanje u toj zemlji nakon američke operacije i uhićenja Nicolasa Madura. Opisala je teške životne uvjete, navodeći kako u Venezueli više nema pasa lutalica jer su ih ljudi pojeli zbog nedostatka hrane, piše N1 Hrvatska.
Veze s Venezuelom
Rayes je objasnila svoje snažne veze s Venezuelom, gdje je provela dio djetinjstva prije nego što je s devet godina emigrirala u SAD. "Obavljanje dužnosti veleposlanice SAD-a u Hrvatskoj pružilo mi je duboko poštovanje prema suverenitetu, uz nepokolebljivo uvjerenje da se demokracija mora temeljiti na volji naroda. Bez naroda nema demokracije, kao što svi znamo", kazala je.
Dodala je: "Uloga SAD-a nikada ne bi trebala biti kontrola, ni u Venezueli, ni igdje drugdje, nego obrana demokratskog legitimiteta, ljudskih prava i regionalne stabilnosti kada su oni jasno ugroženi i napadnuti".
Odlazak Madura
Na pitanje je li bila iznenađena američkom intervencijom, Rayes je odgovorila niječno. "Nisam bila iznenađena ni zapravo šokirana. Maduro je morao otići. Bio je nelegitiman predsjednik. Uništio je svoju zemlju i svoj narod", rekla je, podsjetivši da je gotovo osam milijuna Venezuelanaca napustilo zemlju.
"Oporbena vlada i narod, volja naroda, željeli su da ode. A što se tiče Donalda Trumpa, kad kaže da će nešto učiniti, to i učini. Rekao je da će pregovarati kako bi ga potaknuo da sam ode ili će ući i ukloniti ga. I vidjeli smo što se dogodilo prošlog tjedna", izjavila je Rayes.
Gospodarski kolaps i glad
Rayes je usporedila stanje u Venezueli danas s onim iz 1984. godine, kada je napustila zemlju. Tada je tečaj bio četiri bolivara za dolar, a zemlja je ekonomski prosperirala.
"Danas je situacija sasvim suprotna. Milijuni ljudi odlaze jer ne mogu spojiti kraj s krajem. U Venezueli više nema pasa lutalica jer su ih ljudi pojeli zato što nisu imali hrane. To pokazuje očaj jednog naroda i veoma je tužno tomu svjedočiti", rekla je.
Navela je da mirovina iznosi 50 centi mjesečno, dok litra mlijeka stoji pet dolara. "S time je naprosto nemoguće preživjeti!", kazala je, dodajući da prosječna plaća od oko 200 dolara nije dovoljna za osnovne namirnice poput jaja ili sira, koji stoje i do deset dolara.
Podsjetila je da su zbog toga ljudi na izborima u srpnju 2024. glasali za oporbenog kandidata Edmunda Urrutiju, kojeg su SAD i oko 60 drugih država priznale kao predsjednika.
Put prema demokraciji
Rayes je istaknula da legitimitet mora proizaći od birača te da mora doći do prijenosa vlasti. "Venezuelanski Ustav vrlo je jasan u vezi s time: ako predsjednik više nije prisutan i neće se vratiti, a znamo da se Maduro neće vratiti, moraju se održati izbori u roku od 30 dana. To bi trebao biti dio jednadžbe", objasnila je.
Upozorila je na opasnost od zadržavanja postojećeg sustava. "Ne možemo ukloniti vođu, a zadržati istu korumpiranu strukturu koja je dio problema. Oporbeni glasovi moraju biti uključeni u prijelaznu vladu, na ovaj ili onaj način. Moraju se raspisati izbori, jer to je jedini put naprijed."
Legitimnost intervencije
Upitana o posljedicama američkog poteza za međunarodno pravo, Rayes je rekla da međunarodna zajednica treba procijeniti zakonitost intervencije, ali je naglasila da je venezuelanski narod osjetio olakšanje.
"Ne poznajem nijednog Venezuelanca koji žali što je Maduro otišao, svima je drago što je otišao", kazala je. Priznala je da nije bilo međunarodnog konsenzusa ni potpore Kongresa, "što je problematično".
"Ali realnost je takva da su oporba i venezuelanski narod tražili tu intervenciju... Venezuela je postala odmetnuta država s veoma lošim akterima koji u zemlji djeluju već dva desetljeća, što je predstavljalo prijetnju nacionalnoj sigurnosti ne samo za SAD nego i globalno. Stoga je Maduro morao otići", zaključila je.
Odnosi sa susjedima i saveznicima
Rayes smatra da su susjedne zemlje, ali i američki saveznici, nervozni zbog američkih poteza. "Nalazim se u Danskoj i Danska je nervozna zbog retorike oko Grenlanda. Tu su još i Kolumbija, Meksiko i Kuba... Dakle, četiri mjesta o kojima je predsjednik govorio u kontekstu intervencije", navela je.
Naglasila je važnost poštovanja partnera, suvereniteta i vladavine prava. "To je ono što SAD predstavlja i u tome moramo nastaviti biti predvodnik."
Nade i strahovi
Rayes je potvrdila da među Venezuelancima u dijaspori i u samoj zemlji postoji nada u promjene, ali i zabrinutost oko budućnosti. Upozorila je na moguće nemire ako ne dođe do stvarnih promjena, povlačeći paralele s Irakom, Libijom i Haitijem.
"Kada su Sjedinjene Države ulazile u Irak, Libiju, Haiti i druge zemlje, uklonile su vođu, ali nisu se pozabavile stvarnim, duboko ukorijenjenim problemima: nedostatkom demokracije, vladavine prava i volje naroda. Tada, dakako, nažalost, dolazi do nemira i to zatim kulminira katastrofom", rekla je.
Ipak, izrazila je optimizam. "Venezuela je vrlo bogata zemlja sa značajnim resursima i narodom koji želi da zemlja napreduje. Stoga se moramo pobrinuti da budemo dobri saveznici i prijatelji kako bi se to ostvarilo."