DANA 1. prosinca 1990. radnici s britanske i francuske strane probili su posljednji sloj stijene koji ih je dijelio više od stoljeća planiranja. Time je dovršeno prokopavanje Tunela ispod La Manchea, golemog inženjerskog pothvata koji je prvi put fizički spojio Britaniju s europskim kontinentom.

Ideja o tunelu javljala se još početkom 19. stoljeća, ali političke krize, ratovi i tehničke teškoće stalno su odgađali realizaciju. Tek osamdesetih godina prošlog stoljeća britanska i francuska vlada usuglasile su se oko konačnog plana.

Rad pod morem

Tunel se gradio od 1987., i to istodobno s dviju strana. Radnici su koristili goleme mehaničke bušilice promjera jednoga zrakoplova, a svaki je zahvat u krednoj stijeni morao biti precizan do milimetra kako bi se dva kraka jednoga dana susrela.

Iako je projekt u javnosti često predstavljan kao spektakularan, svakodnevni rad bio je iznimno opasan. Visoka vlažnost, toksični plinovi i rizik od proboja mora zahtijevali su stalnu budnost i napredne sigurnosne protokole.

Povijesni trenutak susreta

Kada su se 1. prosinca 1990. britanski i francuski radnici konačno probili jedni do drugih, scena je postala simbolična gotovo koliko i tehnička. Kamere su zabilježile trenutak u kojem je britanski radnik pružio ruku francuskom kolegi kroz otvor širine jednog metra.

Cijeli svijet taj je prizor doživio kao simbol otvaranja, suradnje i uklanjanja fizičkih barijera koje su stoljećima oblikovale europsku politiku.

Iako je prokopavanje završeno 1990., tunel je u potpunosti otvoren za promet 1994. Danas je Eurotunel ključna prometna arterija, kroz koju godišnje prolaze milijuni putnika i tone tereta. Projekt je ostao jedan od najsloženijih inženjerskih pothvata 20. stoljeća te dokaz koliko međunarodna suradnja može pomaknuti granice mogućeg.