PREMA novoj studiji Saveznog instituta za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (BIBB) i Tehničkog sveučilišta u Braunschweigu, oko deset posto zaposlenih u Njemačkoj su radoholičari. Ti ljudi pretjerano rade i teško se mogu isključiti u svoje slobodno vrijeme. Moguće dugoročne posljedice su višestruke, jer je ovisnost o radu problem za vlastito zdravlje, ističe se u studiji.

Beatrice van Berk, koautorica istraživanja, navodi da su znakovi radoholizma nemogućnost isključivanja navečer ili na odmoru jer smo kognitivno još uvijek na poslu. Radnici ovisnici o radu, pokazalo je istraživanje, znatno su češće od ostalih patili od fizičkih ili psihosomatskih tegoba - poput umora, depresije i fizičke iscrpljenosti. 

Kultura poduzeća ima utjecaja na razvijanje ovisnosti o poslu

"A to je vrlo problematično jer iz drugih studija znamo da je fizička i emocionalna iscrpljenost povezana s izgaranjem (burnout) i depresijom", kaže Beatrice van Berk.

Prema studiji, ljudi na rukovodećim pozicijama su posebno pogođeni kada je riječ o ovisnosti o poslu. Njih 12.4 posto su radoholičari, a ostalih je radnika tek 8.7 posto. Ovisnički rad je "to izraženiji što je viša rukovodna razina". Veći rizik od ovisničkog rada imaju i zaposlenici u poljoprivredi i vrtlarstvu, "jer u poljoprivredi rad i život nisu toliko odvojeni kao u drugim stručnim područjima". 

Prema Van Berk, mnogo toga ovisi i o organizaciji u kojoj netko radi: "Posebno u vezi s prekomjernim radom, kultura poduzeća je važna. Npr. važno je moći bez problema uzeti sve dane godišnjeg odmora, ne odgovarati na e-poštu nakon određenog vremena, osjećati da je u redu javiti se za bolovanje kada ste bolesni, kada se osjećate potišteno i kada vam treba vremena za regeneraciju." 

Firme koje se ne ponašaju tako potiču ovisnost o poslu, navodi se. Također, radoholičarstvo je na neki način znak da se ta osoba ne brine dovoljno o sebi, a onaj tko zanemaruje sebe i svoje zdravlje, teško da može biti kvalitetan i produktivan radnik. 

Štetne posljedice su dokazane

Radoholičarstvo je zapravo jako štetno i najčešće ne dovodi do uspješnih poslovnih rezultata, pokazao je već niz istraživanja.

"Živimo u kulturi koja promiče radoholizam. Doživljava ga se kao težak rad koji treba vrednovati i koji koristi svakoj tvrtki. No naši rezultati pokazuju da takvi ljudi i ne postižu neke osobito dobre rezultate. Ono što je još važnije je činjenica da radoholizam uništava osobe, one su pod stresom, sklonije su konfliktima, imaju narušeno psihičko zdravlje, a nerijetko se to odražava i na fizičko zdravlje", istaknula je Melissa Clark, voditeljica istraživanja čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Management 2014. godine.

Stručnjaci su otkrili kako ne postoji nikakva povezanost između radoholičarstva i veće učinkovitosti te bolje zarade. 

Ovisnost o poslu i ozbiljni psihički poremećaji

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Bergen ispitalo je 16.426 odraslih zaposlenih ljudi i ustanovilo vezu između radoholizma i ozbiljnih psihičkih poremećaja.

Konkretno, rezultati su ovakvi:

• 37.7 posto radoholičara ima ADHD (poremećaj pažnje)
• 33.8 posto ih pati od tjeskobe
• 25.6 posto radoholičara ima OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj)
• 8.9 posto ih je depresivno.

"Radoholičari puno češće pate od raznih psihijatrijskih simptoma nego neradoholičari", rekla je voditeljica istraživanja Cecilie Schou Andreassen. 
"Pristupati poslu na tako ekstreman način može biti znak nekih dubljih psiholoških i emocionalnih problema. No zasad još nije poznato uzrokuje li radoholizam te poremećaje ili su ljudi s tim poremećajima skloniji tome da postanu radoholičari", zaključila je Andreassen.

Mitja Ružojčić: Treba razlikovati radoholizam i radnu angažiranost

O problemu ovisnosti o poslu razgovarali smo s dr. Mitjom Ružojčićem, postdoktorandom na Odsjeku za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji se bavi psihologijom rada. Ružojčić istražuje ulogu ličnosti i stavova prema poslu i organizaciji u objašnjavanju radnog ponašanja, rad od kuće, kognitivne pristranosti i njihovu povezanost s ponašanjem te korištenje suvremenih tehnologija (npr. eye-tracking, text mining) u kontekstu psihologije rada.

Za početak nas je zanimalo što je uopće ovisnost o radu i je li radoholizam ispravan izraz za to. Kada se za nekoga kaže da je radoholičar, to sa sobom ne nosi iste konotacije kao kada se kaže da je ovisnik.

"U stručnoj literaturi radoholizam je naziv za prvenstveno negativni obrazac ponašanja i zapravo je sinonim ovisnosti o radu. Radoholizam je jedan od dva oblika zaokupljenosti poslom. Druga, pozitivna varijanta zaokupljenosti poslom zove se radna angažiranost i na nju se zapravo misli kada se laički govori o radoholizmu kao nečem dobrom", odgovara Ružojčić.

"Ključna razlika je da radno angažirani zaposlenici uživaju u poslu, učinkoviti su na poslu, umor opisuju kao ugodno stanje te se mogu odvojiti od posla i posao im ne narušava privatni život", dodaje.

"Za razliku od njih, radoholičari imaju prisilnu potrebu za pretjeranim radom, doživljavaju više stresa na poslu, posao im negativno utječe na privatni život jer se teško odvajaju od njega i skloniji su burnoutu", kaže ovaj psiholog.

Radoholizam nastaje kombinacijom osobnih obilježja i obilježja radne organizacije

Ističe da radoholizam nije povezan s većom učinkovitosti, a radoholičari rade više nego što se od njih očekuje i više nego što je potrebno da bi udovoljili poslovnim ciljevima.

Kako nastaje ovisnost o poslu?

"Iako su uzroci radoholizma relativno slabo istraženi, može se zaključiti da on proizlazi iz kombinacije osobnih obilježja i obilježja organizacije odnosno posla koji osoba obavlja. Od osobnih obilježja najvažnija karakteristika koja je povezana s radoholizmom je perfekcionizam - osobe koje postavljaju nerealne standarde za sebe i za druge te se usmjeravaju na pogreške, a ne na uspjehe, vjerojatnije će postati radoholičari. Također, osobe sklone pretjeranoj kontroli vlastitog i tuđeg ponašanja rizičnije su za radoholizam", navodi Ružojčić.

Koja su zanimanja koja potiču ovisnost o poslu?

Zanimalo nas je i postoje li neka zanimanja koja potiču ovisnost o poslu.

"Što se tiče obilježja organizacije, radoholizam će se češće javiti kod osoba koje rade u organizacijama u kojima se potiče natjecanje umjesto suradnja među zaposlenicima te u kojima se kod nagrađivanja fokus stavlja na količinu vremena potrošenu na posao, a ne na ostvarene rezultate", kaže ovaj psiholog.

"Poslovi koji zahtijevaju intenzivniji rad i u kojima je teže ostvariti redovno radno vrijeme (npr. od 8 do 16) nose sa sobom nešto veći rizik od radoholizma. Na primjer, posao na rukovodećoj poziciji, kao što je pokazala spomenuta studija njemačkih istraživača, povezan je s većim stupnjem radoholizma, što ne treba čuditi jer je poznato da je u ovom poslu tempo rada vrlo užurban i intenzivan i da uključuje jako velik broj aktivnosti koje se trebaju izvršiti u kratkom vremenskom roku", kaže.

Kao još jedan primjer možemo uzeti novinarski posao budući da novinari često nemaju tipično radno vrijeme, već je ono određeno time kada se pojave vijesti, a i konstantna izloženost vijestima im otežava odvajanje od posla.

Kako spriječiti radoholizam?

"No, radoholizam se može spriječiti, a za to je ključno redovno odvajanje od posla u privatno vrijeme. Ovome mogu pomoći organizacije pružajući uvjete koji povećavaju fleksibilnost i olakšavaju radnicima da uravnoteže privatne i poslovne aspekte života (npr. mogućnost rada od kuće) te njegujući organizacijsku kulturu u kojoj je u redu odvojiti se od posla i u slobodno vrijeme biti nedostupan šefu i suradnicima (osim u hitnim situacijama)", objašnjava Ružojčić.

Ako je kasno za prevenciju, metode liječenja radoholizma sliče metodama koje se koriste i za liječenje ostalih ovisnosti.

"Jedan primjer su tehnike kognitivno-bihevioralne terapije usmjerene na učenje postavljanja realističnih ciljeva, boljeg upravljanja vremenom i restrukturiranja negativnih misli u ohrabrujuće i pozitivne. No jedno od mogućih rješenja je i napuštanje posla koji vodi do radoholizma", kaže.

"Dugoročna izloženost stresu vodi do fizičkih tegoba"

Njemačka studija ističe da ovisnost o radu sa sobom nosi negativne zdravstvene posljedice, kao i ignoriranje upozorenja vlastitog tijela. Tj. naše psihičke muke proizvode i tjelesne učinke, bolesti… Koliko su ljudi toga svjesni?

"Radoholizam vodi do povećanog stresa i, u težim slučajevima, do burnouta, a dugoročna izloženost stresu vodi do fizičkih tegoba", naglašava Ružojčić.

"Neke od posljedica na fizičko zdravlje koje češće povezujemo sa stresom su tegobe mišićno-koštanog sustava (npr. bol u leđima) te veća podložnost prehladama i zaraznim bolestima općenito, jer dugotrajni stres narušava imunitet. S obzirom na to da je za razvoj fizičkih tegoba ipak potrebna nešto dulja izloženost stresu, ljudima je vjerojatno teško povezati da je pravi uzrok fizičkih tegoba stres odnosno radoholizam pa je moguće da toga često nisu svjesni", objašnjava.

Uspostavljanje balansa rada i privatnog života

Što je bilo s formulom "8 sati rada, 8 sati zabave, 8 sati sna"? Što živimo danas?

"Ja bih rekao da to dosta ovisi o tipu posla. Npr. radnici u trgovinama i tvornicama (tzv. plavi ovratnici) obično ne mogu nositi posao kući pa lakše mogu uspostaviti ovaj tradicionalni ritam", kaže.

No sve je više poslova koji zahtijevaju visoko obrazovanje i dobrim dijelom se odvijaju preko računala. 

"Ovi poslovi se uglavnom mogu raditi i od kuće što načelno nije loša stvar jer omogućuje veću fleksibilnost u organiziranju privatnih i poslovnih obaveza. No, ako posao možemo nositi kući, to ujedno znači i da se granice između poslovne i privatne sfere života brišu. Također, tehnologija je omogućila da smo non-stop dostupni pa zapravo ništa ne sprječava šefove da nas zovu i u slobodno vrijeme", navodi Ružojčić.

"Stoga je danas osobito važno voditi računa da se redovito psihološki odvajamo od posla", ističe.

"Poslodavac treba poticati oporavljanje od posla"

"Ovo ne mora značiti da "na silu" planiramo radno vrijeme od 8 do 4 ili 9 do 5 - to poništava svrhu fleksibilnosti koju pružaju današnji poslovi. U mjeri u kojoj je to moguće, radnicima bi se trebala pružiti mogućnost da sami određuju kada i kako će izvršavati radne obaveze, ali bi u tim planovima svakako trebali voditi računa da izdvoje vrijeme u kojem neće razmišljati o poslu i u kojem će se oporavljati od posla", kaže.

Naravno, nije sva odgovornost  na radnicima, ističe ovaj psiholog rada.

"Organizacije bi trebale poticati oporavak od posla, a nadređeni bi se trebali suzdržavati od kontaktiranja podređenih u slobodno vrijeme (osim ako je jako hitno)", kaže.

Hrvati rade nešto više od 40 sati tjedno

Europski parlament je inače pozvao EU komisiju na donošenje direktive o pravu na odvajanje od posla, slično onome što je već prisutno od 2018. u francuskom zakonu o radu. 

"U konačnici, redovito odvajanje od posla bi trebalo biti u interesu poslodavcima jednako kao i radnicima jer, osim što je povezano s većom dobrobiti, istraživanja pokazuju da je povezano i s većom angažiranosti i produktivnosti na poslu", smatra Ružojčić.

Istraživanja koja bi konkretno ispitala prevalenciju radoholizma nisu još provedena u Hrvatskoj. No Ružojčić kaže da postoje neke usporedbe iz kojih možemo indirektno izvući zaključke. 

"Možda je najbolji izvor Europsko istraživanje o radnim uvjetima (EWCS) koje se provodi svakih 5 godina na velikim uzorcima radnika iz čak 36 europskih zemalja, uključujući Hrvatsku", kaže psiholog Ružojčić.

Zadnje ovo istraživanje je provedeno 2021. i pokazalo je da s jedne strane Hrvati izvještavaju da u prosjeku rade nešto više od 40 sati tjedno i da imaju lošiju kvalitetu posla od većine europskih zemalja. 

Radoholizam je njemački problem, lošija kvaliteta poslova je hrvatski problem

"S druge strane, ova studija je također pokazala da je tempo rada u Hrvatskoj manji u odnosu na prosjek EU i općenito je među nižima u Europi. Također, nešto više od 80 posto Hrvata izvijestilo je o dobroj ravnoteži između poslovnog i privatnog aspekta života, što je vrlo blizu prosjeka EU", navodi ovaj psiholog.

"S obzirom na navedeno, rekao bih da problem radoholizma u Hrvatskoj ipak nije osobito izražen, barem ne u odnosu na ostatak Europe. Ono što je naš problem je lošija kvaliteta poslova u odnosu na EU", zaključuje Mitja Ružojčić.