ŠEST od sedam golova za Švedsku na Svjetskom prvenstvu postigli su reprezentativci stranog podrijetla: Yasin Ayari (Tunis/Maroko), Viktor Gyökeres (Mađarska), Alexander Isak (Eritreja) i Anthony Elanga (Kamerun). Slavila ih je cijela nacija. No, švedska vlada desnog centra, koja ovisi o potpori ekstremno desnih Švedskih demokrata, žurno radi na tome da takvo nešto ubuduće onemogući ili barem bitno oteža.

Koalicijska vlada premijera Ulfa Kristerssona, koju čine Umjerenjaci (bliski našem HDZ-u), Liberali i Demokršćani, posljednjih mjeseci ubrzano šalje u parlament zakonske prijedloge kojima reformira migracijsku politiku. Među njima su stroža pravila za radne dozvole, jačanje sustava deportacija, poticanje takozvanog dobrovoljnog povratka i kontroverzna obveza pojedinih državnih službenika da prijavljuju osobe za koje se sumnja da nemaju pravo boravka u zemlji.

Vlada to predstavlja kao nužan preduvjet "odgovorne i restriktivne migracijske politike", no kritičari tvrde da je riječ o širem političkom zaokretu kojim se strancima, osobito onima podrijetlom izvan Europe, život u Švedskoj želi učiniti nesigurnijim i manje poželjnim. Ukratko, namjera je pokazati strancima da bi im bilo bolje svojevoljno se vratiti odakle su i došli.

Prostor za diskriminaciju imigranata

Oporba, sindikati i organizacije za ljudska prava upozoravaju da takvi zakoni mogu narušiti povjerenje u institucije, potaknuti strah među migrantima i otvoriti prostor za proizvoljne procjene, diskriminaciju i dodatnu marginalizaciju ljudi koji već žive na rubu sustava. A treba imati na umu i da je 27,7 posto švedske populacije rođeno u inozemstvu ili ima roditelje rođene u inozemstvu.

Među brojnim reformama, najviše rasprave i otpora izazvala je obveza službenika u šest državnih institucija, zavodu za zapošljavanje, zavodu za zdravstveno osiguranje, zatvorskom sustavu, agenciji za naplatu dugova, mirovinskom zavodu i poreznoj upravi, da policiji dojave bilo kakve spoznaje o strancima koji nemaju pravo boravka u Švedskoj.

Vladajuća koalicija željela je ovu obvezu nametnuti i zaposlenicima u školama, bolnicama, domovima zdravlja, socijalnim službama, knjižnicama i drugim javnim službama, no nakon pobune učitelja i medicinskog osoblja, čiji je argument bio da ne žele raditi policijski posao, od toga se odustalo. Spomenuta obveza prihvaćena je prije nekoliko dana u parlamentu tijesnom većinom (174-171, uz jednog suzdržanog i tri odsutna).

"Vladina namjera je pokazati tvrdoću u migracijskoj politici i zadovoljiti zahtjeve krajnje desnice kako bi zadržala parlamentarnu podršku, više nego riješiti stvarne probleme. Osobe koje nemaju pravo ostati u Švedskoj moraju napustiti zemlju, ali povjerenje u institucije ne smije se žrtvovati radi političke simbolike", rekao je za Index parlamentarni zastupnik oporbenih Socijaldemokrata Dženan Čišija, inače rođeni Puljanin.

Čišija objašnjava da je problem u tome što bi se ljudi u osjetljivim situacijama mogli prestati obraćati institucijama, čak i kada trebaju policijsku zaštitu ili zdravstvenu pomoć: "To posebno može pogoditi djecu, bolesne osobe i žrtve nasilja. Ako se ljudi boje kontakta s državom, problem ne nestaje, samo postaje manje vidljiv."

"Država najbolje funkcionira kad joj ljudi vjeruju"

"Ovakvim zakonima nagriza se povjerenje u državne institucije. Kada država počne uvoditi obvezu da javne institucije prijavljuju ljude policiji, građani više ne mogu biti sigurni je li institucija kojoj se obraćaju tu da im pomogne ili da ih prijavi. Takva nesigurnost postupno narušava povjerenje u cijeli švedski javni sektor. Država najbolje funkcionira kada joj ljudi vjeruju, a ne kada strahuju od kontakta s institucijama", rekao je Čišija.

Rasprave je izazvao i takozvani zakon o "dobrom vladanju", koji će se primjenjivati na tražitelje azila, osobe čiji su zahtjevi u obradi, ali i retroaktivno na mnoge kojima je već odobren boravak u Švedskoj. "Svatko tko se ne ponaša kako treba ne može računati na ostanak u zemlji", izjavio je švedski ministar za migracije Johan Forssell prilikom predstavljanja zakona.

Problematično je što zakon uopće ne precizira koje se ponašanje smatra neprihvatljivim, odnosno vlada je tek dala naslutiti da se to odnosi na utaju poreza, gomilanje dugova, kriminal i povezanost s ekstremističkim organizacijama. Ovaj koncept izlazi izvan granica kaznenog prava i mnogi ga uspoređuju s rasnim zakonima jer pred strance stavlja drugačije zahtjeve nego pred švedske državljane.

Sve navedeno samo je dio šireg švedskog zaokreta prema restriktivnijoj migracijskoj politici, čiji je deklarirani cilj smanjiti nereguliranu migraciju i ubrzati deportacije. Sama vlada taj konkretni zakon formalno predstavlja kao alat za "učinkovitiji povratak" osoba koje nemaju pravo ostati u Švedskoj, ali u drugim dokumentima otvoreno govori o "paradigmatskom zaokretu" i cilju da se imigracija općenito smanji na "održive razine".

Stroži uvjeti i za ekonomske imigrante

Prema novim pravilima, švedski tužitelji morat će tražiti deportaciju stranih državljana kad ih se tereti za kazneno djelo koje može biti osnova za protjerivanje. Prag je pritom znatno spušten: deportacija je moguća za sva djela za koja je izrečena kazna stroža od novčane. To ipak ne znači automatsko protjerivanje svih stranih počinitelja, jer konačnu odluku donosi sud.

Švedska istodobno pooštrava i uvjete za ekonomsku imigraciju. Od 1. lipnja za radnu dozvolu u pravilu je potrebna plaća od najmanje 90 posto švedske medijalne plaće, trenutačno 34.470 kruna ili 3138 eura mjesečno, uz uvjet da su plaća i radni uvjeti u skladu s kolektivnim ugovorima.

Vlada taj zaokret predstavlja kao način da radna imigracija bude usmjerena prema radnim mjestima koja Švedskoj doista trebaju, dok se istodobno ograničava dolazak slabije obrazovanih radnika.

I pritom se premijeru Kristerssonu prilično žuri. Parlamentarni izbori održavaju se 13. rujna, a ankete pokazuju da vladajuća koalicija zaostaje gotovo deset posto za oporbom. Pritom Liberali po svemu sudeći neće prijeći izborni prag od četiri posto, što dodatno smanjuje izglede za Kristerssonov drugi mandat.

"Vlada je čak zakazala dodatne parlamentarne sjednice tijekom ljeta kako bi neki njezini prijedlozi bili usvojeni u vrijeme izborne kampanje. To pokazuje koliko je vladajućima važno da migracije i pitanja stranaca, a ne nezaposlenost ili stanje javnih službi i ekonomije, budu u središtu političke rasprave", objašnjava Čišija i zaključuje:

Reforme nakon rujanskih izbora?

"Ako Socijaldemokrati nakon izbora budu imali mogućnost formirati novu većinu sa svojim koalicijskim partnerima, razgovarat ćemo o reformama koje će kombinirati učinkovitu migracijsku politiku s pravnom sigurnošću, humanošću i povjerenjem u javne institucije."

A na izravno pitanje smatra li Ayarija Šveđaninom, vođa Švedskih demokrata Jimmie Åkesson odgovorio je ovako: "Ne mogu odgovoriti koji je njegov identitet, to može samo on sam. Nije na meni da nagađam o tome, ali dobrodošao je živjeti u ovoj zemlji." I Ayari i svi ostali švedski strijelci na SP-u rođeni su i odrasli u Švedskoj.