DRŽAVA od plaće uzima veći dio nego ikad otkad postoje usporedivi podaci. Nije uveden nikakav novi porez. Plaće rastu, a dio plaće na koji se ne plaća porez gotovo stoji. Razliku ubiru gradovi, općine i županije, kojima porez na dohodak donosi više nego dvostruko više nego prije četiri godine.

Rekordan ugriz

Od plaće radnika država danas uzima više nego ikad otkad postoje usporedivi podaci. Za medijalnu plaću, onu od koje polovina zaposlenih zarađuje manje, a polovina više, porezi i doprinosi u kolovozu su odnijeli 38 posto ukupnog troška plaće. Do 2021. taj se udio godinama držao između 33 i 34 posto.

Kad smo u proljeće pisali o poreznom ugrizu, bio je 37 posto i rastao je. Nije se zaustavio. Ukupni trošak plaće je sve što poslodavac plati za radnika. Ugriz je dio tog iznosa koji ne stigne na radnikov račun.

Najviše je porastao ugriz na niske plaće. Na plaće pri dnu država je 2021. uzimala oko 30 posto, a danas uzima 34 posto. Na plaće pri vrhu ugriz je porastao znatno manje. Porezni teret tako se prelijeva prema onima koji zarađuju najmanje.

Što sve brojimo u ugriz

U ugriz brojimo sve što poslodavac plati za radnika, a ne stigne na radnikov račun. Prvo je zdravstveni doprinos od 16,5 posto na bruto plaću. Formalno ga plaća poslodavac, ali on je dio cijene rada jednako kao i sama plaća. Od bruto plaće zatim odlazi 15 posto za prvi mirovinski stup i 5 posto za drugi. Na kraju se plaća porez na dohodak, čije stope određuju gradovi i općine.

Prvi stup nije štednja nego porez. Novac odmah odlazi na isplatu današnjih mirovina, a država ih uz to dopunjava iz proračuna.

Brojimo i drugi stup, jer većini radnika ne ostaje. Zamišljen je kao osobna štednja za mirovinu. No drugi stup ima toliko lošu izvedbu da je mirovina iz oba stupa većini manja od one samo iz prvog. Zato se dosad otprilike četiri od pet ljudi pri umirovljenju vraćalo u prvi stup i svoju štednju predavalo državi. Za njih je i tih 5 posto plaće bilo porez.

Plaće rastu, odbitak stoji

Ugriz raste jer dio plaće na koji se ne plaća porez ne prati plaće. Taj dio zove se osobni odbitak i iznosi 600 eura mjesečno. Doprinosi su uglavnom isti postotak plaće, pa ugriz raste kroz porez na dohodak.

Kad plaća raste, a odbitak ne, porez raste brže od plaće. Oporezuje se svaki euro povišice, a dio plaće pošteđen poreza ostaje isti. Medijalna bruto plaća od 2017. se udvostručila, a odbitak je porastao za petinu.

Da je odbitak od uvođenja eura rastao kao medijalna plaća, danas bi iznosio oko 750 eura. Radnik s medijalnom plaćom zbog toga mjesečno daje oko 80 eura više. Toliko bi više dobio da je ugriz ostao na razini iz 2021. Na godinu je to blizu tisuću eura.

Gradovi ubiru razliku

Porez na dohodak od 2018. pripada gradovima, općinama i županijama. U 2025. donio im je 3,9 milijardi eura, više nego dvostruko više nego 2021.

Porez na dohodak raste mnogo brže od plaća. Ukupne isplaćene plaće od 2021. porasle su za oko tri četvrtine, zbog viših plaća i više zaposlenih. Porez na dohodak porastao je za 124 posto. Smanjenje stopa iz 2021. tako je za četiri godine potpuno nadoknađeno: u odnosu na ukupne plaće porez na dohodak danas donosi koliko i prije smanjenja. Samo u 2025. porez na dohodak donio je gotovo pola milijarde eura više nego godinu prije.

Ni država ni gradovi ne miču ništa

Država za 2026. nije pomaknula ni odbitak ni granicu višeg poreznog razreda. Paket poreznih izmjena koji je Vlada u rujnu uputila Saboru od 2027. ukida porez na gotovo sve mirovine. Vlada je to obrazložila upravo poreznim škarama: redovita usklađivanja mirovina guraju umirovljenike u porez. Za plaće isti paket ne mijenja ništa.

Gradovi i općine mogli bi sami smanjiti stope, ali gotovo nitko to ne radi. Zakon im dopušta nižu stopu od 15 posto naviše i višu od 25 posto naviše, s gornjom granicom koja ovisi o veličini mjesta. Čak 489 od 556 gradova i općina ima stope od 20 i 30 posto, što je za općine najviše dopušteno. Nižu stopu manju od 20 posto ima ih samo 28.

Grad Zagreb ima najviše dopuštene stope, 23 i 33 posto.

Iznimke su Rijeka i Bjelovar. Kao veliki gradovi i sjedišta županija smjeli bi naplaćivati do 22 i 32 posto. Rijeka je od 2026. spustila stope s tog maksimuma na 20 i 25 posto. Bjelovar od 2025. ima 18 i 25 posto, najnižu stopu od svih županijskih središta.

Važnija je niža stopa, jer se po njoj oporezuje gotovo svaka plaća. Viša se plaća tek na dohodak iznad 5.000 eura mjesečno. Radnik s bruto plaćom od 1.850 eura, otprilike medijalnom, u Bjelovaru dobije 44 eura mjesečno više nego u Zagrebu, a u Rijeci 26 eura više.

Do kada se može musti krava?

Gradovima je lako jer novac dolazi sam. Ne moraju dizati stope ni objašnjavati nove namete. Dovoljno je da plaće rastu, a odbitak stoji. Ukidanje poreza na mirovine odnijet će im oko 180 milijuna eura, manje od polovine onoga što su samo u 2025. dobili više nego godinu prije.

Rješenje je poznato. Odbitak i granice poreznih razreda trebali bi se svake godine sami usklađivati s plaćama ili barem s inflacijom, kao što je Austrija uvela 2023. Tada bi svako povećanje poreza morao netko izglasati i obrazložiti. Gradovi kojima porez na dohodak donosi više nego što trebaju mogli bi dio vratiti nižim stopama. Rijeka pokazuje da se može.

Dok se to ne dogodi, svako povećanje plaće dijelit će se s gradskim proračunom, i to svake godine u nešto većem omjeru.