RUSKA invazija na Ukrajinu već je sada rezultirala brojnim promjenama na sceni međunarodnih odnosa, među ostalim, ojačala je NATO i zajedništvo u Europskoj uniji.

Što će sve proizaći iz ovog rata do njegova kraja, kakva sve preslagivanja, teško je predvidjeti. To će, među ostalim, ovisiti o njegovu ishodu. Primjerice, ako se Ukrajina uspješno obrani od Rusije, to bi moglo utjecati na pretenzije Kine da krene u osvajanje Tajvana.

Ubrzavanje neovisnosti o Rusiji i razvoja obnovljivih izvora

U brzim obratima i promjenama koje se zbivaju jedna stvar čini se pozitivnom – Europska unija odlučila je smanjiti svoju ovisnost o ruskim izvorima energije diverzifikacijom izvora, ali i ubrzavanjem razvoja obnovljivih, odnosno čistih izvora.

EU se obvezala smanjiti upotrebu ruskog plina za dvije trećine u 2022. kroz uvoz iz drugih zemalja i širenje obnovljivih izvora.

Prošli petak objavljen je američko-europski sporazum prema kojem će SAD opskrbljivati EU s više ukapljenog prirodnog plina kojim bi se zamijenio ruski uvoz. SAD je najavio da će do kraja godine osigurati najmanje 15 milijardi kubnih metara LNG-a.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je 8. ožujka da EU mora postati neovisna od ruske nafte, ugljena i plina.

"Jednostavno se ne možemo osloniti na dobavljača koji nam izričito prijeti. Moramo djelovati sada kako bismo ublažili utjecaj rastućih cijena energije, diverzificirali opskrbu plinom za sljedeću zimu i ubrzali prijelaz na čistu energiju. Što prije prijeđemo na obnovljive izvore energije i vodik, u kombinaciji s većom energetskom učinkovitošću, brže ćemo biti istinski neovisni i ovladati našim energetskim sustavom", istaknula je Von der Leyen.

Izvršni potpredsjednik Europskog zelenog dogovora Frans Timmermans rekao je da je vrijeme da se Europska unija pozabavi svojim ranjivostima i brzo postane neovisna u energetskim izborima.

"Uletimo u obnovljive izvore energije brzinom munje. Obnovljivi izvori energije su jeftin, čist i potencijalno beskonačan izvor energije i umjesto financiranja industrije fosilnih goriva negdje drugdje, oni stvaraju radna mjesta ovdje. Putinov rat u Ukrajini pokazuje hitnost ubrzanja naše tranzicije čiste energije", upozorio je Timmermans.

Hitnost rješenja je skupa

No stručnjaci upozoravaju da proces tranzicije neće biti ni lak ni brz.

Posebno velik izazov bit će pronalaženje praktičnih rješenja koja bi trebala omogućiti da prelazak na čiste izvore ne bude ugrožen kratkim rokovima.

"Važno je da vlade osiguraju da svjetla ostanu upaljena, no to ne znači da možemo ugasiti naše napore u borbi protiv klimatskih promjena. Jako sam zabrinut da bi naši klimatski ciljevi mogli biti još jedna žrtva ruske agresije", rekao je u srijedu Fatih Birol, čelnik Međunarodne energetske agencije (IEA), na otvaranju sastanka ministara energetike.

Energetski analitičari smatraju da je to ambiciozan plan koji će zahtijevati značajnu potporu politike. No, on bi također mogao imati visoku cijenu, kako za europsko gospodarstvo tako i za klimatske ciljeve EU.

Ako se SAD i EU previše usredotoče na pronalaženje novih izvora nafte i plina, a zanemare priliku za izgradnju čistijih izvora energije, to bi moglo povećati pretjeranu ovisnost Europljana o fosilnim gorivima i dovesti do dodatnih dugoročnih troškova za potrošače koji će i dalje ovisiti o izvoru energije koji je već dugi niz godina osjetljiv na skokove cijena.

Stručnjak za nuklearnu energetiku Davor Grgić, profesor na FER-u, upozorava da ubrzavanje tranzicije sa sobom nosi neke ozbiljne posljedice koje nisu svima očite na prvi pogled.

"Vi možete autom putovati od Zagreba do Rijeke brzinom od 80 km na sat ili brzinom od 130 km na sat. Ako putujete brže, brže ćete stići. No cijena će biti veća", ilustrirao je kratko problem Grgić.

"Ako nam je cilj, uz energetsku neovisnost, i borba protiv klimatskih promjena, ovo što se sad događa nije korak u dobrom smjeru ni zbog skupih privremenih rješenja da se osiguraju zamjenski izvori ni zbog toga što neće biti moguće osigurati dosadašnje usmjeravanje financijskih sredstava u energetsku tranziciju, ni zbog diverzitetnih potreba, ni zbog povećanih izdvajanja za obranu i saniranje šteta, ni zbog emisija koje su rezultat ratnih djelovanja, a niti zbog potrebe da Rusija i Kina budu aktivno uključene da bi se postiglo ograničenje emisija. To će zbog ove situacije biti bitno otežano", tumači Grgić.

Primjerice, Njemačka će morati graditi terminale za ukapljeni plin koje ne bi morala graditi da se ne mora u kratkim rokovima osloboditi ovisnosti o Rusiji. Također, neke će se tehnologije proizvodnje i skladištenja obnovljive energije morati početi primjenjivati prije nego što im cijena padne do optimalnih razina.

Tri rješenja za smanjenje ovisnosti EU o Rusiji

Stručnjaci za energetiku ističu da će za iznalaženje rješenja biti potreban snažan utjecaj politike te da će EU u tome trebati pomoć SAD-a. Izvješće koje je 8. ožujka objavila Rhodium Group navodi nekoliko različitih političkih opcija kojima bi SAD mogao pomoći Europi da smanji svoju ovisnost o ruskoj energiji.

Među prijedlozima predstavljena je pomoć u osmišljavanju učinkovitih programa za uštedu energije i instaliranju tehnologija niske emisije:

a) preusmjeravanje postojeće opskrbe LNG-om iz drugih dijelova svijeta u Europu,

b) maksimiziranje korištenja postojećih resursa za proizvodnju energije bez plina i

c) provođenje programa agresivnog odgovora na potražnju.

Rhodium Group priznaje da bi neke od ovih mjera mogle povećati emisije stakleničkih plinova, no tvrdi da će učinak biti mali (manje od 0.1% ukupnih globalnih emisija) i privremen.

Autori izvješća smatraju da je kreatorima politike u SAD-u na raspolaganju niz opcija za značajno ubrzanje istraživanja, razvoja, demonstracije i primjene tehnologija s niskim emisijama koje će biti najučinkovitije u značajnom smanjenju europske ovisnosti o ruskom plinu, a da pritom i dalje ispunjavaju svoje klimatske obveze. To uključuje tehnološka ulaganja u vodik, održiva zrakoplovna goriva, dugotrajno skladištenje električne energije i naprednu tehnologiju baterija te poticaje za proizvodnju i implementaciju kako bi se ove tehnologije povećale.

Neki stručnjaci smatraju da bi SAD također mogao pomoći EU nastojanjem da smanji vlastite emisije CO2.

"Ovo je vrijeme kada Sjedinjene Države mogu pokazati solidarnost s Europom i pomoći u poticanju prave vrste tranzicije", rekao je Jason Veysey, viši znanstvenik koji radi na modeliranju energetskih sustava na Stockholmskom institutu za okoliš.

Zajednička analiza nekoliko istraživačkih centara za klimu pokazala je da bi Europa mogla postići ciljani kraj uvoza ruske energije bez odugovlačenja paralelno s postupnim ukidanjem ugljena te bez izgradnje novih plinskih infrastruktura.

Europa je podijeljena oko gašenja nuklearki i elektrana na ugljen

Stručnjaci smatraju da bi SAD trebao kratkoročno pomoći u opskrbi plinom koji je EU potreban da se oslobodi od ruske ovisnosti. Međutim, nakon što trenutna kriza prođe, SAD bi trebao pomoći EU u smanjivanju potražnje za fosilnim gorivima, umjesto da joj pomaže povećavanjem ponude.

Europske zemlje trenutno su podijeljene oko pitanja kako što prije postići neovisnost o Rusiji.

Neke razmatraju odgađanje postupnog izbacivanja ugljena, a druge produžuju vijek trajanja nuklearnih elektrana.

Primjerice, belgijska vlada odlučila je prošli petak da će za deset godina produžiti rad nuklearnih reaktora, čije je gašenje bilo predviđeno do 2025. godine. To znači da će dva reaktora, Tihange 3 uz granicu s Njemačkom i Doel 4 kod Antwerpena, ukupnog kapaciteta dva gigavata, nastaviti raditi još narednih deset godina.

Njemačka je s druge strane priopćila da je sklopila dogovor s Katarom o nabavi više LNG-a te da planira dovršiti dva terminala za regasifikaciju kako bi primila dodatan uvoz.

Zanimljivo je pritom da bi EU u klimatskom smislu mogla profitirati od prebacivanja na katarski i američki plin. Naime, prema analizi američke organizacije za istraživanje energetike (RMI), intenzitet emisija koji proizlazi iz uvoza ruskog prirodnog plina, što uključuje sve od proizvodnje do transporta, otprilike je dvostruko do trostruko veći (ovisno o udaljenosti od Rusije do odredišta) od intenziteta koji će proizlaziti iz uvoza američkog LNG-a. Katarski LNG je u tom smislu još povoljniji.

Tu su ključni problem emisije metana. Naime, RMI tumači da naftni i plinski sustavi često propuštaju metan (osobito u Rusiji), koji pokreće globalno zatopljenje 85 puta snažnije od ugljičnog dioksida u razdoblju od 20 godina. Ako je primjerice odredište za dostavu plina Düsseldorf u Njemačkoj, metan čini 60 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova za ruski plin, a 50 posto za američki.

Njemačka ne bi trebala ugasiti preostale nuklearke

Mnoge članice EU ovisne su o ruskom plinu, ali i o nafti i ugljenu. Prirodni plin čini 25% ukupne potrošnje energije u Njemačkoj od čega 55% dolazi iz Rusije. Kada bi taj uvoz iznenada prestao, najveće gospodarstvo i najmnogoljudnija zemlja EU-a našla bi se u velikim problemima. Stručnjaci procjenjuju da Njemačka ne može postići neovisnost o ruskom plinu prije 2024.

Brojne istočne članice EU-a još su ovisnije o ruskom plinu.

Tu treba imati na umu da su cijene energenata jako osjetljive na smanjenje opskrbe plinom iz Rusije unatoč tome što on nije ni približno glavni izvor energije u EU. Kada je ponuda manja od potražnje, cijene skaču.

Grgić smatra da bi Njemačka, koja je najveći ovisnik o ruskom plinu, u ovoj situaciji kada treba ubrzati stjecanje neovisnosti o Moskvi, trebala odgoditi zatvaranje svojih preostalih nuklearki predviđeno do kraja 2022.

"Zadnje tri njemačke nuklearke, Isar-2, Emsland i Neckarwesthein-2, zajedno imaju snagu nešto veću od 4000 MWe. Za usporedbu opterećenje hrvatskog elektroenergetskog sustava ovih je dana u maksimumu oko 2500 MWe", kaže Grgić.

"Te elektrane po trenutnom planu trebaju raditi samo do kraja ove godine. Prvi put su spojene na mrežu u razdoblju 1988. na 1989. Po planovima prije nesreće u NE Fukušima trebale su raditi do 2034., 2035. i 2036. godine. Tehnički su to u stanju. Problem je u tome što izgleda da čak ni njihovi vlasnici, koji su postigli financijsku nagodbu s državom o kompenzaciji zbog njihovog ranijeg zatvaranja, sada više nemaju prevelikog interesa za nastavak rada.

Takvi su barem bili stavovi prije rata u Ukrajini. Produžetak rada ovih elektrana bio bi vrlo važan za njemačko gospodarstvo i sigurnost sustava. U situaciji kada treba naći zamjenu za ruski plin, svakako nije previše pametno tražiti još i zamjenu potrebnu zbog njihovog gašenja. Nema nikakvog sigurnosnog ni tehničkog razloga da one ne nastave rad. Problem je vjerojatno najviše vezan za ljudske resurse jer planovi za njihov rad nisu rađeni dalje od kraja ove godine.

"Vrijeme istječe, odluku treba donijeti brzo"

Vrijeme sigurno istječe i odluku će trebati donijeti brzo. Njemačka na svom teritoriju ima i proizvodnju nuklearnog goriva, u tvornici koja je dio firme Framatom, a za nastavak rada treba vrlo skoro naručiti gorive elemente", upozorava stručnjak s FER-a.

Ističe da bi odluka o nastavku rada nuklearki u Njemačkoj bila u skladu s planom za smanjenje emisija CO2. Naime, većina obnovljivih strategija podrazumijeva više oslanjanja na korištenje električne energije u svim granama ljudske djelatnosti, a nuklearke je proizvode sigurno i ekonomično. Izgradnja svakog novog proizvodnog kapaciteta, čak i kad je je riječ o obnovljivim izvorima, izaziva dodatne emisije u odnosu na već izgrađene elektrane koje u svom radu ne emitiraju CO2. Naime, svaka gradnja povezana je s emisijama CO2.

"Nuklearke u prvome redu proizvode električnu energiju i ne ovise o vremenskim uvjetima niti o dobu dana. Njemačke elektrane dokazano su u stanju funkcionirati s obnovljivim izvorima prisutnim u mreži. Ako se želi dati prednost radu obnovljivih izvora i zadržati nuklearke na punoj snazi, mogu se koristiti tehnologije spremanja električne energije čiji je razvoj ionako nužan za obnovljive izvore. Nadalje, ako se već toliko priča o vodiku, nuklearke mogu preko elektrolizatora proizvoditi i vodik.

Dio prirodnog plina koristi se za grijanje, a očekuje se da će se pravi problemi s energentima u Europi pojaviti iduće zime. Približno 65% proizvedene toplinske energije, zbog zakonitosti termodinamičkog procesa, nuklearke odbacuju u okolinu. To je toplina niskih parametara, no moguće ju je uz manje modifikacije iskoristiti za grijanje kućanstva čak i u elektranama koje nisu originalno građene za kogeneraciju", tumači Grgić.  

Uz sve navedeno europski čelnici traže načine za smanjenje potražnje za energijom generalno, povećanjem energetske učinkovitosti raznim tehnologijama kao što su toplinske pumpe, rekonstrukcija zgrada i podrška alternativnom transportu.

Hrvatski premijer Andrej Plenović najavio je ovaj tjedan da bi Hrvatska mogla sudjelovati u izgradnji novog bloka u NE Krško. Na ovu odluku, koja se može smatrati pozitivnom, očito je utjecao rat u Ukrajini.

>> VIDEO Presica Janše i Plenkovića: Hrvatska će sudjelovati ako bude nadogradnje Krškog

Koje je rješenje za situaciju?

Grgić smatra da je rješenje za nastalu situaciju taj da se koriste sva moguća rješenja zajedno.

"Situacija će ovisiti o tome kolika će biti potreba za grijanjem iduće zime koja je kritična. Ima dosta efikasnih metoda štednje i u transportu i kućanstvima koje nisu dovoljno iskorištene. Dio fosilnih goriva doći će iz alternativnih izvora i od zamjenskih dobavljača. Na tome se već radi.

Neke će zemlje razmisliti trebaju li se odreći tehnologija koje su u stanju pomoći. Nuklearna je jedna od njih. Energetska tranzicija koja se sad radi ne može se raditi na brzinu i bez promišljanja za dugi niz godina. Ne vidim kako može pomoći ako su naše sadašnje odluke isforsirane. Treba znati i to da su tehnologije kojih se sad više ili manje opravdano odričemo jednom smatrane napretkom.

Dio rješenja bit će distribuiranog tipa i ovisit će o poticajima i odlukama pojedinaca. Tu spadaju toplinske pumpe i fotonaponski paneli. No, to nije svatko u stanju napraviti, a to jednostavno ovisi i o gustoći naseljenosti. Dio rješenja morat će biti centraliziran jer je to još uvijek ekonomičniji način koji u konačnici troši manje resursa. Rješenju problema grijanja mogu doprinijeti i kogeneracijska postrojenja ili bolje korištenje otpadne topline. Ne tako davno govorilo se da je bolje koristiti plinsku mrežu i etažne bojlere za grijanje nego centraliziranu toplinsku mrežu ili električnu energiju. Ako je plin nedostupan, a i zbog emisije CO2 ta se situacija može promijeniti.

Obnovljivi izvori na koje se tranzicija oslanja uglavnom proizvode električnu energiju. Ona je iz tih izvora, uvjetno govoreći čista, i može se koristiti preko dizalica topline i naprednih električnih grijalica. No potrebna ulaganja u električnu mrežu mogu biti problem", kaže Grgić.

Ističe da mnogi polažu nade u vodik.

"No zaboravlja se da vodik nije gorivo poput prirodnog plina ni po svojim fizikalnim i kemijskim značajkama ni po porijeklu. Budući da ga treba proizvesti nekom od tehnologija, on nije primarno gorivo, nego nositelj energije. Na duge staze on će odigrati svoju ulogu, ali dok tehnologija ne bude zrela za to, ulaganja u potrebnu infrastrukturu bit će velika. Dakle, da bismo riješili problem, morat ćemo koristiti različita postojeća i nova rješenja i ona će u najvećoj mjeri biti moguća, no ona neće biti ista za sve zemlje. Problem je značajan, ali ne i egzistencijalan i ne treba ga rješavati ishitreno i rezovima", tumači naš sugovornik.

Za kraj podsjeća da treba imati na umu da je nastalu situaciju potencirao rat u Ukrajini koji neće vječno trajati.

"On će vjerojatno uskoro završiti jer bi dodatno eskaliranje situacije značilo da ćemo imati veće probleme nego što je zamjena energetskih izvora. Iako se sad čini čudno to reći, ako Rusija reagira na normalan način i situacija se smiri, neke kontakte će trebati obnoviti. Povjerenje je jasno izgubljeno i ucjene se ne mogu dozvoliti - smanjenjem ovisnosti smanjit će se i mogućnosti za ucjene - ali dugoročno potpuno izoliranje Rusije moglo bi svima stvoriti više štete nego koristi", poručio je Grgić.