Foto: Hina

BITNO je mjesto gdje živim. Živim u Republici Hrvatskoj. U predivnoj Hrvatskoj koju sam od malih nogu obožavala i veličala njezine ljepote. Do današnjeg dana.

Danas, 11. travnja 2017. godine spoznala sam grubu činjenicu o mojoj veličanstvenoj Hrvatskoj. Moj Dom, moj Dom će moja Hrvatska, s ljudima koji njome upravljaju, razrušilti.

Danas su ponovno ''bacili'' tvrtku moga supruga u blokadu. Iako nakon 2 godine blokade koju su nam priuštili uspjeli smo odblokirati račune od tvrtke i krenuti u kakvo – takvo poslovanje. Danas sa žalošću mogu priopćiti da smo opet blokirani.

Država skuplja priloge za Todorića na leđima malog čovjeka!

Zbog duga prema plaći koju moj suprug nije želio sam sebi isplatiti, nego radije platiti ljude i dobavljače. Iako njemu nisu platili račune, on se trudio platiti račune drugima, a sebi ostati dužan plaće i doprinose. A zašto je danas ponovno blokiran? Jer država skuplja priloge za Todorića na leđima malog čovjeka!

Ne moraš biti s kvocijentom inteligencije na 170 da bi shvatio što se zapravo događa. Vjerujem da nismo jedini kojima je Ministarstvo financija poslalo Rješenje o ovrsi. Mjesecima smo već u predstečajnoj nagodbi i mjesecima s Ministarstvom financija komuniciramo koji nas uvjeravaju da je bitno samo da ''nešto'' uplaćujemo, ali danas, 11. Travnja 2017. godine ploča se promijenila.

Nema više'' polako uplaćujte''

Danas, moramo uplatiti SVE.

Odjednom, nema više'' polako uplaćujte'', nego sve morate u roku 8 dana uplatiti inače ste ovršeni. Svih 17 803 kn i 89 lipa, a to što smo već otplatili 4 000 kn istog tog kredita, uključujući i kredit od predstečajne nagodbe koji se otplaćuje svaki mjesec.

Moj suprug je otplatio,svojim radom, a ne Pero, Đuro, Milka kao što oni sada plaćaju Todorićev dug. Moj suprug u svom životu nema ni krov nad glavom, a Todorić ima dvorac. Ne kuću, DVORAC! I on je vrijedan spašavanja?!

Bijesna sam!

Bijesna sam jer se na mojim leđima kuje oružje za drugoga! Zašto netko drugi onda ne otplaćuje dugove naše tvrtke? Ali, ne, mi se ne prezivamo Todorić, mi ne zapošljavamo 40 000 ljudi, ali voljeli bismo zapošljavati još ljudi, učiti ih novim stvarima, pokazati im kako postoje dobri ljudi još u Hrvatskoj koji su ostali da rade i da učine Nju boljim mjestom za svoju djecu.

Mi smo ostali zbog vjere u pravdu i poštenje, zbog Ljubavi prema poslu koji smo uspjeli spasiti i onda danas i izgubiti.

I onda me pitaju, '' Ali draga, imaš 25 godina, pa kad ćete imati djecu, pa vrijeme vam je!'' . i što da im odgovorim? Nikad – jer nemam novaca za platiti stan i režije nego mi mama šalje svaki mjesec neku kunu?

Da priuštim sebi sramotu i da mi dijete nema što za doručkovati i večerati jer eto mama i tata mogu jednom dnevno za ručak jesti 5 dana stari kruh, a dijete treba kašicu – ( više puta dnevno!!! )?

Kako da to priuštim malenom biću jer eto država je odlučila da treba skupiti novaca za Agrokor, Ledo, Jamnicu, Belje, Inu i ostale koji su propali '' magičnim putevima ''. Što mislite da je narod glup?! E ali znate što je još najgora stvar u svemu ovome, što ja imam 25 godina i diplomu. I gledam u tu diplomu i plačem za što je moj otac ratovao!

U Vukovaru su jedan do drugoga bili pripadnici Bad Blue Boysa, Armade, Torcide, Kohorte, Ultrasa... Kao i devedesetih, kad se nije pitalo za koga tko navija.

Tada je bilo bitno samo kako obraniti Hrvatsku.

Danas ne idu silom na nas, danas nam Majčica Država Hrvatska uzima sve na lijep i kulturan način.

P.S. nisu bitni ni Srbi ni Bosanci, ni ustaše ni partizani. Bitni smo MI LJUDI KOJI PATIMO ZBOG TUĐIH POGREŠAKA UMJESTO DA SVAKI ZA SOBOM ČISTI SVOJE DVORIŠTE I DUGOVE! E, ali nije ni bitno je li SDP ili HDZ. To su samo imena. LJUDI NOSE SNAGU U SEBI I SVOJOJ RAZLIČITOSTI.

''Nema poraza ni pobjeda nego uvijek i svuda, kod poraženih jednako kao i kod pobjednika, napaćen i ponižen čovjek.''