SIN POSLJEDNJEG iranskog šaha posljednjih se godina sve snažnije pozicionira kao glas promjena u trenutku kada se Iran ponovno suočava s valom masovnih prosvjeda. No ostaje otvoreno pitanje može li Reza Pahlavi doista ujediniti oporbu i imati stvarnu ulogu u budućem, demokratskom Iranu, analizira DW.

>> Razvoj događaja u Iranu pratite na Indexu

Od svrgavanja njegova oca s vlasti 1979. godine, Reza Pahlavi gotovo pola stoljeća živi u egzilu u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom pobuna i ustanaka protiv iranskog režima posljednjih godina, uključujući aktualne prosvjede s početka 2026., koristi svoju međunarodnu vidljivost kako bi pozvao na snažnije djelovanje unutar Irana, predstavljajući se kao sekularni i prodemokratski zagovornik promjene režima.

Život u sjeni revolucije

Rođen 1960. godine, Pahlavi je najstariji sin šaha Mohammad Reza Pahlavi i carice Farah, a njegov otac je 1953. postao autoritarni vladar nakon američko-britanskog državnog udara u kojem je svrgnut iranski premijer Mohammad Mosaddegh, koji je želio nacionalizirati iransku naftnu industriju. Tijekom očevog krunjenja 1967. službeno je proglašen prijestolonasljednikom, iako je tada imao samo sedam godina.

Islamska revolucija 1979. godine okončala je vladavinu monarhije, koju su Sjedinjene Američke Države dugo podržavale. Pad režima uslijedio je nakon godina političke represije i rastućih društvenih nejednakosti te je doveo do uspostave teokratske vlasti koja Iranom upravlja i danas.

U trenutku revolucije Pahlavi se nalazio u SAD-u, gdje je prolazio obuku za vojnog pilota. Kasnije je diplomirao političke znanosti na Sveučilištu Južne Kalifornije i trajno se nastanio u SAD-u. Od tada se otvoreno protivi aktualnom režimu i nastoji se nametnuti kao jedan od najistaknutijih glasova iranske oporbe.

Kakvu budućnost nudi Iranu?

"Moja životna misija je stvoriti uvjete da iranski narod konačno može sam odlučivati o svojoj budućnosti na slobodnim i poštenim izborima", rekao je Pahlavi za DW 2023. godine. "Onoga dana kada Iranci izađu na birališta kako bi odlučili o svojoj budućnosti, moja će misija biti ispunjena, a moja politička uloga završena."

Iako javno zagovara referendum na kojem bi građani sami odlučili o obliku vlasti, Pahlavi se istodobno nastoji pozicionirati kao ključna figura tranzicijskog razdoblja, pa čak i potencijalni dugoročniji vođa zemlje.

Tijekom dvanaestodnevnog rata Izraela i Irana u lipnju ponudio se kao privremeni čelnik u slučaju kolapsa vlasti. Na konferenciji za novinare u Parizu poručio je: "Danas sam ovdje kako bih se stavio na raspolaganje svojim sunarodnjacima i poveo ih putem mira i demokratske tranzicije." Dodao je kako ne traži političku moć, već želi pomoći Iranu da u kritičnom trenutku pronađe put prema stabilnosti, slobodi i pravdi.

Predstavio je i okvir tranzicije utemeljen na teritorijalnom integritetu, individualnim slobodama, jednakosti građana te jasnom razdvajanju religije i države. Konačni politički sustav, naglasio je, trebao bi biti potvrđen na nacionalnom referendumu, pri čemu nije isključio ni mogućnost ustavne monarhije sa simboličnom ulogom vladara.

Podrška dijaspore i skepticizam u Iranu

Gotovo 50 godina nakon odlaska u egzil, Pahlavi i dalje uživa potporu dijela iranske dijaspore. Njegovi pristaše osobito su aktivni na društvenim mrežama i u zapadnim medijima, no zbog stroge kontrole interneta u Iranu teško je procijeniti kolika je njegova stvarna potpora među stanovništvom unutar zemlje.

S obzirom na to da nekoliko generacija Iranaca nikada nije živjelo u monarhiji, ostaje otvoreno pitanje bi li se zemlja uopće priklonila povratku takvog sustava.

Ipak, neki analitičari smatraju da bi Pahlavi mogao imati ulogu u prijelaznom razdoblju. "U jednom trenutku ovom je pokretu potrebna politička figura menadžera i osoba oko koje se ljudi mogu okupiti", rekao je za DW Alex Vatanka iz američkog Instituta za Bliski istok.

Vatanka upozorava da Pahlavija čeka težak zadatak uvjeravanja skeptika da može biti pouzdan upravitelj tranzicije nakon vrhovnog vođe, a ne netko tko bi pokušao koncentrirati vlast u vlastitim rukama.

Kontroverze na međunarodnoj sceni

Pahlavijevi međunarodni kontakti dodatno kompliciraju njegovu poziciju. Posljednjih godina susretao se s brojnim svjetskim čelnicima, a posebnu pozornost izazvao je njegov susret s izraelskim premijerom Benjamin Netanyahu u proljeće 2023.

S obzirom na dugogodišnje neprijateljstvo Irana i Izraela, ta bliskost izaziva otpor među mnogim Irancima, osobito nakon nedavnog oružanog sukoba dviju zemalja, u kojem Izrael doživljavaju kao agresora.

Unatoč aktualnim prosvjedima, i dalje nije jasno mogu li oni srušiti postojeći režim. Pahlavi je u početku pozivao na štrajkove i masovne demonstracije, no nakon oštre represije njegove su poruke postale znatno opreznije.

Iako je oporbu ohrabrila činjenica da su se prosvjedima pridružili i trgovci, tradicionalno skloni vlastima, mnogi promatrači ostaju skeptični prema mogućnosti brze demokratizacije.

Malo vjerojatno

"Iranska država duboko je ukorijenjena i stalno djeluje u kriznom modusu, kako institucionalno tako i kroz sigurnosne strukture", rekao je za DW Arshin Adib-Moghaddam, supredsjedatelj Centra za iranske studije na londonskom SOAS-u. "Sami prosvjedi neće zamijeniti sustav."

Slično razmišlja i Vatanka, koji ističe da će presudni faktori biti dugoročna izdržljivost prosvjednika, prelasci pojedinaca unutar režima na stranu oporbe te utjecaj vanjskih aktera, uključujući SAD i iransku dijasporu.

"Pitanje nije samo mogu li vlasti ugušiti ove prosvjede, nego imaju li snage spriječiti sljedeće, koji će izbiti ako ovaj val ne dovede do pada režima", zaključuje Vatanka.