JAVNA isprika đakovačkog nadbiskupa Đure Hranića žrtvama svećenika Zlatka Rajčevca definitivno je događaj koji bi mogao dovesti do promjene paradigme kada je riječ o odnosu hrvatskog društva prema problemu seksualnog zlostavljanja djece u Katoličkoj crkvi.

>> Đuro Hranić: Postiđen sam što nisam slušao žrtve i što sam branio Rajčevca. Oprostite

Da bismo razumjeli zašto je riječ o potencijalno prijelomnom događaju, trebamo se prvo podsjetiti kako smo uopće došli do toga da jedan hrvatski nadbiskup na YouTubeu objavljuje video u kojemu moli za oprost i priznaje vlastite pogreške. Toga dosad u hrvatskoj povijesti nije bilo.

Kako smo došli do Hranićeve javne isprike?

Sve je započelo serijom istraživačkih članaka novinara Hrvoja Šimičevića u Novostima, koji je otkrio da je sotinski svećenik Zlatko Rajčevac zlostavljao više djevojčica u tom slavonskom selu. 

>> Hranić znao za svećenika pedofila. Nije ga poslao u penziju, pustio da radi s djecom

Kada su se na to Hraniću požalile dvije majke, on je formalno ispoštovao vatikansku proceduru koja je predviđena u tim slučajevima, ali je i Rajčevca javno uzeo u zaštitu te ga odbio premjestiti iz Sotina, čak i nakon što je potvrđena optužnica protiv njega. Rajčevac je umro prije kraja suđenja.

Dio medija je prenosio članke iz Novosti te se u par tjedana stvorio javni pritisak na Hranića, koji je zbog toga odlučio sazvati konferenciju za medije, a u njenoj najavi je dovodio u pitanje Šimičevićev novinarski rad.

Hranićeva katastrofalna konferencija za medije

No, Hranić se na presici pokazao katastrofalnim, zakopavši se još više. Jasno je demonstrirao da mu je dobrobit svećenika zlostavljača bila ispred dobrobiti njegovih žrtava. 

>> Nadbiskup Hranić o svećeniku pedofilu: Da sam ga maknuo, srušio bi mu se svijet

Umjesto da presicom zaključi priču, Hranić je nehotice dolio ulje na vatru. I oni koji dotad nisu znali za sotinski slučaj nakon Hranićeva javnog istupa su saznali, kao i to da je nadbiskup poprilično bešćutan i moralno pogubljen lik. To je izazvalo bijes u javnosti te se konačno krenulo ozbiljno raspravljati o pedofiliji u Katoličkoj crkvi u Hrvata. 

Naravno, u toj raspravi su se odmah pojavili i klerikalni apologeti, koji su pokušali relativizirati Hranićeve propuste ili skrenuti fokus javnosti na "skandale", poput onoga s crtićem Drske djevojke, na kojem već danima jašu obiteljaši.

Ipak, to nije uspjelo sabotirati traženje pravde za žrtve sotinskog predatora i zgražanje nad bešćutnim Hranićem. Kako je priznao i sam moralni teolog i profesor KBF-a Tonći Matulić, i među katoličkim vjernicima je "kiptio bijes" zbog Hranića.

Hrabrost žrtve zlostavljanja je bila ključna

Onda je uslijedio još jedan ključni moment: jedna od Rajčevčevih žrtava je progovorila u emisiji Provjereno. Svakome tko je gledao taj prilog Danke Derifaj bilo je jasno koliku je štetu zlostavljač nanio žrtvi, zbog čega je Hranić ispao još monstruozniji.

>> Žrtva svećenika kojeg je Hranić štitio: Zlostavljao me 10 godina. Imao je pištolj

Stvari su dodatno eskalirale očitovanjem Vatikanske nuncijature u Hrvatskoj, koja je potvrdila da je Hranić formalno sve učinio ispravno, ali i da je pokazao izostanak empatije za žrtve. Bila je to golema javna pljuska za Hranića i njegove podržavatelje na klerikalnoj desnici.

>> Reakcija Vatikana na Hranića: "Vjerovao optuženom pedofilu, a ne majci žrtve"

I tako smo došli do Hranićeve isprike, koja je bar djelomice motivirana željom da se zadrži nadbiskupska fotelja. Čitanje s papira isto nije najsretnije, kao ni činjenica da Hranić nije ponovno sazvao konferenciju za medije, jer ova isprika otvara i nova pitanja. Primjerice, planira li se sam povući s pozicije nadbiskupa?

Posipanje pepelom

Ipak, revolucionarno je čuti od jednog hrvatskog nadbiskupa da se tako posipa pepelom.

"Nažalost, tek sam ovih dana, slušajući javno svjedočanstvo jedne žrtve, kao i glas crkvene i opće javnosti, preispitujući sebe samoga pred raspetim Gospodinom, uvidio koliko velik propust i pogrešku sam učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava i potrebu zaštite koju su od mene tražile", rekao je Hranić.

"Priznajem to i s osjećajem duboke postiđenosti izričem svoje kajanje! Žao mi je što nisam s dovoljno pažnje i suosjećanja slušao njihov krik koji vapi upomoć, kao ni vapaj obitelji i drugih osoba koje su im na razne načine nastojale pomoći", poručio je Hranić.

Kritičari Crkve su bili u pravu

Nadbiskup je također svojim istupom potvrdio da su bili u pravu svi oni kritičari, koji su isticali da u Katoličkoj crkvi u Hrvata postoji klerikalni odnos prema pitanju svećeničkog zlostavljanja djece, da se o tome šuti, da vlada uvrnuti moral po kojem je reputacija zlostavljača važnija od traume žrtve itd.

Usput, Hranić bi se trebao ispričati i Hrvoju Šimičeviću, čiji je novinarski integritet dovodio u pitanje.

>> Ovo je razgovor Hranića i novinara koji je otkrio da je štitio svećenika pedofila

Klerikalna desnica je sudjelovala u medijskom zataškavanju svećeničkog zlostavljanja

Još važnije, Hranićeva isprika dokazuje koliko su bili u krivu svi oni koji su dosad šutjeli o problemu svećeničkog zlostavljanja djece, koji su ga relativizirali, koji su na bjelodano zlostavljanje reagirali s "A što je s crtićem?" ili "Najveći zlostavljači su zapravo treneri i učitelji" ili "Skrećete pažnju sa Zambije!" ili nekim od ostalih whataboutisama koji su nas zasipali proteklih dana. 

>> Obiteljaši poludjeli zbog crtića, a o crkvenom zataškavanju zlostavljanja djece šute

Sve je to zapravo bilo zataškavanje skandala. Hranićeva je isprika nehotično prokazala takvo klerikalno licemjerje, s kojim bismo u vezi ovih tema trebali jednom zauvijek završiti. Tko sljedeći bude na taj način htio relativizirati zlostavljanje djece, treba biti isključen iz javne debate kao zataškavač zločina. 

Sada će biti zanimljivo vidjeti kako će reagirati Hranićevi podržavatelji. Nadbiskup se svojim videom metaforički olakšao po svima njima. Hoće li ga se odreći ili će se s njime prešaltati na novu poziciju u kojoj ipak treba pokazati trunku obzira i pažnje žrtvama svećeničkog zlostavljanja, a ne zlostavljačima?

Ovaj Uskrs je prilika za Hrvate katolike da se suoče sa sobom

Već spomenuti teolog Matulić je u jednom javnom nastupu zavapio kako je grozno što se vjernici pred Uskrs moraju baviti temom pedofilije u Crkvi. Baš obratno! Katolički vjernici u Hrvatskoj bi nadolazeći Uskrs, koji podrazumijeva i brojna obiteljska okupljanja, trebali posvetiti baš toj temi i, konkretno, slučaju Rajčevac-Hranić. 

>> Katolički profesor: Tema pedofilije me opterećuje pred Uskrs, možemo o tome u rujnu

Trebali bi sat-dva nakon uskrsnog ručka posvetiti baš tome da se o svemu informiraju, da primijete koja je razlika u pristupu koji u centar stavlja žrtvu, što je nova doktrina njihove Crkve, i pristupu koji u centar stavlja reputaciju Crkve, što podrazumijeva zataškavanje i nanošenje dodatne boli žrtvama zlostavljanja. 

Vrijeme je za detabuiziranje ove tematike među katolicima u Hrvatskoj. Uskrs je prava prilika za to da svi oni koji su dosad bili na liniji zataškavanja i kmečanja da je svako izvještavanje o svećeničkoj pedofiliji napad medija na Crkvu pokušaju uskrsnuti malo svoje humanosti nauštrb svoje zadrtosti. Učinite Isusa konačno ponosnim na sebe!

Crkva se mora promijeniti

Sve u svemu, iako na prvi pogled može izgledati kao prvoaprilska šala, danas se dogodilo sljedeće: jedan katolički nadbiskup se javno pokajao i ispričao za konkretne greške u slučaju svećenika zlostavljača djece, a potvrđen je i stav novinara i medija koji su inzistirali na toj temi, dok je odbačen zavjet šutnje koji inače vlada na klerikalnoj desnici. Svi oni koji su bili na liniji zataškavanja su javno osramoćeni.

I najvažnije: ubuduće se nijedan crkveni velikodostojnik ne smije odnositi prema žrtvama svećeničkog zlostavljanja poput Hranića. Crkva se mora promijeniti, mora naučiti svoje vjernike da ne šute o zlostavljanju. Mora naučiti katoličke roditelje da vjeruju svojoj katoličkoj djeci i da njihovu dobrobit stavljaju ispred reputacije seoskog popa.

To bi moglo dovesti do novih otkrića svećenika zlostavljača jer očito je da su se te stvari dosad u Hrvatskoj mele pod tepih. Sada se žrtvama, kao nikad dosad, otvara prostor da javno progovore. I da prijave.

To su dobre stvari za hrvatsko društvo. Ovako izgleda napredak. 

>> *Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala