HRVATSKI znanstvenici ponovno su se našli u svjetskom vrhu. Novo otkriće, objavljeno u prestižnom časopisu Science, pokazalo je kako kvar u mehanizmima popravka naših gena može pokrenuti kroničnu upalu, ubrzano starenje i razvoj agresivnih tumora jetre u ranoj životnoj dobi.

Greška u DNA

Istraživanje je proveo međunarodni konzorcij predvođen laboratorijem prof. Ivana Đikića na Goethe Sveučilištu u Frankfurtu. Znanstvenici su u njemu razotkrili temeljnu molekularnu poveznicu između oštećenja DNA, aktivacije imunološkog sustava i nastanka ubrzanog starenja i raka jetre.

U središtu istraživanja nalazi se enzim SPRTN koji je ključan za uklanjanje tzv. DNA-protein čvorova - u kojima proteini ostaju čvrsto vezani za DNA čime ometaju normalno funkcioniranje gena. Studija pokazuje da mutacije u genu SPRTN, koje uzrokuju rijedak Ruijs-Aalfsov sindrom, dovode do nakupljanja oštećene DNA. Dijelovi takve DNA izlaze iz jezgre u staničnu citoplazmu, gdje ih imunološki sustav pogrešno prepoznaje kao virusnu infekciju. Time se aktivira signalni put cGAS-STING i pokreće kronična upala, i to već od početka embrionalnog razvoja. Posljedice takve upale su ubrzano starenje svih organa i tkiva, i izrazito povećanje rizika od razvoja raka jetre, tzv. hepatocelularnog karcinoma.

Prof. Đikić ističe da nepopravljena oštećenja DNA nisu samo genetski problem. "Ona djeluju kao snažan okidač kronične upale koja može temeljito narušiti zdravlje cijelog organizma i znatno skratiti životni vijek", dodaje.

Moguća terapija

Rezultati istraživanja upućuju i na moguće terapijske smjerove.

Prof. Đikić kaže da bi se moduliranjem upalnih signalnih puteva možda moglo usporiti napredovanje bolesti, što otvara vrata novim strategijama liječenja, ne samo za oboljele od ovog rijetkog sindroma, nego i za širi spektar bolesti povezanih s oštećenjem DNA i kroničnom upalom.

"Proučavanjem rijetkih nasljednih poremećaja često dolazimo do općih bioloških principa poput starenja i nastanka tumora. Takva saznanja mogu imati dalekosežne koristi u razvoju budućih terapija", dodaje Đikić.

Veliki tim hrvatskih znanstvenika

Posebnu težinu ovom radu daje činjenica da je u njemu sudjelovalo čak šest hrvatskih znanstvenika. Riječ je o plodu dugogodišnje međunarodne suradnje Đikića s prof. Janošem Terzićem sa Sveučilišta u Splitu.

Uz dr. Ines Tomašković, u istraživanju su sudjelovali i Mateo Glumac, Marija Bošković, Koraljka Husnjak te Petra Beli, koji danas svoje znanstvene karijere nastavljaju u Njemačkoj. Prof. Terzić, voditelj Laboratorija za istraživanje raka na Medicinskom fakultetu u Splitu, naglasio je važnost suradnje s profesorom Đikićem.

"Projekt je započet još 2016. godine upravo u Splitu, gdje je prvi put razvijen model miša s mutacijama u genu SPRTN, i to mutacijama kakve su imali bolesni ljudi. Takvi modeli omogućuju proučavanje načina nastanka bolesti, što najčešće nije moguće postići na druge načine. Kad se otkrije kako nastaje bolest, onda se može pokušati intervenirati u njen put razvoja, te je liječiti na miševima, što je gotovo redovito prvi korak u razvoju lijeka za ljude", kaže Terzić.

Mlada autorica

Prva autorica na radu je dr. Ines Tomašković, mlada hrvatska liječnica i znanstvenica koja je u Frankfurtu provela ključne eksperimente.

Prof. Đikić ističe da je riječ o "iznimno talentiranoj i hrabroj znanstvenici koja je prije sedam godina započela zahtjevan projekt, doktorirala prošle godine i već sada stoji iza otkrića s potencijalno velikim utjecajem na razumijevanje starenja i razvoj tumora".

Dr. Tomašković danas je na specijalizaciji iz dermatologije u Frankfurtu, a njezin rad već se navodi kao primjer uspjeha mladih hrvatskih znanstvenika u međunarodnom istraživačkom okruženju.