PRIČA oko zabrane rada nedjeljom (usput i zabrane rada blagdanima) vjerojatno je počela kada su u HDZ-u htjeli ojačati svoj poljuljani izgled demokršćanske stranke pa je netko donio popis Deset Božjih zapovjedi. Sjeli ljudi za stol, kako se to kod nas radi, uz kavu iz automata i mineralnu vodu, onu s mjehurićima, i počeli redom čitati.

Nakon što su tiho, ne gledajući jedan drugoga u oči, prošli "Ne učini preljuba!", "Ne kradi!", "Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!" i "Ne poželi kuće bližnjega svoga!", dođoše do spasonosne rečenice: "Sjeti se da svetkuješ dan subotnji!"

Mrmljanje slaganja proširi se sobom za sastanke: "A, to može, daj neradnu nedjelju!" Svi se slože, a onda netko još pametno doda: "Ali zabrana samo za trgovine, nemoj nam dirati birtije, restorane i posebno ne kladionice!" Svi se složiše.

Glumljenje demokršćanske tradicije stranke koja je daleko od kršćanskih vrijednosti

Ničim se, naime, osim održavanjem imidža prividno demokršćanske stranke koja deklarativno poštuje vjerske tradicije (no samo neke!), ne može objasniti ovakva nespretna i štetna zabrana rada nedjeljom i praznikom koju je zakonski proveo HDZ.

Kao što znamo – zabranili su rad nedjeljom. Eto, brinu se za radnike, ali, eto, samo radnike u trgovini – radnici u restoranima i kafićima uredno mogu raditi. Njima obiteljski odmor nedjeljom, čini se, ne treba, premda su im smjene često puno gore od bilo kojih u sustavu trgovine. Zanimljivo, uredno nedjeljom mogu raditi kladionice, tako da ne možete kupiti kruh i pelene, ali se možete kladiti, što je valjda društveno prihvatljivo i poželjno. Također, ako radite kao trgovac na benzinskoj pumpi, niste, čini se, među onima koji trebaju obiteljski odmor jer radite nedjeljom.

Država, naravno, ima sto mogućnosti kako urediti rad nedjeljom, počevši od propisivanja obveznog dodatka na plaću. Otkako imamo fiskalizaciju računa, nije teško ni provjeriti radno vrijeme radnika. No čini se da je ovakva zabrana, podešena za samo jednu djelatnost, bila najzgodnija za državu – propisivanje većeg dodatka za rad nedjeljom donosi trošak i samoj državi (ne zaboravimo da ogroman dio javnog sektora radi nedjeljom – od državnih firmi do stotina policajaca kada je utakmica visokog rizika), a znamo i da inspektori baš i ne vole previše kažnjavati velike trgovačke centre.

Zabrana najviše pogodila male trgovce

Što se u praksi dogodilo? Zabrana rada nedjeljom najviše je pogodila male trgovce. Dakle, one koji su ionako opterećeni konkurencijom velikih trgovačkih centara i online trgovine. Mnogima od njih nedjelja je bila važan radni dan. A onima koji prodaju suvenire i drugu robu namijenjenu turistima iznimno važni dani bili su i blagdani u doba sezone. Ako imate ta tri mjeseca u kojima se ostvari neusporedivo više prometa nego u ostatku godine, onda vam je svaki neradni dan, bio to Dan antifašističke borbe, Dan pobjede ili Velika Gospa – gubitak. Vaša trgovina, vaš posao i vaša obitelj tada ne zarađuju, od listopada do travnja teško itko uopće uđe u vašu trgovinu. Ljeti se zarađuje za plaćanje računa zimi.

Jedini dobitnik u cijeloj priči su veliki trgovački lanci – oni u Zagrebu, Splitu, Zadru, Rijeci ili Osijeku imaju veći broj trgovina pa koriste odredbu o dozvoljenih 16 radnih nedjelja. Trgovine koje rade se rotiraju (ako imate četiri, svake nedjelje može raditi jedna). Radnike iz onih trgovina koje ne rade šalje se u tu otvorenu pa umjesto uobičajenih 4-5 blagajni, radi svih 12. Dakle, radnici uredno i dalje rade nedjeljom, veliki lanci uredno posluju i zarađuju, ali ne rade obližnji mali trgovci. Oni, naime, nemaju četiri trgovine za cjelogodišnje rotiranje jedne "dežurne".

Sajamski dani ne rješavaju problem

Dio lokalnih samouprava doskočio je zabrani rada nedjeljom proglašavanjem "sajamskih dana", ali oni se odnose na prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama pa dolazimo do nove gluposti – ako imate štand na kojem povremeno prodajete, uredno možete raditi nedjeljom, no ako imate trgovinu, dakle, plaćate cjelogodišnji zakup, imate stalno zaposlene radnike i sve ostalo što treba za klasičnu trgovinu – odredba o sajamskim danima, po svemu sudeći, ne odnosi se na vas! Štandovi mogu raditi, ali netko tko isti posao obavlja u trgovini, primjerice prodaje suvenire, ne smije raditi nedjeljom.

Zabrana se, kako to mogu napraviti samo genijalci iz naše vlasti, odnosi i na prodaju cvijeća. Dakle, ako nedjeljom ili blagdanom idete na groblje, cvijeće biste trebali kupiti dan ranije. Kako to gotovo nitko ne radi, prodavači cvijeća ostaju bez glavnog dana za svoj posao. Istina, mogu raditi oni koji prodaju vlastite poljoprivredne proizvode, ali Hrvatska nije u tropskom pojasu i cvijeća imamo samo nekoliko mjeseci godišnje pa ne možete prodavati vlastito cvijeće na štandu cijele godine.

Plenković dodjeljuje pravo prodaje cvijeća

Blagdan Svih svetih, kako se u Hrvatskoj još zna reći Dan mrtvih, obilježava se 1. studenoga pa se baš i ne može očekivati da će u tom zimskom mjesecu neki OPG prodavati cvijeće iz svojih nasada. Zato evo naše vlade, koja – u stilu nekadašnjih careva i kraljeva koji svojom milošću daju trgovačke povlastice ili status slobodnog kraljevskog grada – donosi posebnu Odluku. Tom Odlukom se (o, hvala ti, Plenkoviću plemeniti!) 1. studenoga dopušta prodaja cvijeća, cvjetnih aranžmana, vijenaca, svijeća i lampaša. Mogu se prodavati, što samo neki iznimno birokratski mozak može smisliti, "povezani prigodni proizvodi vezano uz blagdan iz točke I. ove Odluke". Valjda vijenac s lampašem kao posebna kategorija, rekli bi latini "sui generis".

Zamislite cijeli taj cirkus – vlada predlaže pa sabor mijenja Zakon o trgovini kako bi oprao svoju poljuljanu demokršćansku savjest, kako bi se, eto, "svetkovao dan subotnji", koji je Konstantinovim ediktom 7. ožujka 321. godine prebačen na nedjelju. Rimski car Konstantin I. Veliki čak je bio pragmatičniji pa je njegov Edikt bio puno životniji, što nije loše pročitati: "U časni dan Sunca svi suci, gradski službenici i ljudi u gradovima se trebaju odmarati, a sve radionice trebaju biti zatvorene. Na selu, međutim, oni koji se bave zemljoradnjom mogu slobodno i zakonito nastaviti sa svojim običnim poslom, jer često se dogodi da drugi dan nije tako pogodan za sijanje ili rad u vinogradu, pa bi zanemarivanjem iskorištavanja pogodnih trenutaka mogli propasti darovi koje nam nebo daje."

Sve su uspjeli spetljati

Oko 1700 godina nakon što je propisano da se "svi suci, gradski službenici i ljudi u gradovima trebaju odmarati" dođosmo do toga da ne rade trgovine, uglavnom male jer veliki to izbjegnu dežurnim trgovinama u koje šalju dodatne radnike. Rade sve benzinske pumpe pa umjesto u lokalnoj trgovini ili pekari, kupnju kruha možete obaviti u trgovini naftne korporacije.

Mogu, istina, raditi štandovi jer sajamske dane proglašavaju svi, ali ne mogu raditi trgovine s istim artiklima koji se prodaju na štandu iako, za razliku od prigodnog štanda, plaćaju skupe zakupe i svaki mjesec izdvajaju za plaće za svoje radnike.

Cvjećarnica iz Alana Forda – vlada se bavi prodajom cvijeća i svijeća

Na kraju sama vlada koristi ovlasti iz Zakona i rješava, pazite, vlada osobno, dozvolu za prodaju cvijeća i svijeća potvrđujući da je ona Cvjećarnica iz Alana Forda bila naša stvarnost prije vremena. U doba svih mogućih kriza oko nas, inflacije, ratova, suspenzije Schengena – hrvatska vlada bavi se odlukama o velikodušnom dopuštanju prodaje cvijeća i svijeća na 1. studenoga.

Zakon koji je prepun rupa, nelogičnosti i nedosljednosti – ograničenja rada nedjeljom koja odgovaraju velikim trgovačkim lancima i vlasnicima benzinskih pumpi, ali uvelike ograničavaju rad malih trgovaca i štandova s cvijećem i samo prividno štite jednu kategoriju radnika – na kraju se ispravlja izravnom državnom intervencijom u prodaju cvijeća! I još će biti ponosni kako su oni velikodušni!

Pa, dakle, gospodo ili drugovi iz vlade, budite dosljedni pa ili zabranite sve neesencijalne djelatnosti nedjeljom i blagdanom (da, i kafiće, i restorane, i kladionice, i pumpe izvan autocesta) ili zaštitite radnika tako da propišete povećanu satnicu za rad nedjeljom i pošaljete inspektore neka provjere poštuje li se ta povećana satnica. Sve ostalo je glumatanje vaše brige za radnika i prikazivanje lažnog lica vašeg nepostojećeg demokršćanstva. 

Ako baš želite – kršćanstvo ima puno važnijih odredbi o skromnosti, čestitosti, milosrđu, služenju i poštenju, a kada to ispunite, lako mi dođemo do slavljenja nedjelje.