ASTROBIOLOG Adam Frank ušao je u ured NASA-ina znanstvenika Gavina Schmidta s pitanjem za koje je mislio da je najneobičnije na svijetu: suočavaju li se izvanzemaljske civilizacije s klimatskim promjenama? Schmidtu je trebalo samo nekoliko trenutaka da postavi još neobičnije pitanje.

Frank, profesor na Sveučilištu u Rochesteru koji traga za znakovima života u svemiru, istraživao je potiču li napredne civilizacije nužno klimatske promjene, kao što se to danas događa s ljudskom. Tog dana 2017. godine objasnio je Schmidtu da proučava druge planete jer, kako je rekao, "naravno, znamo da na Zemlji nije bilo drugih civilizacija", piše CNN.

Schmidt ga je odmah prekinuo. "Kako to znaš?" upitao je. Bio je to trenutak koji je sve zaustavio, ispričao je Frank, i potaknuo dvojicu znanstvenika na zajedničko istraživanje. Kad bi napredna civilizacija postojala na Zemlji prije milijune godina, koristila energiju i na kraju samu sebe uništila, bismo li mi za to znali? Bi li u geološkoj povijesti planeta ostali tragovi njezina postojanja?

Svoju su ideju nazvali "Silurijanska hipoteza", po izmišljenoj rasi inteligentnih gmazova iz serije "Doctor Who", i o njoj su 2018. objavili znanstveni rad. Riječ je o intrigantnoj ideji koja ne gleda samo duboko u prošlost Zemlje, već i daleko u njezinu budućnost, u vrijeme dok ljudi izgaranjem fosilnih goriva brzo i dramatično mijenjaju klimu.

"To je misaoni eksperiment, ali onaj koji razotkriva našu potencijalnu globalnu ranjivost", komentirala je Katharine Hayhoe, atmosferska znanstvenica s Teksaškog tehnološkog sveučilišta koja nije sudjelovala u istraživanju.

Silurijanska hipoteza otvara velika pitanja o putanji naprednih civilizacija i o tome jesu li sve one koje koriste energiju na globalnoj razini osuđene na propast ili postoji šansa za održiv život koji bi trajao milijunima godina.

"Sva su ta pitanja iznimno važna za trenutak u kojem se nalazimo", rekao je Frank. "Guramo planet u novi klimatski režim. Znamo da je to istina, zar ne? A ipak ne poduzimamo ništa."

Tragovi u geološkoj povijesti

Schmidta je na razmišljanje o mogućnosti postojanja ranijih civilizacija potaknuo jedan događaj iz daleke prošlosti. Prije otprilike 55 milijuna godina, klimatski pokazatelji planeta potpuno su se poremetili.

Globalne temperature skočile su za više od 8 Celzijevih stupnjeva, a ekosustavi su se urušili jer su goleme količine ugljika dospjele u atmosferu. To razdoblje, poznato kao paleocensko-eocenski toplinski maksimum (PETM), prvi put je zabilježeno 1990-ih.

Moguće je da je bilo posljedica goleme vulkanske erupcije ili iznenadnog oslobađanja metana, no točan uzrok i dalje je nepoznat. Schmidta su zaintrigirale sličnosti s onim što se događa danas, dok ljudsko djelovanje podiže temperature i uzrokuje izumiranje vrsta.

To nije jedina neobjašnjena promjena u dalekoj prošlosti planeta koja podsjeća na sadašnjost. U drugim su razdobljima zabilježeni oceani bez kisika i nagli skokovi temperature. Vjerojatno je riječ o prirodnim klimatskim događajima, ali što ako nije? Kako bismo to mogli znati? U svom radu Frank i Schmidt analiziraju niz mogućih dokaza koji bi mogli upućivati na postojanje drevne napredne civilizacije.

Problem nestalih dokaza

Danas je urbanizirano tek oko 1 % Zemljine površine i ne bi trebalo dugo da se sve što smo izgradili izbriše. Što je neka hipotetska civilizacija starija, to bi teže bilo pronaći izravne dokaze poput predmeta. Tijekom milijuna godina planet se mijenja zbog pomicanja tektonskih ploča, vulkanskih erupcija i erozije. Najstariji veliki komad kopna na Zemlji je pustinja Negev u južnom Izraelu, stara oko 1,8 milijuna godina.

Fizički ostaci na površini vjerojatno ne bi opstali, pa su znanstvenici proučili fosile. Međutim, fosilizira se tek zanemariv dio životinjskih vrsta, a još manji se ikada pronađe. Dinosauri su Zemljom hodali oko 180 milijuna godina, ali pronađeno je tek nekoliko tisuća gotovo potpunih kostura.

Civilizaciju koja je postojala samo 100.000 godina, što je tek treptaj oka u 400 milijuna godina dugoj povijesti složenog života, bilo bi lako previdjeti.

Potraga za kemijskim otiscima

Istraživači su se zatim okrenuli tragovima kemijskih promjena. Frank kao primjer navodi Grand Canyon, gdje se vide slojevi koji predstavljaju različita geološka razdoblja. "Svaki od tih slojeva je usitnjena stijena koja čuva sjećanje na to kakva je tada bila kemija Zemlje", objasnio je. Da je neka prijašnja civilizacija promijenila kemiju planeta, kao što su to učinili ljudi ispuštanjem ogromnih količina ugljika, o tome bi mogao postojati zapis u stijenama.

Znanstvenici su analizirali i kakve bi dokaze ljudska civilizacija mogla ostaviti za sobom. To uključuje goleme količine plastike, umjetne hormone iz poljoprivrede i postojane kemikalije koje se ne razgrađuju u okolišu. Sve bi se to moglo pojaviti u budućim sedimentima za milijune godina, baš kao i teški metali koji se koriste u elektronici.

Hipoteza, a ne uvjerenje

Frank objašnjava da cilj rada nije bio dokazati Silurijansku hipotezu. "Željeli smo pokazati što bi trebalo tražiti, i to s puno većom preciznošću, kako bi se utvrdilo je li prije nas ikada postojala civilizacija", kaže on.

I Frank i Schmidt nalaze se u neobičnoj poziciji jer su napisali studiju o teoriji u koju ni sami ne vjeruju. Ipak, ističu da se ona još ne može znanstveno odbaciti. Čini se da nitko u godinama nakon objave rada nije nastavio s dubljim istraživanjem, ali neki su znanstvenici postavili određena pitanja.

Jan Zalasiewicz, geolog, paleontolog i profesor emeritus na Sveučilištu u Leicesteru, rekao je da je Silurijanska hipoteza "divna ideja koja potiče na duboko razmišljanje". No, smatra da su Schmidt i Frank podcijenili koliko su moderni ljudi transformirali planet, kao i "učinkovitost procesa fosilizacije i to koliko dobro on čuva povijest onoga što se događalo na našem planetu".

Zalasiewicz, suautor knjige iz 2025. "Odbačeno: Kako će tehnofosili biti naše konačno nasljeđe", kaže da ne možemo isključiti inteligentna predljudska društva, "recimo, dinosaure koji su mogli pjevati složene arije ili jurske amonite koji su pisali poeziju".

No, dodaje da čim se izgrade gradovi, rastale metali, proizvede i odbaci plastika, to ostavlja jasan trag. Zalasiewicz stoga odlučno odbacuje mogućnost postojanja civilizacije nalik našoj, koja "troši ogromne količine energije, manipulira okolišem te gradi i proizvodi otpad u kolosalnim razmjerima".

Pitanje o vlastitoj budućnosti

U tome je ljepota znanosti, rekao je Frank. "Objaviš rad i to bude super, a onda se pojavi netko i kaže da si u krivu." Netko drugi bi mogao pronaći nešto što upućuje u drugom smjeru i na kraju će se, kako se istraživanja budu gomilala, stvoriti konsenzus.

Zasad je možda najvažniji razlog za istraživanje ove hipoteze to što ona postavlja bitna pitanja o dugovječnosti naprednih tehnoloških civilizacija poput naše.

Dovoljno smo pametni da razvijemo tehnologiju, ali možda nismo dovoljno pametni da smislimo kako se nositi s njezinim posljedicama na klimu, zaključuje Frank. "Jesmo li mi eksperiment koji je planet proveo, a koji će na kraju propasti?"