Je li problem uvijek u vlasnicima ili stvarno postoje opasni psi?
POSLJEDNJIH mjeseci u javnost izlazi sve više incidenata povezanih s napadima velikih pasa, pretežito pasmine staford. Zadnja tragedija dogodila se jučer u Zadru gdje je staford u stanu do smrti izgrizao 82-godišnju ženu. Vlasnik psa je unuk unesrećene koji je psa kod nje ostavio na čuvanje. Policija ga je privela, a MORH je naknadno priopćio da je riječ o službenoj osobi, to jest vojniku.
Prije dva mjeseca zbila se tragedija u Puli gdje je staford pobjegao iz obližnjeg dvorišta te u dvorištu Doma hrvatskih branitelja zaklao maltezera pred očima njegovih vlasnika i još nekolicine ljudi. Početkom ove godine u Novoj Gradišci staford je izgrizao 31-godišnju ženu koja je od napada zadobila teške tjelesne ozljede. Postoji još niz napada ogromnih posljedica za žrtve, od kojih je nekolicina bila kobna.
Prilikom takvih situacija najčešće se okrivljuje vlasnika zbog neodgoja psa, no stoji i činjenica da su veće i puno ozbiljnije posljedice nastale prilikom napada većih pasa, poput staforda, pit bula i drugih, nego primjerice maltezera, pa se postavlja pitanje je li uvijek kriv vlasnik ili zaista postoje jako opasni psi.
>> Vlasnik staforda je vojnik, uhićen je. Zet žene koju je usmrtio pas ispričao detalje
Studija: Pit bulovi najčešće napadaju
Incidenti s ugrizima pasa nisu mali problem, a prema podacima koje je prenio Forbes u listopadu 2023. godine, procjenjuje se da oko 4.5 milijuna ljudi godišnje ugrize pas. Iako se pretežito radi o manjim ugrizima, navodi se procjena oko 800.000 ljudi godišnje koji nakon ugriza moraju potražiti pomoć. Najčešći tipovi ozljeda nakon ugriza psa bili su ubodi i ozljede ruku i šaka.
Iako mnogi ljubitelji pasa pa i stručnjaci govore da ne postoji opasna pasmina već da je ključan problem vlasnik, podaci govore da su pojedine pasmine ipak češće uključene u napade s fatalnim posljedicama.
Prema podacima Science Directa, pit bulovi su uključeni u više napada pasa nego bilo koja druga pasmina, a Američka udruga bolnica za životinje izvještava da je ova pasmina odgovorna za 22.5 posto ugriza u svim studijama. Mješanci su na drugom mjestu s 21.2 posto, a njemački ovčari treća najopasnija pasmina, sa 17.8 posto ugriza.
Nadalje, Forbesov članak navodi da je vjerojatnije da će pit bulovi biti uključeni u incidente s ugrizom i uzrokovati ozbiljne ozljede ili smrt ako do ugriza dođe, a prenosi i podatke da su upravo pit bulovi bili uključeni u najfatalnije napade. Pit bulovi, navodi se, mogu predstavljati veću opasnost od drugih pasmina iz mnogo razloga, primjerice zato što su uzgojeni da budu agresivniji, zato što je manje vjerojatno da će popustiti tijekom borbi i manje je vjerojatno da će dati upozorenje prije ugriza.
Stručnjak o slučaju iz Zadra: Treba utvrditi radi li se o čistokrvnom stafordu, to je bitno
Zbog povećanih krvoločnih napada pasa, u Velikoj Britaniji je prošle godine donesena zabrana uzgoja pojedinih pasmina poput američkog buldoga. U razgovoru za Index u listopadu prošle godine dvoje veterinara, Saša Španović i Branimir Rebselj, kazali su da su osobno protiv zabrana uzgoja pojedinih pasmina ako je uzgoj kontroliran.
U posljednjih godinu dana sve češće se izvještava o napadima velikih pasa u Hrvatskoj, od kojih se najviše spominje pasmina staford. Riječ je o izrazito snažnom psu koji je nastao početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji križanjem bulldoga i terijera, a koristio se za borbe. Iako se čini da je pasmina staford vrlo popularna u Hrvatskoj, ali i da se zbog učestalih napada u posljednje vrijeme sve više ljudi nje boji, Branimir Krizman iz Hrvatskog kinološkog saveza upozorava da vlasnici često nabave pse bez papira, odnosno mješance, a ne čistokrvne pse iz kontroliranog uzgoja.
Komentirajući tragediju iz Zadra gdje je policija navela da je upravo staford usmrtio staricu, Krizman napominje da tek treba ustanoviti je li zaista riječ o stafordu s urednim papirima. Napominje i da je pas koji je nedavno zaklao maltezera u Puli mješanac, a ne čistokrvni staford.
“U svakom slučaju je kriv vlasnik, ali i jednu stvar bih napomenuo - treba vidjeti je li u pitanju staford. Mi često govorimo da je staford, ali često u pitanju zapravo može biti mješanac. Ako je pas iz kontroliranog uzgoja, onda ga možemo nazvati staford. Sve drugo su mješanci. U slučaju Pule nije u pitanju staford već udomljeni pas i naravno da ljudi ni psa ni sebe nisu školovali i naravno da zato dolazi do takvih situacija”, kazao nam je Krizman.
“Stafordima i bul terijerima je prirođeno da brane sebe, svoj prostor i gazdu, a i podložni su čovjekovom utjecaju da postanu zločesti”
Na upit postoje li jako opasni psi, podrazumijevajući pritom staforde, bit bulove i ostale “krvoločne” pasmine, odgovara:
“Opasne pasmine su okarakterizirane kao opasne, ali pas nije divlja životinja već kućni ljubimac. I krava i konj mogu biti opasni za ljude. Pas ima prirođene osobine i stafordima ili bul terijerima je prirođeno da brane sebe, svoj prostor ili gazdu. Je li u ovom slučaju do izražaja došla prirođena osobina, ne znamo, ali ljudi uče pse da budu zločesti, a ovakvi psi su podložni tome i lako ih je tome naučiti.
Pas kojemu se zna tko su mu roditelji, vjerojatnost je 90 posto da neće napasti, osim ako je ugrožen i ako se brani”, kazao nam je.
Kao i većina stručnjaka, i Krizman smatra da su u prvom redu krivi vlasnici.
“Po meni, svaki vlasnik pasa bi trebao imati položen jedan od ispita koje preporučuje hrvatski kinološki savez. I vlasnik i pas, odnosno svi oni u tipu bula, uključujući staforda, zakonski bi morali, prema programu Hrvatskog kinološkog savez, imati test socijalizacije. Taj test nitko nema jer se ne vrši kontrola.
Psi se okolo šeću, ali nikoga nije briga jesu li taj pas i njegov vlasnik prošli kakvu školu. Ispit uključuje i psa i voditelja psa što je u normalnim razvijenim zemljama zakonska obaveza. I tamo se nitko ne čudi kad takav pas ulazi primjerice u trgovinu jer znaju da su i vlasnik i pas educirani”, kazao nam je.
Vlasnica staforda: Ne radi se o opasnim psima već psima zahtjevnijima za odgoj
Vlasnica tri staforda iz Zagreba kazala nam je da prilikom spominjanja staforda ili pit bulova izbjegava termin “opasni psi”, već da radije koristi izraz “psi zahtjevniji za odgoj”.
“Po meni svaki pas mora proći socijalizaciju i osnovnu obuku poslušnosti. To ne znači naučiti ga samo da legne, sjedne i da šapu, već niz drugih zadaća uključujući i odaziv. Razlika između ugriza je stvar veličine psa. Svaki pas može ugristi, ne postoji opasan pas već nedresirani i dresirani, a razlika je u veličini psa i jačini ugriza.
Ne bih upotrebila termin opasan pas, već pas koji je zahtjevniji za odgoj. Po meni ne postoji opasan pas već samo onaj koji nije dresiran. Sa psima treba raditi i moj prijedlog je, kada bi se raspravljalo o donošenju zakona, da se postavi dobna granica vlasnika velikih pasa. Uostalom, da svaki vlasnik prođe socijalizaciju psa.
Ono što staforde i pit bulove razlikuje od drugih pasmina je u tome što imaju jaču čeljust pa samim time i ugriz. To ga čini opasnijim psom od primjerice maltezera koji nema ni pet posto snage staforda. Ali je veća vjerojatnost da će tako mali pas ugristi nego veliki jer su oni po defaultu smireniji. Svaki pas je opasan ako ga se ne trenira, posljedica ugriza varira o veličini psa”, kazala nam je.
Ističe i da vlasnik mora biti psihički stabilna osoba, hladne glave, te da mora biti upoznat s pasminom koju ima te spreman preuzeti odgovornost. Kaže i da je važno ne uzimati psa koji karakterno ne odgovara stilu života vlasnika.
Stručnjakinja: Ne slažem se s tvrdnjama da u Hrvatskoj ne postoje opasne pasmine. Trebalo bi razmotriti zabranu određenih pasmina
Predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet Mira Katalenić kaže da se ne slaže s tvrdnjama da u Hrvatskoj ne postoje opasne pasmine te da bi trebalo razmotriti mogućnost zabrane određenih pasmina, kao što je to učinila Velika Britanija.
“Ne bih se složila s tvrdnjama da ne postoje opasne pasmine. Ovaj tjedan se u medijima govorilo o pasmini koja je u Velikoj pasmini, i jasno nam je svima da postoje opasne pasmine koje su u svojim reakcijama nepredvidljive. Tu je odgovornost vlasnika koji ih imaju zaista maksimalna. Oni bi morali imali posebne uvjete za držanje takvih pasa.
Mislim da stručnjaci tu uopćuju činjenicu da psi kao psi nisu opasni, no postoje pasmine koje su ljudi učinili opasnima, trenirajući ih za borbe i druge nesretne situacije koje se kasnije manifestiraju u svakodnevnom životu. Postoje pasmine koje su rizične po svojim ponašanjima, teško su prilagodljive u socijalnim uvjetima, a čovjek ih je takvima učinio.
Vodeći se činjenicom da je u Velikoj Britaniji pasmina zabranjena, a znamo da oni imaju kinološku kulturu na zavidnoj razini, mislim da bi trebalo uvidjeti mogućnosti da pojedine pasmine i u Hrvatskoj ne mogu biti kućni ljubimci”, kazala nam je Mira Katalenić.
U Hrvatskoj je na snazi pravilnik o opasnim psima kojim se određeni psi i nekolicina pasmina karakteriziraju kao pasmine. Pravilnik navodi da pod opasne pasmine pripadaju svi psi koji su ničim izazvanim napali drugog psa ili čovjeka i nanijeli mu teške tjelesne ozljede, te psi koji se treniraju za borbe. Prema ovom pravilniku pod opasne pse u Hrvatskoj pripadaju i terijeri tipa bul koji ne potječu iz uzgoja. Iako Ministarstvo poljoprivrede već neko vrijeme radi na izmjenama i dopunama ovog pravilnika, brojni stručnjaci apeliraju da je on svejedno nedorečen te da mu je potrebna veća izmjena.
Javili nam se i iz udruge
Javili su nam se i iz udruge Indigo. Riječ je o udruzi koja se bavi dobrobiti i zaštitom životinja.
"U nastavku šaljemo nas komentar na temu napada pasa na ljude, namjerno pišem "pasa", ne "staforda" jer nitko od nas ne zna radi li se o Americkom stafordskom terijeru (dokaz je ili rodovnik ili DNK analiza) ili samo psu koji liči na tu pasminu, a kladila bi se da se tu ipak većinom ako ne i u potpunosti, radi o psima u tipu terijera bull iz neodgovornog uzgoja, koji je btw već godinama zakonom zabranjen.
U zadnje vrijeme izlazi sve više napada pasa, slažemo se. Pitanje je ima li sve više napada ili ih samo više mediji objavljuju? I koliku ulogu u tome imaju društvene mreže. Nekada se govorilo djeci da ne diraju psa dok jede, a danas se psa uspavljuje ako izreagira.
Ne postoji opasna pasmina, postoji opasan pas. U svakoj pasmini se može naći opasna jedinka i zato se i pravilnik zove "pravilnik o opasnim PSIMA". Nije svaki pas za svakoga i ista jedinka u nečijim rukama može napraviti to što čitamo u medijima a u drugim rukama može biti maltene terapeutski pas.
Ono što doslovno tupimo od prvog dana postojanja je da lajna ima dva kraja. Tako da ako se nas pita ne postoje opasne pasmine. Hoćete li reći da je jedan tornjak, naša autohtona pasmina, kulturno blago opasana pasmina ako radi samo ono za sto je stvaran, čuva ovce, a to čuvanje podrazumijeva režanje i poneki ugrize?
Na nama ljudima je, da svjesno odaberemo psa koji je u skladu s našim sposobnostima i mogućnostima a ljudski je nažalost precijeniti se. To nas ne oslobađa od odgovornosti. To znači da smo spremni zadovoljiti potrebe tog psa jer u suprotnom ćemo od bilo koje jedinke dobiti destruktivno i potencijalno problematično ponašanje pa i ugrize.
Mi ljudi kao vrsta smo stvorili pse, da nema čovječanstva ne bi bilo ni pasa i zato smo sad za iste odgovorni. Nije fer prema njima da ispaštaju zbog našeg neznanja. Volim koristiti citat kojem ne znam autora "ja živim prema tvojim potrebama, ti prema mojim pravilima". To je jedino rješenje za sretan suživot čovjeka i psa. Pa i u urbanoj sredini.
Treba raditi na edukaciji vlasnika, socijalizaciji pasa, i vlasnici i psi se trebaju više kretati, zakoni se moraju provoditi i poštivati, štanc mora nestati, uzgajivači bi trebali preuzeti veću odgovornost kome daju pse, sve u svemu jedan holistički pristup. Mi u Indigu druge ne vidimo...", napisali su.