OPIJUM je vrsta biljnog soka koji se nalazi u glavicama opijumskog maka. Raste u umjerenim klimama, a koristi se u medicinske svrhe jer sadrži narkotik morfij. U 19. stoljeću Britanci su ga iz Indije prevozili u Kinu i na tome dobro zarađivali. Naime, kinesko stanovništvo brzo se navuklo na opijum, a ta vijest brzo je stigla i do kineskog vrha. Na današnji dan 1839. godine državni izaslanik Lin Zexu konfiscirao je opijum na brodovima Charlesa Elliota, što je bio povod za Prvi opijumski rat.

Charles Elliot tada je naredio evakuaciju cijelog britanskog stanovništva i brodova iz Kine. Javio je britanskoj kraljici da su se Kinezi usudili zaplijeniti ilegalnu drogu koju su on i njegova ekipa uvozili u Kinu kako bi se obogatili. Britanci su bili bijesni. Kako jedna država može diktirati Britancima što smiju činiti u njezinoj zemlji?

Britanci stižu u Kinu na ratnim brodovima

Britanska mornarica zaputila se prema Kini i počela pucati po utvrđenom otoku nedaleko od obale Šangaja. Nakon punih 10 minuta pucanje je završilo i Kinezi su se predali, a Britanci okupirali otok.

Kineski car Daoguang olako je shvatio britansku invaziju. Takav stav ne duguje samo svom karakteru već i ustaljenom kineskom vjerovanju da su svi stranci zapravo samo barbari koji će jednog dana priznati kineskog cara kao svojeg. Zato su tijekom rata nazivali Britance pobunjenicima, a ne strancima.

"Pobunjenici" su poslali diplomate da pregovaraju s Kinezima o njihovoj predaji i budućim uvjetima. Htjeli su kompletnu predaju Hong Konga, nastavak prodaje opijuma u Kini, ogromnu sumu novca i priznanje od kineskog cara da su jednaki Kinezima. Car je poslao svoje diplomate, koji su objasnili Britancima da će ih car primiti na audijenciju „čim nađe vremena“.

Prošlo je nekoliko mjeseci, ali car i dalje nije imao vremena. Britanci su ponovno podivljali te počeli napadati ključne luke u Južnom kineskom moru kako bi pokazali Kinezima tko je glavni.

Brojni Kinezi nisu mogli parirati dobro opremljenim Britancima

Car je poslao svoju vojsku da obrani grad Kanton, gdje su se Britanci bili utvrdili. Mišljenje cara bilo je da su Britanci možda jači na moru, ali da to nikako nisu na kopnu, gdje je brojnost kineske vojske dovoljna da pobijede pobunjenike.

Car je bio u krivu. Njegova vojska, premda osam puta brojnija od britanske, nije uspjela upasti u grad. Iako su Kinezi izmislili barut, Europljani su ga usavršili te su se Britanci borili najmodernijim oružjem, a Kinezi uglavnom noževima i kopljima.

Nakon poraza kod Kantona počinje britanska nasilna okupacija brojnih gradova na jugu, a 1842. zauzimaju grad Čenđijang, koji leži na rijeci Jangce, i time opstruiraju sustav transporta hrane u unutrašnjoj Kini, što je bio velik razlog za paniku na kineskom dvoru.

Sporazum u Nankingu i početak stranog utjecaja u Kini

Car pristaje sastati se s Britancima radi mirovnog sporazuma. Sporazumom u Nankingu dogovoreno je da Britanci mogu slobodno prodavati opijum u Kini; ne samo u Kantonu već i u četiri velika lučka grada na jugu Kine.

Opijum će se ponovno legalizirati, a kineska vlast morala je obećati da neće opstruirati trgovinu drogom. Također, Kina je Hong Kong bezuvjetno predala Britancima te se obvezala plaćati im ogroman novac zbog povrede časti.

Kina ništa nije dobila tim sporazumom, samo kazne. Tako je potpisan jedan od najpoznatijih „nejednakih ugovora“, u kojem jedna europska zemlja službeno pljačka stranu zemlju. U Kini se Prvi opijumski rat smatra početkom „stoljeća poniženja“ – perioda koji će trajati sve do 1949. godine, kada komunisti uspostavljaju Narodnu Republiku Kinu i lišavaju svoju zemlju stranih utjecaja.