EUROPA je svoju ovisnost o ruskom plinu zamijenila oslanjanjem na SAD, čime je Donaldu Trumpu omogućen snažan utjecaj na opskrbu energijom Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva, pokazala je nova analiza. Zbog rata u Ukrajini i sankcija na ruski plin, europske zemlje postale su ovisne o isporukama američkog ukapljenog prirodnog plina (UPP), navodi se u studiji Instituta Clingendael iz Haaga, Ekološkog instituta iz Berlina i Norveškog instituta za međunarodne poslove, piše The Guardian.

Ovakav razvoj događaja nosi značajne rizike u vrijeme kada se Trump okrenuo "prema eksplicitnije interesno vođenom, protekcionističkom i ideološki nabijenom pristupu", stoji u dokumentu. Američki predsjednik nedavno je zaprijetio uvođenjem carina na trgovinu s europskim saveznicima kako bi ishodio njihov pristanak za akviziciju Grenlanda, koji je dio Danske, članice EU-a i NATO-a.

U Trumpovom dokumentu o strategiji nacionalne sigurnosti, objavljenom u studenom, izričito se navodi da Bijela kuća teži američkoj energetskoj dominaciji koja, "kada i gdje je to potrebno, omogućuje nam projiciranje moći".

Rast uvoza iz SAD-a

Podaci pokazuju da je uvoz američkog UPP-a, prirodnog plina koji se pothlađuje radi lakšeg transporta - u Europski gospodarski prostor (EGP) porastao za 61 posto u 2025. godini. EGP obuhvaća 27 država članica EU-a te Island, Lihtenštajn i Norvešku.

U usporedbi s 2019. godinom, uvoz u EGP porastao je za 485 posto, a američki UPP sada čini 59 posto ukupnog uvoza UPP-a u EU, prema podacima o protoku plina iz prosinca. U 2024. godini Ujedinjeno Kraljevstvo je pokrilo 50 posto svoje potražnje za plinom domaćom proizvodnjom i 33 posto uvozom iz EGP-a.

Ostatak se oslanja na UPP, pri čemu su isporuke iz SAD-a činile 68 posto ukupnog uvoza. Za usporedbu, uvoz plina plinovodima iz Rusije činio je 60 posto uvoza plina u EGP 2019. godine, da bi do 2025. taj udio pao na samo 8 posto.

Rizik od dramatične energetske krize

Profesor Kacper Szulecki s Norveškog instituta za međunarodne poslove izjavio je: "Moramo priznati novu stvarnost američke energetske dominacije Donalda Trumpa i oprezno promatrati europski uvoz." "Američka strategija nacionalne sigurnosti iz 2025. godine eksplicitno definira izvoz energije kao način projiciranja moći.

SAD je pokušao sličan pristup 1980-ih pod Ronaldom Reaganom, pokušavajući odvratiti europske partnere od trgovine plinom sa SSSR-om. Ali tada nije postojala tehnologija za ukapljivanje prirodnog plina, pa Europa nije imala alternativu osim ruskog plina iz plinovoda", dodao je Szulecki.

Upozorio je na kratkoročni rizik od viših računa za energiju kao rezultat nedavnih napetosti. "Trenutno su rezerve plina u Europskoj uniji vrlo niske, najniže u godinama, i niže nego na početku rata u Ukrajini.

Ako budemo imali hladnu zimu i napetosti sa SAD-om, što će dovesti do daljnjeg povećanja cijena i iscrpljivanja rezervi, mogli bismo vidjeti zaista dramatičnu energetsku krizu u nadolazećim mjesecima", rekao je. "EU razmatra raskid trgovinskih sporazuma sa SAD-om kao odgovor na grenlandske carine, ali kako ističu kreatori politika u Bruxellesu, trenutno nema prave alternative plinu iz SAD-a."

Ista ranjivost i za Ujedinjeno Kraljevstvo

Raffaele Piria, inicijator izvješća i viši istraživač na Ekološkom institutu, rekao je da je Ujedinjeno Kraljevstvo, sada izvan jedinstvenog tržišta, jednako izloženo kao i njegovi europski saveznici.

"Ujedinjeno Kraljevstvo pogođeno je potpuno istim geopolitičkim i ekonomskim ranjivostima kao i Europski gospodarski prostor, a zapravo je fizički i ekonomski potpuno integrirano u europsku plinsku mrežu i tržište plina", rekao je.

"Od invazije na Ukrajinu, EU je platila visoku cijenu za svoje oslanjanje na Rusiju u trgovini energijom. SAD se činio pouzdanom alternativom. Povijesno gledano, uplitanja američke vlade u tržišta plina radi vršenja pritiska na Europu smatrala su se nezamislivima. U trenutnom geopolitičkom kontekstu, ova je pretpostavka upitna", dodao je Piria.

U studiji se tvrdi da Europa mora djelovati s obzirom na to da "izvoz energije - posebno plina - sve više funkcionira kao alat strateškog utjecaja". Srednjoročno i dugoročno, Europa bi trebala "ubrzati prijelaz na učinkovit i moderan energetski sustav temeljen na autohtonim obnovljivim izvorima", zaključuje se u analizi.