NASTAVNI zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba u Heinzelovoj 88 tijekom 24 sata obradi između 450 i 480 poziva, a od toga je oko 200 intervencija na terenu. "Otprilike je polovica, a ponekad i više, poziva onih koji ne zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju. Takvi se slučajevi riješe savjetom ili preusmjeravanjem na druge zdravstvene službe", rekla je za Index voditeljica smjene dr. med. spec. Željka Grgić.

U njihovoj službi tijekom dana radi šest dispečera, odnosno visokoeduciranih medicinskih djelatnika koji, prema propisanim protokolima, obrađuju svaki poziv. "Istina je, takvih poziva koji nisu hitni zaista ima mnogo i oni sigurno opterećuju rad hitne službe", kaže Grgić.

"Zato apeliramo na građane da se u manje hitnim situacijama, primjerice kada trebaju savjet kako sniziti temperaturu, regulirati krvni tlak, ublažiti zubobolju, glavobolju ili bolove u zglobovima, obrate svom liječniku obiteljske medicine".

"Dispečeri ne spuštaju slušalicu od količine poziva"

Osim što ti pozivi mogu usporiti izlazak ekipa na teren, stvaraju i gužvu na telefonskim linijama. Grgić objašnjava da dispečer svaki poziv mora detaljno obraditi te ne može unaprijed zaključiti da nije riječ o hitnom slučaju i preusmjeriti pozivatelja. "Mora se uzeti anamneza, pitati od kojih bolesti osoba boluje, koje lijekove uzima, ima li alergije i tek tada može dati odgovarajući savjet.

Liječnici primarne zdravstvene zaštite imaju zdravstveni karton pacijenta i poznaju njegovu povijest bolesti, dok mi na prikupljanje svih tih podataka potrošimo deset do 15 minuta. To je dragocjeno vrijeme tijekom kojeg netko s doista hitnim stanjem može čekati na liniji", ističe Grgić.

Iako rijetko, dodaje liječnica, događa se i da ekipa hitne pomoći izađe na teren, a ondje utvrdi da intervencija zapravo nije bila hitna. "Ljudi žele riješiti svoje zdravstvene probleme, a ponekad znaju i što trebaju reći, primjerice da imaju bolove u prsima ili neke druge simptome koji upućuju na hitno stanje. Tada ekipa izlazi na teren i tek ondje utvrdi o čemu se zapravo radi.

To nije česta pojava, ali se događa. Veći problem ipak predstavlja velik broj poziva koji nisu hitni jer naši dispečeri praktički ne spuštaju slušalicu od količine poziva koje zaprimaju", zaključuje Grgić.

Ima i onih koji znaju zvati gotovo svakodnevno

Među pozivateljima su zastupljene sve dobne skupine, a Grgić kaže da ima i pojedinaca koji zbog različitih zdravstvenih konzultacija znaju zvati gotovo svakodnevno. "Tada naši dispečeri nastoje objasniti da to nije način rješavanja zdravstvenih problema i upućuju ih da se obrate svom liječniku obiteljske medicine", kaže.

Dodaje da je u dnevnoj smjeni na raspolaganju 14 timova 1, koje čine liječnik, medicinska sestra ili medicinski tehničar te vozač, kao i pet timova 2, sastavljenih od dva medicinska tehničara. U noćnoj smjeni dežura pak deset timova 1 i dva tima 2.

"Broj 194 treba zvati isključivo u hitnim situacijama. To su prometne nesreće, druge teške nesreće, jaki bolovi u prsima, oduzetost jedne strane tijela, padovi s visine, osobe bez svijesti i sva druga stanja u kojima drugi dijelovi zdravstvenog sustava ne mogu pomoći. Mi trebamo biti dostupni upravo za takve slučajeve kako bismo mogli brzo doći na mjesto događaja i pravovremeno pružiti pomoć", naglašava dr. Željka Grgić.

Broj intervencija gotovo jednak ljeti i zimi

Ni tijekom ljeta hitna pomoć ne bilježi manji broj poziva. Iako se nekada, kaže Grgić, tijekom ljetnih mjeseci osjećalo "zatišje" jer je Zagreb bio prazniji, posljednjih nekoliko godina situacija se promijenila.

"To više nije slučaj. Broj intervencija gotovo je jednak ljeti i zimi jer tijekom ljeta u Zagreb dolazi velik broj turista i ljudi u prolazu pa, na neki način, 'nadoknađuju' broj građana koji su otišli na godišnje odmore", kaže.

Najčešće ljetne intervencije povezane su s visokim temperaturama, odnosno sunčanicom, toplinskom iscrpljenošću te posljedičnim padovima i ozljedama. U to doba godine učestaliji su i gastrointestinalni problemi. "Iako takvi slučajevi često nisu hitni, pozivi ipak dolaze do dispečera koji ljudima daju odgovarajuće savjete ili ih upućuju na odgovarajuću zdravstvenu službu", zaključuje Grgić.

U Zagrebu je i 12 dežurnih ambulanti

Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba pokriva cijelo područje grada, a ekipe na intervencije ne izlaze isključivo iz sjedišta u Heinzelovoj. Kako bi što brže stigli do pacijenata, imaju ispostave u Gajnicama, na Jarunu, u Novom Zagrebu, Dubravi i Sesvetama, iz kojih se timovi upućuju na intervencije ovisno o lokaciji događaja.

"Usto, pacijenti se, osim svom izabranom liječniku opće medicine, mogu obratiti i u 12 dežurnih ambulanti Grada Zagreba - subotom, nedjeljom i blagdanom", poručuju iz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba.