HRVATSKA se po jednom ekonomskom pokazatelju našla uz bok najrazvijenijim europskim državama. Ne radi se o produktivnosti ili standardu, nego o naknadama zaposlenima u općoj državi, koje su prema podacima Eurostata dosegnule 13,6 posto BDP-a.

Istovremeno, Hrvatska je zemlja u kojoj je razlika u plaćama između javnog i privatnog sektora narasla na oko rekordnih 600 eura, kako je za Index naveo Ivan Odrčić, savjetnik glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca, što upućuje na sve izraženiji jaz između ovih sektora.

Snažan rast u 2024. i 2025.

O temi udjela naknade zaposlenima u općoj državi, nedavno je na blogu Arhivanalitika pisao ekonomist Velimir Šonje. Kako navodi Šonje, Hrvatska je i prije 2024. imala natprosječan udio plaća u javnom sektoru, nešto iznad 11 posto BDP-a, no snažan rast zabilježen je tijekom 2024. i 2025. godine.

Hrvatska se nalazi pri samom vrhu europskih zemalja, na razini Finske, dok je ispred nje tek Danska. Iza Hrvatske slijedi skupina zemalja poput Latvije, Belgije i Švedske, koje također bilježe relativno visoke udjele plaća u javnom sektoru u odnosu na BDP.

Važno je napomenuti da se ovaj pokazatelj odnosi na tzv. opću državu, koja uključuje državnu i lokalnu upravu te javne službe poput zdravstva i obrazovanja, dok državna poduzeća poput Hrvatske elektroprivrede, Hrvatskih šuma itd. nisu obuhvaćena.

Ovo je stvarni hrvatski standard

Zbog ovakvih kretanja, smatrali smo korisnim pogledati i gdje Hrvatska zapravo stoji po životnom standardu.Hrvatska ima BDP po glavi stanovnika na 78 % prosjeka Europske unije prema paritetu kupovne moći, čime je bolja od tek pet zemalja članica.

Provjerili smo i stvarnu individualnu potrošnju (AIC) kako bismo preciznije prikazali životni standard građana. Taj pokazatelj obuhvaća ono što građani troše iz vlastitog džepa, ali i vrijednost javnih usluga koje koriste, poput zdravstva i školstva. Prema AIC-u, životni standard u Hrvatskoj i dalje je nizak.

U Hrvatskoj su snažno rasle plaće

No, vratimo se na povećanje plaća. Tijekom 2024. i 2025. doneseno je više odluka o povećanju plaća u javnom sektoru, koje su obuhvatile različite skupine zaposlenih u državnim i javnim službama. Početkom ove godine premijer Andrej Plenković najavio je podizanje plaća u državnom sektoru.

Posebno je upečatljivo povećanje plaća u 2024. godini, u kojoj su se održali parlamentarni izbori. Tada je došlo do najvećeg povećanja plaća u povijesti, budući da je za plaće izdvojeno 1,63 milijarde eura više. Prosječne plaće u javnom sektoru rasle su na godišnjoj razini za oko 29 posto, što je više nego dvostruko veći rast od onog u privatnom sektoru.

Hrvatska i po izdacima opće države prešla 50 posto BDP-a

Šonje je na blogu istaknuo i kako je situacija slična kada se promatraju ukupni izdaci sektora opće države, pri čemu je Hrvatska prešla 50 posto BDP-a. Hrvatska se smjestila između Njemačke i Švedske, a kako je napomenuo Šonje, nema znatno povećane izdatke za obranu kao, primjerice, Poljska, koja bilježi veći udio od Hrvatske.

Dodaje kako se prikazane brojke često opravdavaju kao "nužnost" zbog povećane raspoloživosti europskih sredstava, napominjući i da je Hrvatska 2022. i 2023. imala relativno snažan priljev europskih sredstava i obnovu nakon potresa, no ukupne plaće i izdaci države tada su predstavljali nekoliko postotaka manji udio u BDP-u.

Zaključuje da je prikazani rast potaknut posve autonomnim političkim odlukama koje nisu vezane uz priljeve iz EU fondova.

Još je napomenuo da se hrvatski razvojni okvir mijenja te da energetski šokovi  ubrzavaju fundamentalne procese. Podsjetio je i kako rast zaposlenosti već dugo jenjava, konstatirajući i da kreće osjetno usporavanje priljeva bespovratnih europskih sredstava.

Između ostalog, napominje da će deficit vrlo vjerojatno prijeći prag od 3% i uvesti nas u proceduru prekomjernog proračunskog manjka 2027., dodavši kako to prolazi ispod radara jer hrvatski deficit ne strši u europskoj usporedbi. 

Kada se rast plaća događa neselektivno, imamo problem

Što se tiče brojki oko udjela plaća u BDP-u pitali smo Šonju je li jedno od objašnjenja golemo povećanje plaća u javnom sektoru.

"Da, plaće u javnom sektoru već dulje vrijeme rastu brže od plaća u privatnom. Na kratak rok to može imati pozitivne učinke, privući stručnjake u državni sektor, spriječiti odlazak mladih liječnika i medicinskih sestara u inozemstvo.

Međutim, kada ukupna masa plaća postane makroekonomska anomalija u sustavu u kojem se rast plaća događa na neselektivnim načelima, pa približno jednako povećanje dobije i stručnjak koji gori na poslu i onaj koji je već iza produljenog ručka u niskom startu, onda imamo problem koji u ekonomici zovemo pogreška u alokaciji resursa", objasnio je Šonje.

Ovo može dovesti do inflacije, većih kamatnih stopa ili krize

Odgovorio je i na pitanje tko dugoročno snosi cijenu ovakvog stanja stvari.

"Cijena koja se za to plaća, ako ne dođe do makroekonomske korekcije, manifestira se na nekoliko načina, kao što su povećana inflacija, kamatne stope koje će biti veće nego što bi inače bile, ekonomsko usporavanje, pa i neka buduća kriza ako se ne uspostavi kontrola nad proračunskim deficitom. Poanta je da veza između fiskalne neravnoteže i cijene koja se za nju plaća nikada nije trenutačna.

Godine mogu proći između stvaranja takve neravnoteže i onoga što se popularno zove 'stizanje računa na naplatu'. Uzmimo Rumunjsku, gdje je prošli tjedan pala vlada koja je pokušala fiskalnu stabilizaciju.

Rumunji su produžili period rasta nakon ulaska u EU snažnom fiskalnom ekspanzijom od 2018. i punih pet do šest godina vozili su na gorivu pojačanog zaduživanja i deficita koji je u njihovom slučaju bio ekstreman, i to na način koji nije usporediv s nama, prije nego što su udarili u zid i prošle godine bili prisiljeni dizati poreze, zamrzavati plaće i mirovine u uvjetima visoke inflacije te usporavati do ruba recesije. Njihov račun dospio je s odmakom od oko pet do šest godina.

Naš račun uopće ne mora biti velik ako se na vrijeme osvijesti potencijalni problem i nešto poduzme. Flaster manje boli kada se skida postupno i polako, makar to i duže trajalo", objasnio je Šonje.

Odrčić: Imamo skandinavske rashode uz balkansku produktivnost

Na ovu temu smo porazgovarali i s Ivanom Odrčićem, savjetnikom glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca..

"Podaci Eurostata jasno pokazuju da su naknade zaposlenima u općoj državi dosegle 13,6% BDP-a (nisu uključena državna poduzeća koja djeluju na tržištu, pa je stvarni trošak plaća pod kontrolom države još i veći), čime se Hrvatska svrstava među države s najvišim udjelom rashoda za plaće u EU.

Danas smo po tom pokazatelju odmah iza Danske (14,4%), ali uz razinu produktivnosti od otprilike 55% prosjeka EU. Pojednostavljeno, imamo skandinavske rashode uz balkansku produktivnost", kazao je.

"Danas je plaća u javnom sektoru 600 eura veća nego u privatnom"

Dodaje da je problem dodatno pogoršan činjenicom da je masa plaća iz proračuna u posljednje tri godine porasla za čak 51%, dok istovremeno bruto profitabilnost poduzeća po zaposlenom stagnira i otprilike je na polovici prosjeka EU.

"Takva politika direktno udara na privatni sektor, jer se rast plaća u javnom sektoru prelijeva na privatni sektor, ali bez pokrića u produktivnosti, što smanjuje marže i nepovoljno djeluje investicije dijela poduzeća. 

Razlika u plaćama dodatno naglašava problem pa tako danas imamo situaciju da je prosječna (bruto) plaća u javnom sektoru viša za otprilike 600 EUR nego u privatnom i ta je razlika na rekordno visokoj razini.

Naime, razlika u plaćama je ne tako davne 2019. bila oko 15% u korist javnog sektora, a danas je to oko 32%. To znači da država postaje dominantni generator rasta dohodaka, a ne tržište, što je dugoročno neodrživo", riječi su Odrćića.

"Ovo potpaljuje inflacijske pritiske"

"Kratkoročno, ovakav model može održavati potrošnju, ali treba jasno reći da ovako snažan rast plaća, osobito u javnom sektoru, dodatno potpaljuje inflacijske pritiske u gospodarstvu. Dugoročno cijenu plaća privatni sektor kroz pad konkurentnosti, odnosno cjelokupno gospodarstvo, a građani kroz sporiji rast standarda i povećane fiskalne rizike.

Posebno je važno naglasiti da se Hrvatska već dulje vrijeme kreće na razini malo ispod 80% prosječne razvijenosti EU, što upućuje na usporavanje procesa konvergencije. Iz te pozicije ne izlazi se rastom državne potrošnje i plaća, nego isključivo jačanjem konkurentnosti i produktivnosti privatnog sektora, jer bez toga ovaj model ne vodi konvergenciji, nego produbljuje rizik dugoročne stagnacije", objasnio je Odrčić.