UDRUGA slijepih Zagreb, smještena na trećem katu zgrade u Draškovićevoj ulici, odmah pokraj Scenoteke, mjesto je na kojem slijepe i slabovidne osobe rado provode vrijeme. Druže se uz kavu, odrađuju zaostatke na poslu ili igraju pikado na ploči prilagođenoj njihovim potrebama.

"Treba paziti dok držiš ručku jer pritisak zna biti jak", objašnjava nam kako funkcionira aparat za kavu Martin Kralj, 28-godišnji informatičar iz Sesveta, koji je već godinama aktivni član Udruge.

Udruga mu je drugi dom

Sjeća se i vremena kada je kao dječak dolazio po poklone za Svetog Nikolu, a Udruga je sve do danas ostala njegov drugi dom.

"Ja sam tu sada rekreativno, ali inače radim na terenu. Kao informatičar imam klijente kojima radim servise, a ovdje dolazim ako imam konferencije, sastanke i ostalo", objašnjava nam Martin.

Inače, Martin je završio i studij za administratora baza podataka, a sada se bavi popravkom računala, kopirki i ostale opreme. Ima stalne klijente pa mu je posao uglavnom rutina, a kada ne radi - svira.

"Sviram harmoniku rekreativno. Išao sam u glazbenu školu gdje sam počeo svirati harmoniku, pa sam krenuo s klavirom jer sam morao naučiti note na brajici (Brailleovo pismo). Polako sam sve učio u osnovnoj školi, ali sam srednju glazbenu morao upisati u teorijskom smjeru jer na brajici nema nota za harmoniku za srednju školu", kaže.

Na harmonici uz brajicu

Da nije bilo njegove profesorice u sesvetskoj osnovnoj glazbenoj školi, Vjere Odak Jembrih, Martin nam priča da ne bi mogao završiti ni osnovnu školu na harmonici i danas svirati instrument koji mu je toliko drag.

"Ona je napisala šest primjeraka knjige na brajici za svih šest godina, tako sam i ja zapravo završio", kaže. "Danas sviram koliko stignem, ali me uvijek veseli kada imamo probe i svirke."

Martin je zbog svog posla često na terenu pa mu je bilo od velike važnosti naučiti se snalaziti po Zagrebu. U centru mu ide bolje nego na periferiji, kaže, jer je prilagođeniji slijepim i slabovidnim osobama.

Centar prilagođeniji slijepima i slabovidnima

"Kad imam teren u gradu, snalazim se tramvajem i autobusom, a ako mi baš zatreba, idem s pratiteljicom iz Udruge", tumači nam Martin. "Većinu odrađujem tramvajem, ali su mi komplicirani Novi Zagreb, Savska i taj dio. Te dalje dijelove grada radije odradim od kuće, ali sve u blizini Udruge obavljam terenski."

S Martinom smo se prošetali centrom grada pa nam je demonstrirao kako prelazi pješački prijelaz, kako funkcioniraju linije vodilje, a s njim smo i testirali u kolikoj mjeri vozači staju slijepim i slabovidnim osobama na zebri. Uz to, Martin nam je ispričao koliko mu pomažu i pješaci.

"Žene prepoznajem po štiklama, visokim cipelama ili parfemu, a muškarci me pitaju treba li mi pomoć", odgovara nam Martin, no dodaje kako uglavnom ne može unaprijed znati tko je ispred njega, već mu se osoba mora obratiti. Uz to, kaže i kako mu ljudi često prilaze i voljni su pomoći, ali da je važno znati i kako pravilno pomoći.

Kako pomoći slijepima?

Martin nam je pokazao i kako bi to trebalo izgledati.

"Ruku stavljam na desno rame ako je osoba niža. Ako je osoba viša, onda ona ima opuštenu ruku, a ja je primim za unutarnji dio lakta", objašnjava nam.

Dok šećemo, Martin nam prepričava kako s pratiteljicom često odlazi na planinarenje. Već je bio na Fruškoj gori, Velebitu i Sljemenu.

"Baš je izazovno, ali to čovjeka baš razveseli", prepričava nam usput Martin i tumači što ga najviše intrigira kod planinarenja. "Znaš da je izazovno, da ima puno stijena i da je brdovito. Moraš se malo napeti, a usput vježbaš mišiće i radiš na kondiciji. Baš je super."

Rame za pomoć

Slijepim i slabovidnim osobama dovoljno je ponuditi rame za pomoć, tumači nam Martin kada ga pitamo što bi izdvojio kao najvažniju stvar koju bi ostali ljudi trebali znati.

"Nikako nemojte sami dirati ili gurati osobu prema naprijed. Lijepo dođete i pitate treba li nam pomoć", kaže. "Ljudi ne razumiju da svaka veća promjena u gradu nama stvara problem, pa bi, primjerice, za vrijeme radova bilo dobro postaviti neki znak ili da nam i sami radnici pomognu zaobići rupe."