ZNANSTVENICI s britanskog sveučilišta Cambridge otkrili su nove, iako još nesigurne dokaze, koji bi mogli ukazivati na postojanje života na egzoplanetu K2-18b, svijetu udaljenom oko 124 svjetlosnih godina od Zemlje.

Radi se o teškoj zamislivoj udaljenosti. Zvijezda najbliža našem Suncu udaljena je nešto više 4 svjetlosne godine, naša galaksija ima promjer od oko 100.000 svjetlosnih godina. Koristeći današnju tehnologiju čovječanstvu bi trebalo oko 188.000 godina da stigne do K2-18b.

Koristeći svemirski teleskop James Webb (JWST) američke NASA-e, istraživači su u atmosferi planeta uočili tragove molekula koje se na Zemlji proizvode isključivo biološkim putem. Konkretno, na našem planetu proizvode ih isključivo jednostavni mikroorganizmi.

Radi se o drugoj, i zasad najperspektivnijoj, detekciji tvari povezanih sa životom na K2-18b. No znanstvenici upozoravaju da je za konačnu potvrdu potrebno još podataka.

Atmosfera puna molekula povezanih sa životom

Tim sa Sveučilišta Cambridge analizirao je svjetlost koja prolazi kroz atmosferu planeta dok orbitira oko svoje male crvene zvijezde. U toj analizi detektirani su kemijski tragovi barem jedne od dviju molekula povezanih sa životom: dimetil-sulfida (DMS) i dimetil-disulfida (DMDS). Na Zemlji te plinove proizvode morski fitoplankton i bakterije.

"Količina tog plina koju procjenjujemo u atmosferi planeta tisućama je puta veća nego na Zemlji", izjavio je voditelj istraživanja prof. Nikku Madhusudhan. "Ako je ta povezanost sa životom stvarna, onda bi ovaj planet mogao biti prepun života."

Prema njegovim riječima, detekcija ovakvih razmjera tijekom jednog promatranja bila je iznenađujuća. "Ovo je dosad najsnažniji pokazatelj da možda nismo sami. Realno, mogli bismo potvrditi signal u roku od jedne do dvije godine."

Još je mnogo nepoznanica

Unatoč uzbuđenju, Madhusudhan i kolege priznaju da je ovo tek početak. Trenutna pouzdanost podataka je oko 99,7%, što znanstvenici zovu tri sigma, ali za tvrdnju o otkriću potrebna je preciznost od pet sigma (99,99999%).

Prije 18 mjeseci signal je bio još slabiji, svega jedna sigma (68%), i tada su rezultati dočekani sa skepticizmom. No čak i ako dosegnu pet sigma, to ne znači da su uistinu pronašli život.

"Čak i uz takvu sigurnost, i dalje ostaje pitanje porijekla ovog plina", upozorava prof. Catherine Heymans, škotska astronomkinja i neovisna stručnjakinja. "Na Zemlji ga proizvode mikroorganizmi, ali u svemiru se mogu događati vrlo čudni geološki procesi koje ne razumijemo potpuno."

Cambridgeov tim sada surađuje s drugim laboratorijima kako bi testirali može li se DMS i DMDS proizvesti na način koji ne uključuje život.

Znanstveni prijepori oko prirode planeta

Osim o molekulama, znanstvenici raspravljaju i o samom sastavu K2-18b. Neki smatraju da planet ima ogroman tekući ocean, što bi podržavalo hipotezu o životu, posebice zbog izostanka amonijaka u atmosferi, koji bi voda mogla apsorbirati.

No drugi, poput prof. Olivera Shorttlea s Cambridgea, tvrde da to može biti i ocean rastopljenih stijena, što isključuje mogućnost života.

Postoje i interpretacije koje K2-18b opisuju kao mini plinoviti div bez čvrste površine, poput modela dr. Nicolasa Wogana iz NASA-inog centra Ames. No ni ta teorija nije općeprihvaćena, jer ne objašnjava sve podatke koje je prikupio teleskop James Webb.

"Živi svemir nam je nadohvat ruke"

Unatoč svim nepoznanicama, Madhusudhan ostaje optimist.

"Možda ćemo se za nekoliko desetljeća osvrnuti na ovaj trenutak i prepoznati ga kao prekretnicu, kad nam je živi svemir postao nadohvat ruke", rekao je, pa dodao: "Ovo bi mogao biti prijelomni trenutak u kojem odjednom postajemo sposobni odgovoriti na temeljno pitanje: jesmo li sami u svemiru?"

Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu The Astrophysical Journal Letters.